Jž-1674/2017-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Jž-1674/2017

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.B. i dr. zbog prekršaja iz članka 20. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 137/09., 14/10. i 60/10.), odlučujući o žalbama okr. D.B. i okr. I.S., podnesenim protiv presude Prekršajnog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 2. veljače 2017., broj 20 Pp J-597/2017, u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2018.,

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se žalbe okr. D.B. i okr. I.S. kao neosnovane te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), okr. D.B. i okr. I.S. se oslobađaju obveze da naknade troškove žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 2. veljače 2017., broj 20 Pp J-597/2017, proglašeni su krivima okr. D.B. i okr. I.S. da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili, svaki, prekršaj iz članka 20. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je svakom okrivljenom izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, koju su dužni platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da se oboje okrivljenih oslobađaju obveze naknade istih.

Istom presudom, na temelju članka 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji primjenjuje se zaštitna mjera zabrane međusobnog približavanja na udaljenosti manjoj od 10 metara u trajanju šest mjeseci.

Protiv navedene presude, žalbe su pravodobno podnijeli okr. D.B., putem braniteljice odvjetnice D.K., te okr. I.S. osobno, s prijedlozima da se žalbe prihvate, a pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

Žalbe nisu osnovane.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. D.B. pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da je okr. I.S. držala u rukama njihovo zajedničko dijete u trenutku kada je došlo do naguravanja te opisuje razloge zbog kojih je prekršio izrečenu mjeru opreza, dok okr. I.S. ističe da se ona nije derala na okr. D.B., da nije nasrnula na njega s pokojnim ocem, kako to navodi u svojoj obrani okr. D.B., da je on krenuo s prepirkom došavši u alkoholiziranom stanju i ljut jer ga ona nije pozdravila, smatra da treba ispitati svjedokinju A.Č. koja je bila očevidac događaja, da joj je neprihvatljivo da se nju, majku djeteta koja je prošla fizičko i psihičko zlostavljanje od strane okr. D.B., kažnjava a njoj je u interesu samo da zaštiti njihovo zajedničko dijete, ističe da je protiv okr. D.B. podnijela kaznenu prijavu te ističe da se boji za svoju i djetetovu sigurnost.

Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenih, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Prije svega, u odnosu na žalbene navode okr. D.B. kojima opisuje razloge zbog kojih je prekršio izrečenu mjeru opreza, treba navesti da navedeno ponašanje (kršenje izrečene mjere opreza), iako se nalazi u izreci pobijane presude, ne čini bitno obilježje prekršaja iz članka 20. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je proglašen krivim, niti ima bilo kakav učinak na utvrđivanje činjeničnog stanja u vezi s tim prekršajem. Sankcioniranje za nepoštivanje izrečene mjere opreza propisano je člankom 132. stavkom 5. Prekršajnog zakona i takvo ponašanje ne predstavlja prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga, navedeni dio, kojim se opisuje kršenje izrečene mjere opreza od strane oboje okrivljenih, predstavlja višak u činjeničnom opisu, koji ni na koji način ne utječe na krivnju okrivljenih u vezi prekršaja za koji su proglašeni krivima.

Nadalje, neosnovano okr. D.B. pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da je okr. I.S. držala u rukama njihovo zajedničko dijete u trenutku kada je došlo do naguravanja. Isto tako, neosnovano okr. I.S. pobija činjenice da se ona derala na okr. D.B. i da je nasrnula na njega, dok činjenica da je inkriminirani događaj započeo i inicirao okr. D.B., što se također ističe u žalbi okr. I.S., nije sporna, no ista ne ekskulpira okrivljenicu.

Osnovano je prvostupanjski sud zaključak o krivnji oboje okrivljenih donio povezujući njihove obrane. Naime, iz zapisnika o glavnoj raspravi od 28. veljače 2017. nedvojbeno proizlazi da su oboje okrivljenih u svojim obranama u potpunosti priznali počinjenje inkriminiranog prekršaja i ni jednu odlučnu činjenicu nisu osporavali. Radi se o potpunom, okolnosnom i jasnom priznanju oboje okrivljenih svih bitnih elemenata bića prekršaja koji im je stavljen na teret, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Tako je okr. D.B., u odnosu na činjenicu koju sada osporava u žalbi, u svojoj obrani izrijekom i jasno naveo: „… došao je kod Izabele koju je zatekao u kuhinji i koja je tada u naručju nosila N.“, „Nakon toga I. mi se približila dok je u ruci imala dijete…“, „Ne zna da li je hamburger pogodio I. i dijete“, „Tom prilikom I. je zajedno sa N. pala na tlo“. Dakle, i sam okr. D.B. u svojoj obrani ne osporava da je okr. I.S. držala u rukama njihovo zajedničko dijete u trenutku kada je došlo do naguravanja, budući da nije opisao da okrivljenica u nekom dijelu inkriminiranog događaja ne bi imala dijete u naručju te budući da je jasno i bezrezervno iskazao da je okr. I.S. u naguravanju pala na tlo zajedno s djetetom. Neosnovano je pozivanje okr. D.B. na obranu okr. I.S., koja se u žalbi samo fragmentarno prikazuje, budući da navedena okolnost nije sporna ni iz njene obrane, s obzirom da je jasno i izrijekom navela da je „sa djetetom pala na pod kada su se ona i D. u kuhinji naguravali oko mobitela“.

