Administrative court dismisses appeal against civil servant court's decision on procedural steps, ruling special appeal not allowed.
Legislator summary
AI generatedThe Administrative Court of the Republic of Croatia dismissed the plaintiff's lawsuit against the Higher Civil Servant Court's decision rejecting a special appeal. The plaintiff argued that the underlying procedure was administrative and should have been conducted under administrative law, while the defendant maintained the decision was lawful. The court ruled that since the contested document was a 'conclusion' under Article 220 of the General Administrative Procedure Act, a special appeal was not permitted by law, and the plaintiff must raise objections within the main decision.
Legislator headnote
AI generatedArticle 220 of the General Administrative Procedure Act; Article 222 of the General Administrative Procedure Act; Article 42 of the Administrative Disputes Act: A special appeal against a conclusion under Article 220 is not permitted unless explicitly provided by law, and such appeals must be raised within the main decision.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Us-6438/2008-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!
P R E S U D A
Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasminke Jenjić kao predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Lidije Rostaš Beroš kao članica vijeća, te sudskog savjetnika Daria Mađaroša kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. T. iz Z., kojeg zastupa M. K., odvjetnik iz Z., protiv rješenja tuženog Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, klasa: UP/II-114-01/08-01/18, ur.broj: 515-05-08-2 od 14. travnja 2008. godine, radi povrede službene dužnosti, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2010.
p r e s u d i o j e
Tužba se odbija.
Obrazloženje
Tuženo je tijelo osporenim rješenjem odbacilo žalbu tužitelja protiv zaključka Službeničkog suda u Z., klasa: UP/I-114-01/07-01/44, ur.broj: 515-07/2-08-11 od 12. ožujka 2008. godine.
Citiranim zaključkom, u točki I., odbija se prijedlog punomoćnika tužitelja za odbacivanje zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti. Točkom II. se odbija prijedlog da se u povodu istaknutog prijedloga provedu dokazi na okolnost prigovora.
U tužbi protiv osporenog rješenja tužitelj navodi da je zaključkom, protiv kojega je podnijeta žalba, odbijen prijedlog kojim je traženo odbacivanje zahtjeva za pokretanjem postupka zbog prethodnog pitanja. Tužitelj smatra da je u ovoj fazi postupka osnovni prijepor da li je postupak koji se vodi pred upravnim tijelom, u konkretnom slučaju Ministarstvom vanjskih poslova i europskih integracija, upravni postupak ili nije, odnosno da li je upravno tijelo taj postupak dužno provesti u skladu s odredbama koje reguliraju upravni postupak ili je cjelokupan postupak prepušten samo volji čelnika upravnog tijela, odnosno, osobi koju on ovlasti. Tužitelj ponavlja da se u konkretnom slučaju radi o prethodnom pitanju, sukladno odredbi članka 147. Zakona o općem upravnom postupku, protiv kojeg zaključka je dopuštena posebna žalba.
Predlaže stoga Sudu da uvaži tužbu i osporeno rješenje poništi.
Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga osporenog rješenja i predlaže Sudu da tužbu odbije.
Tužba nije osnovana
Pravilno je, i po ocjeni ovog Suda, postupilo tuženo tijelo kada je odbacilo žalbu tužitelja izjavljenu protiv uvodno citiranog zaključka Službeničkog suda.
Naime, iako je u uputi o pravnom lijeku u zaključku bilo navedeno da se protiv zaključka može izjaviti posebna žalba, Sud prihvaća stajalište Višeg službeničkog suda da posebna žalba protiv takvog zaključka nije dopuštena.
Prema odredbi članka 220. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91) zaključkom se odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka. Zaključkom se odlučuje i o onim pitanjima koja se kao sporedna pojave u vezi s provođenjem postupka a koja se ne rješavaju rješenjem.
Prema članku 222. stavku 1. istoga Zakona, protiv zaključka se može izjaviti posebna žalba i samo kad je to zakonom izričito predviđeno. Takav zaključak mora biti obrazložen i sadržavati uputu o žalbi.
Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz odgovor na tužbu kao i u sadržaj podneska od 15. siječnja 2008. godine, Sud ocjenjuje da se navedenim podneskom osporava pravilnost postupka koji je prethodio zahtjevu za pokretanje postupka pred Službeničkim sudom, a ne o prethodnom pitanju kako to tužitelj iznosi u tužbi, pa je stoga Službenički sud pravilno zaključio da prijedlog tužitelja nije osnovan te da je isti trebalo odbiti.
Međutim nepravilno je postupio Službenički sud kada je tužitelja uputio o pravu na žalbu budući da se radi o zaključku kakovog ima u vidu članak 220. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku, a protiv takvog zaključka nije dopuštena posebna žalba, budući da to nije izričito predviđeno.
Stoga će tužitelj imati mogućnost pobijati navedeni zaključak u sklopu odluke o glavnoj stvari.
Radi navedenog Sud ocjenjuje da je osporeno rješenje Višeg službeničkog suda u cijelosti zakonito.
Trebalo je stoga, temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu kao neosnovanu odbiti.
U Zagrebu, 18. ožujka 2010.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Dario Mađaroš, v.r.
Jasminka Jenjić, v.r.