Rev-24/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 24/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženice I. C. iz Z., radi iseljenja i predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2002. godine, br. Gž- 1792/02., kojom je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. veljače 2000. godine, br. Ps-1624/98., u sjednici održanoj dana 23. lipnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2002. godine, br. Gž-1792/02. odbijena je žalba tuženice I. C. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. veljače 2000. godine, br. Ps-1624/98., kojom je naloženo tuženici da iseli iz stana u Z., ulaz A, prizemlje, stan br. 4, površine 29,95 m² i da navedeni stan slobodan od stvari i osoba preda u posjed tužitelju, te da istom nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn.

Protiv ove pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravovremenu i potpunu reviziju tuženice prvostupanjski sud je dostavio, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP), na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije dopuštena.

U ovoj je pravnoj stvari tužitelj tužbom od 8. listopada 1998. godine, zatražio iseljenje tuženice iz stana pobliže označenog u izreci prvostupanjske presude i predaju stana slobodnog od stvari i osoba tužitelju.

Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje ZIDZPP) propisano je u čl. 10. st. 3. da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu ovoga Zakona rješavati po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Argumentum a contrario navedenoj odredbi proizlazi da ako je pravomoćna drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (koji je stupio na snagu prema čl. 23. Zakona 6. studenoga 1999. godine), da će se o reviziji rješavati primjenom Zakona o izmjenama i dopunama ZPP.

Kako je u ovoj pravnoj stvari pobijana presuda suda drugog stupnja donesena 18. lipnja 2002. godine, dakle poslije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, to se pitanje dopuštenosti revizije cijeni prema odredbama tog Zakona.

Člankom 4. ZIDZPP je propisano da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn. U ovoj je pravnoj stvari tužitelj u tužbi označio vrijednost predmeta spora sa iznosom od 20.000,00 kn, a vrijednost predmeta spora određena sukladno čl. 38. ZPP-a s obzirom da se radi o stanu površine 29,95 m² opće je poznato da ne prelazi iznos od 100.000,00 kn (godišnja stanarina u vrijeme podnošenja tužbe), pa proizlazi da revizija nije dopuštena.

Zbog navedenih je razloga primjenom čl. 392. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 23. lipnja 2004.

Predsjednice vijeća:

Katarina Buljan, v.r.