I Kr-221/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. I. V. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Varaždinu od 10. svibnja 2007. godine, broj K-389/06 (Kv-185/07), u sjednici održanoj dana 19. srpnja 2007. godine,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-221/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K- 389/06 od 19. siječnja 2007. godine i presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-96/07 od 12. ožujka 2007. godine, I. V. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, te mu je primijenjena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jedne godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 221/07-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. I. V. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Varaždinu od 10. svibnja 2007. godine, broj K-389/06 (Kv-185/07), u sjednici održanoj dana 19. srpnja 2007. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev osuđ. I. V. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K- 389/06 od 19. siječnja 2007. godine i presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-96/07 od 12. ožujka 2007. godine, I. V. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, te mu je primijenjena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jedne godine.
Dana 4. travnja 2007. godine osuđenik je, putem branitelja R. R. iz Odvjetničkog društva iz V., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem navodi kako živi sa majkom starom 75 godina koja ima brojne zdravstvene tegobe, te bez njegove pomoći sama ne može živjeti. Dostavio je opsežnu medicinsku dokumentaciju uz napomenu kako s majkom živi u obiteljskoj kući za čije održavanje treba izdvojiti oko 1.300,00 kn, a njena su primanja oko 1.700,00 kn, što ukazuje da će, ukoliko ode na izdržavanje kazne, njegova majka ostati bez financijskih sredstava. On otplaćuje dva kredita, i u slučaju gubitka zaposlenja, neće moći podmirivati svoje kreditne obveze.
Dostavljajući zahtjev osuđenika, Općinski sud u Varaždinu predložio je isti usvojiti.
I Kr 221/07-3
Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu je iznijelo mišljenje kako zahtjev osuđenika ne treba usvojiti, a negativni prijedlog je i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, u kojem se navodi kako nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne.
Zahtjev nije osnovan.
Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud nije tada za njih znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude (čl. 414. ZKP).
Imajući u vidu navode osuđenika proizlazi kako su okolnosti koje ističe ili već bile poznate sudu ili se ne radi o okolnostima koje bi očito dovele do blaže osude.
Tako je sud drugog stupnja prilikom odluke o kazni, između ostaloga, cijenio i činjenicu da osuđenik „…kod kuće ima staru majku o kojoj brine…“, uslijed čega se njegove tvrdnje u svezi „…majke stare 75 godina koja ima brojne zdravstvene tegobe…“ ne mogu ocijeniti okolnostima kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud za njih nije znao. Nadalje, zdravstvene tegobe osuđenikove majke su vezane uz njenu životnu dob, jer se ne radi o nekoj posebno teškoj bolesti zbog koje bi joj bila nužna tuđa pomoć i njega. Glede osuđenikovih kreditnih obveza, za istaći je kako osuda na zatvorsku kaznu ima odraza i na materijalnu situaciju osuđenika, što je posljedica koja, u pravilu, prati svako izdržavanje zatvorske kazne.
Temeljem iznesenog nedvojbeno proizlazi kako okolnosti koje je osuđenik iznio u svom zahtjevu ili nisu nove okolnosti ili nisu okolnosti takvog značaja da bi očito dovele do blaže osude. Ovome treba dodati kako iz spisa predmeta (list 10 spisa) proizlazi da je zastupnica optužbe predložila izricanje kazne zatvora upravo u trajanju sedam mjeseci, a osuđenik se suglasio sa takvom predloženom kaznom.
Obzirom da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne Vrhovni sud Republike Hrvatske je zahtjev osuđenika odbio temeljem odredbe čl. 416. st. 6. ZKP.
U Zagrebu, 19. srpnja 2007.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v. r.
Senka Klarić Baranović, v. r.