Legislator Case Law & Legislation
I Kž-952/2011-7 AI generated

I Kž-952/2011-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-952/2011-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. D., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97. i 27/98. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici od 20. rujna 2011. broj K-19/11, u sjednici održanoj dana 16. travnja 2014., u nazočnosti u javnom dijelu branitelja optuženika H. M., odvjetnika iz B.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-952/2011-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu oslobođen je od optužbe optuženik G. D. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 1. i 4. KZ/97.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 952/11-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. D., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97. i 27/98. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici od 20. rujna 2011. broj K-19/11, u sjednici održanoj dana 16. travnja 2014., u nazočnosti u javnom dijelu branitelja optuženika H. M., odvjetnika iz B.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu oslobođen je od optužbe optuženik G. D. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 1. i 4. KZ/97.

Temeljem članka 123. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – dalje u tekstu ZKP/97), troškovi kaznenog postupka iz članka 119. stavak 2. točka 1.-5. ZKP/97 kao i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja pali su na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika proglasi krivim i kazni po zakonu.

Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem svog branitelja Z. G. odvjetnika iz B., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

I Kž 952/11-7

Branitelj optuženika u odgovoru na žalbu predložio je u skladu s odredbom članka 374. stavak 1. ZKP/97 da bude obaviješten o javnoj sjednici vijeća, čemu je udovoljeno te su uredno obaviješteni okrivljenik i njegov branitelj, a na sjednicu je pristupio H. M. odvjetnik iz B., u zamjenu za Z. G. odvjetnika iz B..

U skladu s odredbom članak 373. stavak 1. ZKP/97 spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski istu je ispitao sukladno odredbi članka 379. stavak 1. i 2. ZKP/97 te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

Žalitelj u svojoj žalbi ističe žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te smatra da je pogrešno prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka zaključio da optuženik svojim radnjama tempore acti nije počinio kazneno djelo iz članka 337. stavak 1. i 4. KZ/97.

Naime, žalitelj smatra da činjenica da je optuženik vlasnik i osnivač T. „T.“ d.o.o. K. nije od utjecaja na nespornu činjenicu da je u to T. društvo na ime dokapitalizacije (povećanja temeljnog kapitala) uplatio iznos od oko 3 milijuna kuna, a zatim ga putem fiktivnih faktura izdanih od strane off shor kompanija koje je sam osnovao, na ime naplate navodnih konzultantskih usluga, prebacio na vlastiti račun osnovan kod „V.“ u G. te osobno podigao i zadržao za sebe. To stoga što novac nakon što sjedne na račun T. društva prestaje biti privatno vlasništvo osnivača, i postaje vlasništvo pravne osobe bez obzira što u konkretnom slučaju dokapitalizacija nije niti obavljena.

Suprotno navodima podnesene žalbe ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da u radnjama optuženika nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela za koje je terećen optužnicom, te o tome dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, pored ostalih provedenih dokaza, prvostupanjski sud je proveo opsežno knjigovodstveno financijsko vještačenje tijekom kojeg je utvrđeno da je optuženik kao fizička osoba sa Štedno kreditnom zadrugom „L.“ iz K. zaključio ugovor o kreditu, na iznos od 2.975.789,62 kune, time da je namjena kredita bila dokapitalizacija T. „T.“ d.o.o. Također je utvrđeno da su ta sredstva po odobravanju kredita od strane Š. „L.“, prebačena na žiro račun T. „T.“ d.o.o. i to na konto 900 – temeljni kapital na kojem kontu su se već nalazila sredstva u iznosu od 47.400,00 kuna koja su kao temeljni kapital poduzeća bila upisana u registar Trgovačkog suda. Međutim optuženik dokapitalizaciju poduzeća sa sredstvima kredita nije proveo, jer je za to potrebno da u skladu sa odredbom članka 461. Zakona o trgovačkim društvima izvrši upis tog novčanog iznosa u registar nadležnog Trgovačkog suda. To prema stajalištu vještaka znači da su sredstva kredita, bez obzira što su odobrena u svrhu povećanja temeljnog kapitala, bila vlasništvo okrivljenika kao fizičke osobe i on je s njima mogao

I Kž 952/11-7

raspolagati prema vlastitom nahođenju jer su predstavljala njegovu imovinu, sve dok nisu upisana kao povećanje temeljnog kapitala.

Stoga činjenica da su ta sredstva iz poduzeća izvučena temeljem fiktivnih faktura off shore kompanija i uplaćena na privatni račun optuženika, u konkretnom slučaju nije od značaja za utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 1. i 4. KZ/97, jer je evidentno manipulirao vlastitim novcem, ali putem unošenja neistinitih podataka u knjigovodstvo svoga poduzeća u kojem je obnašao i funkciju direktora, pri čemu, a prema nalazu vještaka, plaćanje spornih faktura nije knjižio kao trošak poduzeća.

Slijedom iznesenog, a kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju članka 387. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. travnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.