II Kž-842/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 842/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marina Mrčele i Hajrije Novoselec kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. Č. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. D. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 4. prosinca 2009. godine broj Kv-Us-138/09 (K-Us-6/09) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. siječnja 2010.

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. D. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) produljen je pritvor protiv opt. D. V. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP i opt. T. F. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. i 2. KZ.

Protiv tog rješenja žali se opt. D. V. po branitelju A. S., odvjetniku iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se pritvor protiv optuženika ukine, odnosno zamijeni mjerom opreza ili kućnim pritvorom.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. D. V. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP.

II Kž 842/09-3

Naime, prema pravomoćnoj optužnici opt. D. V. je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, a time je ispunjen opći zakonski uvjet iz čl. 102. st. 1. ZKP da bi se mjera pritvora protiv optuženika mogla produljiti.

Prije svega, valja istaći da se okolnosti u odnosu na primjenu mjere pritvora protiv optuženika po navedenim osnovama nisu u bitnom izmijenile od posljednjeg pravomoćnog rješenja o produljenju pritvora, a niti se u žalbi ne ističu neke bitno nove okolnosti koje bi upućivale na drugačiju odluku.

Prema podacima u spisu optuženik je rođen na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine i nema državljanstvo Republike Hrvatske. Osim toga, optuženik na teritoriju Republike Hrvatske nema stalnog zaposlenja, niti je bračno, imovinski ili na drugi način vezan za teritorij Republike Hrvatske. Stoga je osnovano prvostupanjski sud u pobijanom rješenju zaključio da te činjenice, uz težinu kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom kaznenom predmetu, ukazuju i nadalje na postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi pobjegao, odnosno krio se u cilju izbjegavanja ovog kaznenog postupka. Sama činjenica što optuženik ima status trajno nastanjenog stranca na teritoriju Republike Hrvatske ne isključuje primjenu mjere pritvora po navedenoj osnovi.

Iz sadržaja izvoda iz kaznene evidencije (list 993) proizlazi da je optuženik u vremenu od 2000. do 2003. godine u dva navrata osuđivan zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ i iz čl. 218. st. 2. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Očito da prethodno navedene kazne u navedenim odlukama nisu na optuženika djelovale u dovoljnoj mjeri da uskladi svoje ponašanje sa zakonskim propisima jer je sada osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo u vrijeme kada je znao da je već nepravomoćno presuđen u tijeku 2005. godine zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Optuženik je osoba bez stalnog zaposlenja, a time i stalnih izvora sredstava za životne potrebe, bez imovine od koje bi mogao ostvarivati neke prihode.

injenice njegove ranije osuđivanosti zbog navedenih Stoga sve prethodno istaknute č

kaznenih djela koja za cilj imaju stjecanje nepripadne imovinske koristi, uz njegovu nezaposlenost, imovinske prilike, u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti upućuju na postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi ponovio isto ili slično kazneno djelo.

Zbog svega navedenog, a i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdana je i na zakonu utemeljena daljnja primjena mjere pritvora protiv optuženika po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP.

Žalbeni navodi koji se odnose na nepostojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo nisu od odlučujućeg utjecaja kod odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora, jer je kod tog odlučivanja dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koja proizlazi iz pravomoćne optužnice, kako je već i navedeno.

II Kž 842/09-3

S obzirom na sve izložene okolnosti, mjerama opreza propisanima u čl. 90. ZKP, kao i mjerom kućnog pritvora propisanom u čl. 102. a/ ZKP, ne bi se mogla ostvariti ona ista svrha kao mjerom pritvora produljenom po navedenim osnovama.

Protivno žalbenom prigovoru optuženika, a imajući na umu dosadašnje vrijeme optuženika provedeno u pritvoru, u razmjeru s težinom inkriminiranog kaznenog djela, zatim kazne koja se prema podacima u spisu kojima raspolaže sud može očekivati i potrebe određivanja, odnosno trajanja pritvora, za sada nije ugroženo načelo razmjernosti propisano u čl. 101. st. 3. ZKP.

Kako navodima žalbe optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem kojeg, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP, nisu utvrđene povrede zakona navedene u toj odredbi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu 4. siječnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.