Rev-3424/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3424/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.K. .B. iz Z., koju zastupa punomoćnik D.B., odvjetnik iz Z., protiv tuženice "C. " o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 25. svibnja 1993. br. Gž-2435/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 1993. br. Pn-2842/92, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 1994.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se kao djelomično osnovana revizija tužiteljice pa se u odbijajućem dijelu glede naknade štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 25. svibnja 1993. br. Gž-2435/93 tako da u tom dijelu glasi:

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i u dijelu kojim je odlučeno o naknadi štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 1993. br. Pn-2842/92.

Nalaže se tuženici da na ime cjelokupnog parničnog troška isplati tužiteljici iznos od 269.000 HRD u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da isplati tužiteljici na ime naknade štete 9,300.000 HRD sa zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškom u iznosu od 322.000 HRD. S preostalim je dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena (700.000 HRD).

Sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tuženice preinačio je u dosuđujućem dijelu presudu suda prvog stupnja onamo da je tužiteljicu odbio sa daljnjim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4,300.000 HRD te obvezao tuženicu da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 171.000 HRD.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Reviziju izjavljuje i protiv odluke o parničnim troškovima. Tužiteljica cijeni da je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti prihvatiti jer jedino tako da bi dobila punu satisfakciju i primjerenu naknadu za svu štetu koju trpi. Predložila je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje te dosude troškovi revizije u iznosu od 352.000 HRD.

U odgovoru na reviziju tuženica predlaže da se revizija kao neosnovana odbije posebno upućujući da je dosuđene iznose po presudi suda drugog stupnja kao i presudi suda prvog stupnja sa pripadajućim zateznim kamatama isplatila.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Sud drugog stupnja je ocjenom relevantnih okolnosti u primjeni odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN", br. 53/91, 91/92, 3/94) zaključio da primjerena satisfakcija za pretrpljene fizičke boli iznosi 1,000.000 HRD a za strah 550.000 HRD. Takvu ocjenu kao pravilnu prihvaća i ovaj sud pa stoga prigovor revizije o prenisko dosuđenoj naknadi štete po navedenim vidovima nema osnova.

Međutim, odlučujući o visini naknade štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti sud drugog stupnja je po nalaženju ovoga suda podcijenio značenje relevantnih okolnosti.

Ovaj sud cijeneći težinu i karakter zaostalih trajnih posljedica a s tim u vezi životnu dob (rođ. 1955.g.) i zanimanje tužiteljice (odvjetnik) nalazi primjerenom naknadu štete za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 5,500.000 HRD kako je o tome odlučio i sud prvog stupnja.

Stoga je valjalo u odnosnom dijelu prihvatiti reviziju tužiteljice i temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN", br. 53/91, 91/92) preinačiti presudu suda prvog stupnja tako da se glede naknade štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti žalba tuženice protiv presude suda prvog stupnja odbije i u odnosnom dijelu ta presuda potvrdi kako je to odlučeno i u izreci presude.

S obzirom na uspjeh u ovom postupku usklađena je i odluka o parničnom trošku (čl. 154. st. 2. u vezi sa 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 20. siječnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.