Isto tako, činjenice koje sada u žalbi osporava okr. Izabela Salyna (da se ona nije derala na okr. D.B. i da nije nasrnula na njega), ista nije osporavala u svojoj obrani. Tako je izrijekom navela „Zbog toga D. se unijela u lice i počela na njega vikati riječima…“ te „Nakon toga je ona nasrnula na D.…“. Navedene činjenice nedvojbeno proizlaze i iz obrane okr. D.B.

Stoga, radi se o potpunom i cjelovitom priznanju oboje okrivljenih svih bitnih elemenata bića djela prekršaja koje im je stavljeno na teret i za koje su proglašeni krivima.

Kod takvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda, nema osnove za daljnjim izvođenjem dokaza koji se predlažu u žalbi okr. I.S. (ispitivanje svjedokinje A.Č.), budući da su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjene i utvrđene.

Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenih zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je u povodu žalbe okr. I.S. u kojoj ističe da istu nije u mogućnosti platiti, da iako radi prihod dijeli sa sestrom i bratom, da sve sama financira jer okr. D.B. ne učestvuje ni u kakvoj pomoći te da ima malu plaću, dok je u odnosu na okr. D.B. ovaj dio pobijane presude razmatran na temelju članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se ovaj okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni.

Razmatrajući odluku o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je, u odnosu na oboje okrivljenih, izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Naime, za prekršaj za koji su proglašeni krivima zakonom je propisana novčana kazna u visini od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 30 dana, pa imajući na umu da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da ni u odnosu na jednog okrivljenika nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Pritom je bitno naglasiti da, sukladno članku 33. stavku 10. Prekršajnog zakona, rok plaćanja novčane kazne ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri mjeseca, pa je vidljivo da je okrivljenicima određen najdulji mogući rok plaćanja novčane kazne, što će im svakako olakšati plaćanje iste.

Nadalje, odluka o izrečenoj zaštitnoj mjeri razmatrana je u povodu žalbe okr. D.B., u kojoj se opisuju promijenjene okolnosti u međusobnom odnosu okrivljenih, a koje su nastale nakon donošenja pobijane presude i zbog kojih smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 13. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, smatra da bi izricanje navedene zaštitne mjere dovelo do pogoršanja njihovih međusobnih odnosa, a u prilog svojih žalbenih navoda priložio je preslike Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te Zapisnika o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u rijeci od 6. lipnja 2018. U odnosu na okr. I.S., ovaj dio pobijane presude razmatran je na temelju članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se ista nije žalila zbog odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri.

Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje oboje okrivljenih, s obzirom da iz podataka u spisu proizlazi da su odnosi među okrivljenima dulje vrijeme narušeni te da su nekoliko puta bezuspješno pokušavali prebroditi nesuglasice i živjeti zajedno. Ovo naročito u odnosu na okr. D.B. koji je već pravomoćno osuđivan zbog istog djela za koje je proglašen krivim i u ovom postupku. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog. Neosnovani su žalbeni navodi okr. D.B. da zbog promijenjenih okolnosti u međusobnom odnosu okrivljenih, a koje su nastale nakon donošenja pobijane presude, nisu ispunjeni uvjeti iz članka 13. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući da iz žalbe okr. I.S. jasno proizlazi da se ona i dalje boji za svoju sigurnost i sigurnost maloljetne kćeri, dok žalbeni navodi da će izricanje navedene zaštitne mjere dovesti do pogoršanja njihovih međusobnih odnosa nasilja predstavljaju insinuacije i paušalne pretpostavke koje nemaju utjecaja na pitanje osnovanosti primjene zaštitne mjere u konkretnom slučaju.

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba ni zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je oboje okrivljeni oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu za okr. D.B. proizlazi da je lošeg imovnog stanja, a u odnosu na okr. I.S. jednako proizlazi iz njene žalbe pa bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. kolovoza 2018.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Rijeci u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.