Kzz-8/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 8/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljene P. b. Z., d.d. i drugih zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. i 2. toč. 2. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj KZZ-DO-55/07 od 17. svibnja 2007. godine podignutog protiv rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. lipnja 2006. godine, broj Gž-5268/03, u sjednici održanoj dana 25. ožujka 2008. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, te da je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. lipnja 2006. godine, broj Gž-5268/03 u prekršajnom postupku protiv okrivljenih P. b. Z. d.d. i D. F., zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. i 2. toč. 2. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci povrijeđena odredba čl. 76. st. 2. Zakona o prekršajima u svezi s čl. 65. st. 5. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci.

Obrazloženje

Rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2004. godine, broj G-7965/03 proglašeni su krivima P. b. Z. d.d. kao pravna osoba i D. F., kao odgovorna osoba što su postupali protivno odredbi čl. 25. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, a da su time počinili prekršaj iz čl. 65. st. 1. toč. 2. i st. 2. i 3. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine", broj 36/01), zbog čega im je izrečena novčana kazna i to pravnoj osobi u iznosu od 8.000,00 kn, a odgovornoj osobi u iznosu od 2.000,00 kn.

Protiv ovog rješenja žalbe su podnijeli kako pravna osoba, P. b. Z. d.d. tako i odgovorna osoba D. F. te je spis dostavljen na rješavanje Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem od 29. lipnja 2006. godine broj Gž-5268/03, u povodu podnesenih žalbi preinačuje prvostupanjsko rješenje na način da na temelju čl. 196. st. 1. toč. 9. Zakona o prekršajima, prekršajni postupak obustavlja. U obrazloženju navodi da je prekršaj za koji su ovi proglašeni krivima počinjen 1. veljače 2003. godine, te da je protekom roka od dvije godine, u smislu odredbe čl. 76. st. 5. Zakona o prekršajima, nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona.

Protiv ovog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti navodeći da je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske povrijeđena odredba čl. 76. st. 2. Zakona o prekršajima u vezi čl. 65. st. 5. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci. U zahtjevu navodi da čl. 76. st. 2. Zakona o prekršajima propisuje mogućnost propisivanja dužih zastranih rokova posebnim zakonima, a nastavno da je čl. 65. st. 5. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, kojim zakonom je utvrđen i prekršaj za koji su okrivljenici proglašeni krivima propisano da se „postupak protiv banke i odgovorne osobe u banci ne može pokrenuti nakon proteka roka od tri godine od dana kada je sačinjen zapisnik H. n. b. kojim je utvrđena nepravilnost odnosno nezakonitosti poslovanja“. U prijedlogu navodi da je ovaj zapisnik sačinjen 13. ožujka 2003. godine pa da prema tome apsolutna zastara za vođenje ovog prekršajnog postupka nastupa tek 13. ožujka 2009. godine.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

S pravom ističe državni odvjetnik u svome zahtjevu za zaštitu zakonitosti da je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. lipnja 2006. godine, broj Gž- 5268/03 povrijeđen zakon u korist okrivljenih.

Naime, navedenim rješenjem obustavljen je prekršajni postupak protiv pravne i protiv odgovorne osobe (P. b. Z. d.d. i D. F.) pozivom na odredbe o zastari prekršajnog postupka kako su one propisane u Zakonu o prekršajima.

Međutim, Visoki prekršajni sud u Republici Hrvatskoj potpuno je zanemario da zastara za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka može posebnim zakonima biti propisana u duljem trajanju, kako to predviđa odredba čl. 76. st. 2. Zakona o prekršajima. Naime, okrivljeni P. b. d.d., kao pravna osoba i D. F., kao odgovorna osoba, bili su proglašeni krivim za počinjenje prekršaja iz Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci. Upravo Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci u čl. 65. st. 5. propisuje da se prekršajni postupak protiv banke i odgovornih osoba u banci za prekršaje utvrđene tim zakonom i Zakonom o bankama ne može pokretati nakon proteka roka od tri godine od dana kada je sačinjen zapisnik Hrvatske narodne banke u kojem bi bila utvrđena nepravilnost odnosno nezakonitost u poslovanju.

Kako to ispravno uočava državni odvjetnik u svome zahtjevu, ovaj zapisnik sačinjen je 13. ožujka 2003. godine, pa prema tome, tek od toga datuma počinje teći zastarni rok te bi zastara (relativna) nastupila protekom roka od tri godine dok apsolutna zastara nastupa protekom dvostrukog roka zastare, dakle 13. ožujka 2009. godine.

Kako je prema tome, rješenjem Visokog prekršajnog suda povrijeđen zakon i to u korist okrivljenika povredom odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o prekršajima u vezi čl. 65. st. 5. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, time što je obustavljen prekršajni postupak pozivom na odredbe o zastari iako zastara još uvijek nije nastupila, to je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu optuženih, valjalo prihvatiti i na temelju čl. 422. st. 2. Zakona o kaznenom postupku presuditi na način kako je navedeno u izreci ove presude, ne dirajući u pravomoćnu odluku protiv koje je podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti.

U Zagrebu, 25. ožujka 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Ranko Marijan, v.r.