Legislator Case Law & Legislation
Revr-139/2009-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses labor dispute appeal regarding unjustified dismissal due to severe workplace violence.

Case Number Revr-139/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the appellant's appeal against a final labor court decision confirming the dismissal of an employee. The court found that the employee's physical assault on a colleague during a night shift, witnessed by the public, constituted a severe breach of duty under the Labor Law. Consequently, the court ruled that the employer had a valid legal ground for immediate dismissal without notice, making the appeal unfounded.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 107. st. 1. ZR; čl. 68. st. 1. toč. 2. Pravilnika o radnim odnosima: An appeal against a dismissal for severe breach of duty is inadmissible if the court correctly identified the violence as a valid reason for immediate termination under the Labor Law.

Keywords

AI generated
unjustified dismissal appeal severe breach of duty labor law termination workplace violence immediate dismissal grounds labor dispute review Croatian labor law

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. ZPP
čl. 393. ZPP
Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).
čl. 107. st. 1. ZR
čl. 68. st. 1. toč. 2. Pravilnika o radnim odnosima
Naime, tučnjava za vrijeme rada neposredno ispred hotela u kojem tužitelj i drugi sudionik u tučnjavi rade, po svojim je obilježjima osobito teška povreda radne obveze iz čl. 68. st. 1. toč. 2. Pravilnika o radnim odnosima tuženika.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 139/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz Z., kojeg zastupa M. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika H. D. d.d., Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1950/2008 od 21. listopada 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-1087/06 od 21. ožujka 2008., u sjednici održanoj 9. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1950/2008 od 21. listopada 2008. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr- 1950/2008 od 21. listopada 2008. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-1087/06 od 21. ožujka 2008., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 17. srpnja 1997.; da tužitelju radni odnos nije prestao, te isplatu naknade plaće.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08; dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392.a/ ZPP.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. One sadrže jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, koje su u suglasnosti s relevantnom procesnopravnom građom.

Navodi revizije kojima se obrazlaže ova bitna povreda odredaba parničnog postupka tiču se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to isti nisu ocijenjeni.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

U ovom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su o sporu odlučili primjenom odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR) i tu su odredbu pravilno primijenili kada su tužbeni zahtjev za utvrđenje da je otkaz nedopušten, kao i njemu akcesorne tužbene zahtjeve, kao neosnovane odbili.

Odredbom čl. 107. st. 1. ZR propisano je da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U postupku je utvrđeno da se tužitelj 11. srpnja 1998., za vrijeme rada u noćnoj smjeni, ispred h. D. u Z., na očigled brojnih prolaznika, potukao s drugim radnikom tuženika, koji je također radio u noćnoj smjeni.

Pravilno je u osporenoj presudi zauzet pravni stav da tužiteljevo sudjelovanje u tuči u danim okolnostima, koje u bitnom dovode u pitanje ugled tuženika s obzirom na njegovu djelatnost, predstavlja zakonom propisani razlog za izvanredni otkaz iz čl. 107. st. 1. ZR, s tim što se radi o osobito teškoj povredi radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a ne o „osobito važnoj činjenici“.

Naime, tučnjava za vrijeme rada neposredno ispred hotela u kojem tužitelj i drugi sudionik u tučnjavi rade, po svojim je obilježjima osobito teška povreda radne obveze iz čl. 68. st. 1. toč. 2. Pravilnika o radnim odnosima tuženika. Pri tome je neodlučno što događaj koji je bio povod tučnjavi nema veze s radom.

Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 9. prosinca 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.