III Kr-211/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 211/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marina Mrčele i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća te sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. V., zbog kaznenog djela iz članka 216. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sinju od 3. ožujka 2009. broj K-97/07 i presuda Županijskog suda u Splitu od 7. srpnja 2009. broj Kž-381/09, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Sinju od 3. ožujka 2009. broj K-97/07 i presuda Županijskog suda u Splitu od 7. srpnja 2009. broj Kž-381/09 proglašen je krivim D. V., zbog dva kaznena djela iz 216. stavak 1. Kaznenog zakona i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci.

Osuđenik je osobno podnio podnesak iz čijeg se sadržaja razabire da predstavlja zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i to zbog povrede prava na obranu označenog u članku 427. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP) i povrede odredaba kaznenog postupka u članku 427. točka 2. u svezi s člankom 367. stavak 2. ZKP-a. U zahtjevu navodi da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer mu se „onemogućilo pravo na odvjetnika pa čak ni po službenoj dužnosti“, da „na saslušanju … [nije] imao pravo glasa“ jer nije imao „ovlaštenu osobu da ga brani“, da su „izjave od okrivljenih uzete na nelegalan način“ te da ima „materijalne i fizičke osobe kojima [može] potkrijepiti svoju nevinost“.

III Kr 211/09-3

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u smislu članka 428. stavak 4. ZKP dostavio odgovor na zahtjev osuđenika u kojem predlaže da se isti kao neosnovan odbije.

Zahtjev osuđenika nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer da mu je „onemogućeno pravo na odvjetnika“ i da na glavnoj raspravi „nije imao pravo glasa“. Naime, na glavnoj raspravi osuđenik je pravilno upozoren da se ima pravo braniti uz stručnu pomoć branitelja (članak 5. ZKP-a) te je naveo da mu branitelj nije potreban (list 95 spisa). Nadalje, iz zapisnika s glavne rasprave razvidno je da se osuđenik prilikom izjašnjenja o osnovanosti optužbe izjasnio da se smatra krivim, da je iskazivao i da je nakon završetka dokaznog postupka održao govor.

Iz navedenog slijedi da osuđeniku nije povrijeđeno pravo na obranu jer se osuđenik odrekao prava na branitelja, a ne radi se o situaciji obvezne obrane niti su postojale posebne okolnosti slučaja koje bi opravdavale postavljanje branitelja (članak 66. ZKP-a), a što osuđenik nije ni zahtijevao.

Nadalje, osuđenik u zahtjevu uopćeno navodi da su „izjave od okrivljenih uzete na nelegalan način“, ali iz stanja spisa ne proizlazi niti jedna okolnost koja bi upućivala na zaključak da se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

U ostalom dijelu zahtjeva osuđenik zapravo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, a činjenična utvrđenja sudova nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek, osim ako bi se pojavila ozbiljna sumnja u istinitost odlučnih činjenica u smislu članka 423. ZKP-a. Međutim, takve ozbiljne sumnje ovdje nema jer su sudovi u provedenom postupku, na temelju pravilne ocjene izvedenih dokaza, utvrdili da je osuđenik počinio dva kaznena djela iz članka 216. stavak 1. Kaznenog zakona. Iz navoda zahtjeva osuđenika niti iz provedenog dokaznog postupka, takve ozbiljne sumnje nema.

Iz navedenog jasno slijedi da nije povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi označeno u članku 427. točka 3. ZKP-a niti je počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u članku 427. točka 2. u svezi s člankom 367. stavak 2. ZKP-a, a na koje osuđenik neosnovano ukazuje u zahtjevu.

Slijedom iznesenog je na temelju članka 429. u svezi s člankom 421. ZKP-a trebalo odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

U Zagrebu 3. veljače 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.