Gzz-227/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 227/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr.sc. Jasne Brežanki, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E.-I. d.o.o. iz K., koga zastupa Odvjetničko društvo R. & O., odvjetnici u K., V. M. iz P., koga zastupa M. R., odvjetnik u K. i C. b. d.d. iz Z., te B. K., koga zastupa A. K., odvjetnik u O., protiv ovršenika I. Š. iz O., radi ovrhe na nekretninama, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 14. veljače 2001. godine, broj G-DO 823/2000, protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 25. listopada 2000. godine, br. Gž 526/00-2, kojim je djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Ozlju od 21. ožujka 2000. godine, br. Ovr 25/97-99, u sjednici održanoj dana 26. travnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačuje rješenje Županijskog suda u Karlovcu od 25. listopada 2000. godine, br. Gž 526/00-2, tako da se iz iznosa dobivenog prodajom kao četvrti po redu namiruje ovrhovoditelj E.-I. d.o.o. iz K., za troškove ovršnog postupka u iznosu od 54.926,80 kn.

Kao peti po redu namiruje se založni vjerovnik C. b. d.d. iz Z. za iznos od 157.154,08 kn.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda iz iznosa cijene dobivene prodajom ovršenikovih nekretnina od 260.000,00 kn namiruje se potraživanje Ministarstva financija u iznosu od 45.000,00 kn, depozit Općinskog suda u Ozlju za iznos od 2.829,12 kn, organ uprave Općinskog suda u Ozlju u iznosu od 90,00 kn i založni vjerovnik C. b. d.d. iz Z. za iznos od 212.080,88 kn, time da se isplata novčanih iznosa nalaže računovodstvu Općinskog suda u Ozlju.

Drugostupanjski sud je djelomično preinačio rješenje prvostupanjskog suda, tako da se iz iznosa dobivenog prodajom kao četvrti po redu namiruje ovrhovoditelj E.-I. d.o.o. iz K. za troškove ovršnog postupka od 17.062,00 kn, te kao peti po redu se namiruje založni vjerovnik C. b. d.d. iz Z., s iznosom od 195.018,88 kn, dok se u preostalom dijelu odbija žalba ovrhovoditelja E.-I. d.o.o. iz K. i potvrđuje rješenjem suda prvoga stupnja.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Državni odvjetnik smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96 i 29/99) u dijelu kojim ovrhovoditelj E.-I. iz K. traži namirenje preostalih troškova ovršnog postupka koje je imao nakon donošenja rješenja o ovrsi. Taj sud je prema navodima zahtjeva smatrao da je predmetni ovršni postupak završio donošenjem rješenja o dosudi nekretnina od 20. rujna 1999. godine, koje rješenje da je postalo pravomoćno 1. prosinca te godine. Po odredbi prije spomenutog čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova podnijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka. Kako je spomenuti ovrhovoditelj zahtjev za naknadu troškova podnio tek 30. ožujka 2000. godine, to taj sud smatra da je on to učinio nakon proteka prije navedenog roka.

Državni odvjetnik ističe da je naprotiv postupak u ovom ovršnom predmetu dovršen donošenjem rješenja od strane prvostupanjskog suda od 21. ožujka 2000. godine, br. Ovr 25/97-99, a kako je spomenuti ovrhovoditelj zahtjev za naknadu troškova postavio u svojoj žalbi od 31. ožujka 2000. godine, to da je učinio u prije navedenom zakonskom roku.

Ujedno državni odvjetnik smatra da je spomenuti navod obrazloženja pobijanog rješenja proturječan stanju spisa i rješenju koje se nalazi u njemu, pa da je stoga učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku.

Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje na način da u cijelosti usvoji žalbu ovrhovoditelja E.-I. d.o.o. iz K. ili da ukine to rješenje, kao i rješenje prvostupanjskog suda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na zahtjev nije odgovoreno.

Zahtjev je osnovan.

Drugostupanjski sud je dijelom usvojio žalbu ovrhovoditelja E.-I. d.o.o. i odlučio da se taj vjerovnik namiruje kao četvrti po redu za troškove ovršnog postupka u iznosu od 17.062,00 kn, dok je u ostalom dijelu njegovu žalbu kao neosnovanu odbio.

U navedenom dijelu sud je usvojio žalbu spomenutog ovrhovoditelja, te mu priznao namirenje za troškove ovršnog postupka u iznosu od 17.062,00 kn iz razloga što je rješenjem o ovrsi od 12. ožujka 1997. godine, br. Ovr 25/97 ovom ovrhovoditelju priznato pravo na spomenute troškove u označenom iznosu.

U preostalom dijelu do 54.926,80 kn taj sud je ovrhovoditeljevu žalbu odbio. Tako je taj sud odlučio iz razloga što smatra da je u ovom predmetu ovršni postupak dovršen rješenjem o dosudi nekretnina kupcu dana 20. rujna 1999. godine, koje rješenje je postalo pravomoćno 1. prosinca te godine, pa da je ovrhovoditelj po odredbi čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona bio dužan postaviti zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u roku od 30 dana, a kako je on to učinio tek 30. ožujka 2000. godine, to da je njegov zahtjev prekasno podnijet, pa da se stoga više o njemu ne može odlučivati.

Po odredbi čl. 68. st. 1. Ovršnog zakona postupak ovrhe smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

U ovom slučaju ovršna radnja kojom je ovrha dovršena, tj. dioba postignute cijene dobivene prodajom ovršenikovih nekretnina provedena je 21. ožujka 2000. godine, dok je ovrhovoditelj postavio zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka 30. ožujka 2000. godine (žalba protiv rješenja prvostupanjskog suda).

Prema tome, on je to učinio u zakonom predviđenom roku od 30 dana, pa je stoga drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona) kada je njegov zahtjev ocijenio kao prekasno podnesen i zato dijelom odbio njegovu žalbu. Stoga je osnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa ga je trebalo prihvatiti i preinačiti pobijanu odluku (čl. 408. u vezi sa čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99).

Nije međutim došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka kako smatra državni odvjetnik, jer ne postoji proturječnost na koju on ukazuje, već je riječ o pogrešnoj pravnoj ocjeni kojom radnjom je ovršni postupak dovršen i u vezi s tim da li je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka pravovremen ili nije.

U Zagrebu, 26. travnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.