Rev-x-697/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 697/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz R., kojeg zastupa punomoćnik I. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika „E. “ d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu „G. i P.“ u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn - 2899/10-2 od 6. veljače 2014. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn – 1747/01-73 od 14. svibnja 2010., u sjednici održanoj 2. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja i tuženik obvezan isplatiti tužitelju po osnovu imovinske i neimovinske štete iznos od 32.840,00 kune, te 7.595,19 kuna po osnovu troškova parničnog postupka, sve s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos (izreka pod I. prvostupanjske presude), dok je u više traženom za iznos od 11.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (izreka pod II. prvostupanjske presude). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa (izreka pod III. prvostupanjske presude). Obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,97 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (izreka pod IV. prvostupanjske presude), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova preko dosuđenog iznosa (izreka pod V. prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja preko iznosa od 21.840,00 kuna do iznosa od 32.840,00 kuna, kao i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 2.000,00 kuna do iznosa od 6.981,26 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 14. svibnja 2010. (izreka pod I. drugostupanjske presude). Djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 8.000,00 kuna, te pod točkom III. i IV. (izreka pod II. drugostupanjske presude). Preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka za iznos od 613,93 kune sa zateznom kamatom od 14. svibnja 2010., te pod točkom II. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 3.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na način da je suđeno: Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 613,93 kune sa zateznom kamatom od 14. svibnja 2010. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 3.000,00 kune s pripadajućom zateznom kamatom od 14. svibnja 2010. pa do isplate (izreka pod III. drugostupanjske presude). Obvezan je tuženik naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 414,63 kune, dok je zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška za iznos od 1.122,87 kuna odbijen kao neosnovan (izreka pod IV. drugostupanjske presude). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka povodom žalbe (izreka pod V. drugostupanjske presude).

Protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog pravnih pitanja o kojima, prema ocjeni revidenta, ovisi odluka u sporu, a važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da se ista u ovom dijelu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP-a). U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe o reviziji protiv presude. Naime, iako je tužitelj reviziju podnio protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude, postavljeno pitanje odnosi se na rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u drugostupanjskoj presudi (čl. 129. st. 3. ZPP-a).

Tako tužitelj pozivom na različitu praksu nižestupanjskih sudova postavlja pitanje obračuna i odmjeravanja parničnih troškova stranaka u okolnostima kad se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka, odnosno utvrđuje li se u tim okolnostima visina parničnih troškova glede svake poduzete parnične radnje prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja, a razmjerno ostvarenom uspjehu stranaka ili prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva?

Prema shvaćanju ovog suda iznijetom u više odluka (Rev – 2603/11 od 19. veljače 2013., Revt – 35/04 od 14. lipnja 2005., Revr – 1428/2009 od 27. listopada 2010. i dr.), kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u svezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva.

U konkretnom slučaju pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci podudarno je citiranom shvaćanju ovog suda u primjeni odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 158. st. 1. ZPP-a.

Kako je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci podudarno shvaćanju ovog suda, to se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, čime nije udovoljeno pretpostavkama za dopuštenost izvanredne revizije.

Zbog iznesenih razloga predmetna revizija nije dopuštena, pa je temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 2. rujna 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.