Legislator Case Law & Legislation
III Kr-169/2012-4 AI generated

Supreme Court dismisses retrial request for drunk driving conviction citing no legal violations.

Case Number III Kr-169/2012-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the convicted defendant's request for extraordinary retrial of his final judgment. The defendant argued violations of the principle of ne bis in idem and the Criminal Code regarding his alcohol-related traffic offense. The court found the factual incriminations distinct between the traffic violation and the homicide charge, rejecting the claim of double jeopardy and confirming no procedural or substantive legal errors occurred.

Legislator headnote

AI generated

čl. 427. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97; čl. 368. toč. 1. – 4. ZKP/97; čl. 427. toč. 3. ZKP/97; čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08: A request for extraordinary retrial is inadmissible when the applicant fails to demonstrate a violation of the principle of ne bis in idem or other legal provisions, as the factual and legal incriminations in the new proceedings are distinct from prior convictions.

Keywords

AI generated
extraordinary retrial ne bis in idem alcohol intoxication homicide conviction Criminal Procedure Act Criminal Code distinct incrimination

Cited Legislation

AI generated
čl. 427. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97
čl. 368. toč. 1. – 4. ZKP/97
ZKP/97 koje vezuje uz čl. 368. toč. 1. – 4. ZKP/97, a poziva se i na povredu iz čl.
čl. 427. toč. 3. ZKP/97
ZKP/97, a poziva se i na povredu iz čl. 427. toč. 3. ZKP/97.
čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08
pravomoćne presude, pa je na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, zahtjev osuđenika trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 169/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Daruvaru od 16. veljače 2012. broj K-50/10 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 14. lipnja 2012. broj Kž-149/12, u sjednici održanoj 5. prosinca 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev os. M. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Daruvaru od 16. veljače 2012. broj K-50/10 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 14. lipnja 2012. broj Kž- 149/12 M. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, te je uz primjenu odredbe čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c. Kaznenog zakona, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv te presude osuđenik po branitelju B. M., odvjetniku u K., podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "sam donese presudu kojom se optužba protiv M. S. odbija, nakon što ukine pobijane presude".

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, u pisanom podnesku od 25. rujna 2012. broj KR-DO-648/12, predložilo je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

III Kr 169/12-4

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u podnesenom zahtjevu i pravodobno podnesenoj dopuni zahtjeva taksativno navodi sve zakonske osnove iz kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti, pa tako navodi povrede iz čl. 427. st. 1. toč. 1. i toč. 2. ZKP/97 koje vezuje uz čl. 368. toč. 1. – 4. ZKP/97, a poziva se i na povredu iz čl. 427. toč. 3. ZKP/97.

Ponajprije osuđenik ističe povredu načela ne bis in idem. Kao razlog navodi činjenicu da je presudom Prekršajnog suda u Daruvaru – Stalne službe u Pakracu u predmetu IIP- 1370/10 od 11. veljače 2010. osuđenik proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, međutim to rješenje ne priključuje zahtjevu. Smatra kako upravo zbog činjenice što je proglašen krivim zbog vožnje pod utjecajem alkohola u kaznenom postupku nije smio biti terećen i proglašen krivim za alkoholiziranost, te da ga se u kaznenom postupku moglo teretiti jedino zbog kaznenog djela počinjenog iz nehaja, kako je to predviđeno odredbom čl. 272. KZ, kako to osuđenik navodi, pri tome ne naznačuje pobliže na koje točno kazneno djelo upire, jedino ističe da se "što se tiče alkohola radi o presuđenoj stvari".

Usporedbom prekršaja na koje se poziva osuđenik i kaznenog djela evidentno je da činjenične inkriminacije nisu niti mogu biti identične, jer se u kaznenom postupku inkriminira daleko veća količina neprava i to ne samo u pogledu broja prekršenih prometnih propisa nego i u odnosu na nastupjelu posljedicu (smrt oštećenika Ž. Š.). Osim činjenice da je optuženik inkriminirane zgode bio pod utjecajem alkohola, sve su druge činjenice nove i drugačije, iz čega je za zaključiti da načelo zabrane dvostrukog suđenja nije povrijeđeno. Osuđenik se poziva i na povredu kaznenog zakona te tvrdi da djelo zbog kojeg se "progoni" nije kazneno djelo jer da ne postoje sva obilježja kaznenog djela predviđena zakonom. Tu tvrdnju konkretizira tako da ističe kako nedostaje krivnja osuđenika i tvrdi da je prometnu nesreću izazvao oštećenik. Ove svoje navode osuđenik obrazlaže preocjenom dokaza, te zaključuje da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. U navedenom osuđenik nije u pravu jer je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon, pa nije ostvarena niti tzv. posredna povreda kaznenog zakona kako to pogrešno smatra osuđenik. Valja, međutim, istaći da se iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek, pa je i iz tog razloga zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude neosnovan.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je sud drugoga stupnja povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku, a što je moglo utjecati na presudu. Protivno tvrdnji osuđenika sud drugoga stupnja ocijenio je sve žalbene navode i ispitao je po službenoj dužnosti, kako povrede kaznenog postupka tako i povrede kaznenog zakona, sukladno obvezi iz čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97. Treba istaći da je drugostupanjski sud na sve žalbene navode odgovorio u dostatnoj mjeri, sve ih je cijenio, to tim više što osuđenik u žalbi nije iznio ništa novo što već nije bilo predmetom raspravljanja i analize suda prvoga stupnja.

Iz svega navedenog proizlazi da nisu ostvarene povrede Zakona o kaznenom postupku niti Kaznenog zakona na koje osuđenik ukazuje u zahtjevu za izvanredno preispitivanje

III Kr 169/12-4

pravomoćne presude, pa je na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, zahtjev osuđenika trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. prosinca 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.