Croatian Supreme Court voids appeal judgment for failure to address key facts and remands case.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia voided the second-instance judgment and remanded the case for retrial. The defendant argued that the first-instance court incorrectly determined the plaintiff performed insurance work during free time rather than work hours. The court found the appellate court committed a serious procedural violation by failing to evaluate the defendant's specific complaints regarding the factual findings.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 1. ZPP; čl. 375. st. 1. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP: An appellate court must explicitly address all significant appeal arguments concerning factual findings; failure to do so constitutes a serious procedural violation requiring the judgment to be voided and the case remanded.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1554/1999-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz S., zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku u S., protiv tuženika A. o d.d. Z., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 28. siječnja 1999. godine br. Gž-1034/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 3. ožujka 1998. godine br. P-493/97 u sjednici održanoj dana 10. studenog 1999. godine
r i j e š i o j e :
Ukida se pobijana drugostupanjska presuda - presuda Županijskog suda u Sisku od 28. siječnja 1999. godine br. Gž-1034/1998 i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Tuženik A. osiguranje d.d. Z. dužan je tužitelju M.R. isplatiti iznos od 16.362,00 kn (slovima: šesnaesttisućatristošezdesetdvije kune) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 1997. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 4.575,00 kn sve u roku od 8 dana.".
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, pobijajući presudu u cijelosti, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena i tužbeni zahtjev odbijen, ili da presuda bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim vijećem.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.
Revizija je osnovana.
Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92) učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.
U reviziji se osnovano ističe da u obrazloženju svoje presude drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja i da je time počinjena rečena bitna povreda. Naime, raspravljajući i ocjenjujući temeljno prijeporno činjenično pitanje da li je posao kojeg je tužitelj obavio u svezi sklapanja predmetnog ugovora o osiguranju, za koji u ovoj parnici ostvaruje proviziju, obavljen za vrijeme tužiteljevog redovitog radnog vremena, ili u njegovo slobodno vrijeme, te da li se radi o poslu koji spada u poslove i zadatke radnog mjesta na kojem je tužitelj radio u vrijeme sklapanja istog ugovora, prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja i opisa poslova i zadataka radnog mjesta voditelja odjela za procjenu i obradu šteta poslovnice tuženika u S. utvrdio da je tužitelj sklopio ugovor o osiguranju u svoje slobodno vrijeme, te da taj posao ne ulazi u opis poslova i radnih zadataka radnog mjesta na kojem je radio.
Osporavajući pravilnost takvog utvrđenja tuženik je u žalbi protiv prvostupanjske presude istakao žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, ukazujući na činjenice i okolnosti koje dovode u sumnju pravilnost navedenog utvrđenja.
Međutim, u obrazloženju svoje presude drugostupanjski sud nije ocijenio niti jedan žalbeni navod koji se tiče pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja i rečene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, već je samo konstatirao da je prvostupanjski sud "pravilno raspravio i utvrdio sve važne činjenice, savjesno i brižljivo ih ocijenio i donio pravilnu i zakonitu odluku o utemeljenosti tužbenog zahtjeva" te da je "utvrđeno da je tužitelj na temelju ovlaštenja dobivenog od tuženika u slobodno vrijeme posredovao kod sklapanja ugovora o osiguranju sa L. savezom Republike Hrvatske".
Propustivši ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja, drugostupanjski sud je postupio suprotno odredbi iz čl. 375. st. 1. ZPP, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP istaknuta u reviziji. Stoga je radi otklanjanja te bitne povrede na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP pobijanu drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U Zagrebu, 10. studenog 1999. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann v.r.