I Kž-306/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-306/1997-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 4. u svezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 11. travnja 1997. broj K-85/96-35, u sjednici održanoj 29. listopada 1997., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I.M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 4. u svezi čl. 153. st. 1. i 3. KZRH, činjenično opisanog u izreci te presude, pa mu je temeljem čl. 46., čl. 47. i čl. 48. OKZRH za navedeno djelo izrečena uvjetna osuda s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i rokom kušnje od tri godine.

Istom presudom optuženik je obvezan snositi troškove kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se pobijana presuda preinači na način, da se optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

U odgovoru na žalbu optuženik putem branitelja A.F., odvjetnika iz P. nalazi, da je žalba državnog odvjetnika neosnovana i predlaže da se odbije, te potvrdi prvostupanjska presuda.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razmatranja predmeta u smislu čl. 360. st. 2. ZKP predložio je, da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači zbog odluke o kaznenoj sankciji.

Žalba nije osnovana.

Razmatrajući odluku o kaznenoj sankciji, odnosno uvjetnoj osudi, koju je optuženiku izrekao prvostupanjski sud, ovaj Vrhovni sud kao drugostupanjski našao je da je, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice i okolnosti koje opravdavaju izricanju uvjetne osude.

Naime, kada se ima u vidu svrha kaznenih sankcija iz čl. 4. OKZRH, a osobito svrha uvjetne osude s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, prije svega činjenicu da je optuženik kao otac dvoje maloljetne djece od prvih dana pripadnik Hrvatske vojske, a i do konkretne prometne nesreće je došlo kada se je vraća sa položaja u N. gdje je, a što je notorno, u to vrijeme upravo taj dio po kom se optuženik kretao sa svojim vozilom, bio izložen surovom i grubom svakodnevnom napadu neprijatelja, pa s obzirom da optuženik do sada nije osuđivan, pa niti prekršajno kažnjavan, a što sve u ukupnosti predstavlja, protivno žalbi državnog tužitelja, temelj za pozitivnu prognozu da se u ovom slučaju može očekivati da će i samo upozorenje, uz prijetnju kazne, dovoljno i adekvatno utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela i da je baš stoga izrečena uvjetna osuda osnovana, opravdana i realna.

Kako žalba nije osnovana, a ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti u smislu odredaba iz čl. 366. st. 1. ZKP, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena apsolutna bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je valjalo presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. listopada 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Ante Potrebica, v.r.