Revr-492/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 492/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku iz K., protiv tuženika H.- H. P. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. A., dipl.prav. kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-26/18-2 od 13. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-444/17-19 od 30. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2019.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da nije dopušten redoviti otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 1. travnja 2015., broj ugovora: ..., koji je otkaz tuženi dao tužitelju, a temeljem Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu, koja je odluka donesena dana 12. listopada 2015., broj odluke: ..., da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao kod tuženika, na radno mjesto operatera u poštanskom uredu u organizacijskoj jedinci Divizija mreža, Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja 2, na područje Karlovačke županije, sa svim pravima i obvezama temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2015., broj ugovora: ..., odnosno na neko drugo postojeće radno mjesto kod tuženika, a koje radno mjesto odgovara stručnoj spremi, znanju i sposobnostima tužitelja, da se naloži tuženiku da tužitelju, a na ime bruto plaće, kao i na ime razlike između tužitelju pripadajućeg iznosa bruto plaće i mjesečnih obroka mirovine koji su isplaćeni tužitelju, isplati novčani iznos u visini od ukupno 92.437,12 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose i razdoblja navedeno u izreci, te da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP) revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno prigovoru tužitelja, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopušten redoviti otkaz Ugovora o radu, da mu radni odnos nije prestao i vraćanje na rad, te isplata plaće u brutto iznosu od 92.437,12 kn.

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme 1. travnja 2015. za poslove operater u poštanskom uredu; da je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika donesenom 12. listopada 2015.; da se u Odluci o otkazu ugovora o radu navodi da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), jer je 17. rujna 2015. god. prilikom vršenja provjere prisutnosti alkohola u organizmu u 15,38 sati izmjerena vrijednost alkohola u organizmu u količini od 1,09 promila, da je tužitelj u izjavi priznao konzumiranje alkohola istog dana poslije 03,00 sati ujutro, a s radom je započeo u 12,00 sati, dakle, da je već na rad došao pod utjecajem alkohola i u takvom stanju radio; priznao je i nedolično ponašanje izvan radnog vremena prema kolegicama 16. rujna 2015. kada ih je telefonskim putem vrijeđao po spolnoj osnovi, bio neuljudan, grub i nekulturan, za što im se naknadno ispričao;. da je prije otkazivanja ugovora o radu tuženik proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem, koje se nije složilo s namjerom otkazivanja; da je tuženik upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza pisanim upozorenjem od 10. prosinca 2013. zbog identičnog kršenja obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu, bez daljnjeg upozoravanja i bez obzira o kojoj povredi radne obveze se radi (tada odbio alkotestiranje pa se prema Zakonu o zaštiti na radu - "Narodne novine", broj 71/14, smatra da je alkoholiziran); da je dana 23. rujna 2015. god. tuženik tužitelju omogućio iznošenje obrane u kojoj je tužitelj naveo da je dana 17. rujna 2015. god. u ranim jutarnjim satima, negdje oko 03,00 sata pio alkohol, a razlog tome je bila pobjeda nogometnog kluba D. te kako nije mislio da će se alkohol zadržati u organizmu tako dugo, također, istaknuo je kako je svjestan da je zabranjen dolazak na rad pod utjecajem alkohola kao i rad u takvom stanju i da je to povreda radne obveze; da je iz zapisnika o utvrđivanju alkoholiziranosti radnika utvrđeno da je tužitelj prihvatio provjeru prisutnosti alkohola u organizmu temeljem digitalnog alko-testera "Draeger" 6810 Area-0974, da je čl. 59 st. 1 Zakona o zaštiti na radu propisano da se provjera je li radnik pod utjecajem alkohola obavlja alkometrom slijedom čega nije postojala obveza poslodavca da radniku omogući ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu u nadležnoj zdravstvenoj ustanovi; da je alko-tester u potpunosti bio ispravan te zadovoljavao mjeriteljske zahtjeve određene Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika ("Narodne novine", broj 118/99 kao i tipnim odobrenjem klasa:

UP/I-960- 03/06-07/40, urbroj: 558-03/14-06-2.; da je tužitelj protiv Odluke o otkazu podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odlukom od 11. studenog 2015. odbio kao neosnovan; da je tužitelj sudsku zaštitu zatražio na način i u rokovima propisanim čl. 133. st.

1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR).

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski su sudovi zaključili da je tužitelj, koji je bio zaposlen na radnom mjestu operatera u poštanskom uredu, koji poslovi između ostalog, obuhvaćaju rad sa korisnicima kao i s novčanim sredstvima te ostalim vrijednostima koje mu je poslodavac povjerio, a priroda takvih poslova i sam način njihovog izvršavanja nespojivi su s alkoholiziranošću, počinio takvu osobito tešku povredu radne i ugovorne obveze koja predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa i opravdan razlog za otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja.

Stoga da su ispunjeni uvjeti iz čl. 115. st. 1. t. 3 Zakona o radu ("Narodne novine", 93/14 - u daljnjem tekstu: ZR), kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Uzevši u obzir navedena utvrđenja, prema ocjeni ovog revizijskog suda, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je otkaz ugovora o radu dopušten. To tim više kad se u obzir uzme da je tuženik tužitelja već upozorio kad je počinio istovrsnu povredu obveze iz radnog odnosa.

Tužitelj revizijskim navodima ističe da mu tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu jer da se trebao primijeniti tuženikov Pravilnik o radu od 23. veljače 2012. kojim je u čl. 52. st. 1. propisano da je za drugo utvrđivanje iz kojeg je proizašlo da je isti radnik pod utjecajem alkohola tuženik dužan pokrenuti postupak radi liječenja toga radnika od alkohola, a tek ukoliko bi radnik odbio takvo liječenje poslodavac bi mogao pokrenuti postupak otkazivanja ugovora o radu, odnosno takav bi postupak mogao pokrenuti tak u slučaju trećeg utvrđivanja iz kojeg bi proizašlo da je radnik pod utjecajem alkohola (čl. 52. st. 1. toč.c).

Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti navedene odredbe neovisno o činjenici da je Izmjenama i dopunama tog Pravilnika od 11. prosinca 2013. navedeni čl. 52. brisan jer u vrijeme kad je dobio upozorenje na obveze iz radnog odnosa, odnosno 9. prosinca 2013., na snazi nisu bile navedene izmjene i dopune.

Navedeni prigovor nije osnovan jer je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu sukladno odredbama Pravilnika u vrijeme kad je tužitelj prekršio obveze iz radnog odnosa, odnosno 12. listopada 2015. Osim toga, tužitelj ispušta iz vida da mu je ugovor o radu otkazan ne samo zbog alkoholiziranosti, a prema odredbi čl. 58. st. 1. Zakona o zaštiti na radu radnik ne smije na radnom mjestu biti pod utjecajem alkohola, već i zbog nedoličnog ponašanja prema kolegicama.

Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 8. siječnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.