Legislator Case Law & Legislation
I Kr-250/1992-3 AI generated

I Kr-250/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kr-250/1992-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. B.N. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 4. KZH u svezi s čl. 163. st. 3. KZH, odlučujući o zahtjevu os. Bender Nedje za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Dubrovniku od 26. listopada 1992. godine br. Kv-45/92, u sjednici održanoj 25. studenog 1992. godine,

Legislator headnote

AI generated

I Kr-250/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: od deset mjeseci i istodobno odredjuje, da se ona neće izvršiti ako osudjenik za vrijeme od tri godine ne učini novo krivično djelo.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 250/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. B.N. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 4. KZH u svezi s čl. 163. st. 3. KZH, odlučujući o zahtjevu os. Bender Nedje za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Dubrovniku od 26. listopada 1992. godine br. Kv-45/92, u sjednici održanoj 25. studenog 1992. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev os. B.N. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Okružnog suda u Dubrovniku od 25. rujna 1992. godine, Kž 14/92, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 1992. godine, K 49/91, te se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, na koju je tom presudom osudjen B.N. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 4. KZH u svezi s člankom 163.stavak 3. KZH,

i z v a n r e d n o u b l a ž a v a

na način da se osudjeniku na temelju članka 168. stavak 4. KZH, primjenom članka 52.

, tako da mu se utvrdjuje kazna zatvora u trajanju stavak 1. preuzetog KZ izriče uvjetna osuda

od deset mjeseci i istodobno odredjuje, da se ona neće izvršiti ako osudjenik za vrijeme od tri godine ne učini novo krivično djelo.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Dubrovniku od 25. rujna 1992. godine Kž 14/92, kojom je preinačena u odluci o krivičnoj sankciji presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 1992. godine, K 49/91, osudjen je B.N. zbog krivičnog djela teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz članka 168. stavak 4. KZH, u svezi s člankom 163. stavak 3. KZH na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Osudjenik nije nastupio na izdržavanje kazne.

I Kr 250/92.

Dana 15. listopada 1992. godine osudjenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i predložio, da se zahtjev prihvati i njemu izrekne blaža kazna.

Javni tužitelj, saslušan u smislu članka 414. stavak 4. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), izrazio je mišljenje, da postoje razlozi za izvanredno ublažavanje kazne, a Općinski sud u Dubrovniku predložio je da se zahtjev prihvati.

Zahtjev je osnovan.

Zahtjev se temelji na teškim obiteljskim prilikama, pri čemu se osobito ističe, da je osudjenik zbog agresije na Dubrovnik i okolicu morao napustiti stan u S., gdje je živio kao podstanar, da je nakon toga bio smješten kao prognanik sa ženom i dvoje djece u hotelu "Libertas" u Dubrovniku, da im se kasnije takodjer kao prognanik pridužila i njegova majka, koja je morala napustiti njihovu obiteljsku kuću u Veljoj Medji, koju su srbočetnici zapalili, a kad je 6. prosinca 1991. godine prilikom bombardiranja Dubrovnika pogodjen i hotel "Libertas", da je u vrijeme topničkog napada pomagao u gašenju zapaljenog hotela. Osim toga, osudjenik je u zahtjevu naveo, da je od 1. lipnja 1992. godine u postrojbama HVO Ravno na prvim borbenim linijama.

Ove okolnosti potvrdjene su odgovarajućom dokumentacijom (list 70 - 86).

Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nove okolnosti, da je osudjenik ostao bez obiteljske kuće, bez svoje imovine, te da je kao prognanik prilikom bombardiranja Dubrovnika pomagao u gašenju zapaljenog hotela "Libertas" i da je sada u postrojbama HVO na prvim borbenim linijama, takvog su karaktera da bi, da je sud za njih znao i da su postojale u vrijeme izricanja presuda, očito dovele do blaže osude.

Prema tome, postoje uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz članka 412. ZKP.

S obzirom na izloženo, trebalo je na temelju članka 414. stavak 6. ZKP prihvatiti zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i kaznu ublažiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. studenog 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)