Rev-1506/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1506/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak- Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. M.V., kojeg zastupa otac i z.z. I.V. iz Z., D. br. …, a ovaj po punomoćniku M.B., odvjetniku iz Z., protiv tužene C. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnoga suda u Zagrebu od 30. studenog 1993. br. Gž- 9486/93., kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Zagrebu od 25. lipnja 1993. b. Pn-846/90., u sjednici održanoj dana 22. veljače 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženoj da plati tužitelju 17,400.000 HRD zakonskom zateznom kamatom od 25. lipnja 1993. do isplate i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 951.875 HRD, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom zahtijevanom iznosu od 4.156.000 HRD.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pobijajući je u odbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj Vrhovni sud pobijanu presudu ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nižestupanjski su sudovi revidentu zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi od 20. studenog 1987. dosudili, pored ostaloga, naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 4.000.000 HRD (zahtijevano 5.500.000 HRD), za pretrpljeni strah 2.000.000 HRD (zahtijevano 4.000.000 HRD) i za tuđu pomoć i njegu 400.000 HRD (zahtijevano 1.056.000 HRD) sve sa zakonskom zateznom kamatom.

Revident ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada njegov zahtjev nisu prihvatili u cijelosti. Naime, revident smatra da dosuđeni iznosi pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i strah nisu primjereni pretrpljenim bolovima i strahu, te da sudovi nisu pravilno utvrdili i dosudili naknadu štete za tuđu pomoć i njegu kada su je dosudili u dosuđenom umijesto u zahtijevanom iznosu.

U postupku je utvrđeno da je u vrijeme prometne nezgode revident imao 8 godina u kojoj je zadobio ozljede glave, potres mozga, ozljede po tijelu i luksaciju prednjih donjih zubiju, da je zbog zadobivenih ozljeda trpio jake bolove 7 do 8 dana, srednjeg oko 10 dana i manje oko 2 mjeseca, da je trpio jaki strah 2 do 3 dana, a kasnije sekundarni strah zbog zabrinutosti za svoje zdravlje i da je revidentu za vrijeme liječenja u kući tijekom 2 mjeseca bila potrebna pomoć i njega druge osobe u punom obimu.

Prema navedenim utvrđenjima, uvažavajući osobitosti ovoga slučaja kao što su jačina i trajanje fizičkih bolova i pretrpljeni strah, ovaj sud je suprotno revizijskim navodima, ocijenio da su po nižestupanjskim sudovima navedeni dosuđeni iznosi pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljeni strah primjereni tim oblicima nematerijalne štete. Naime, ovaj sud je našao da su navedene naknade sudovi utvrdili i dosudili prema kriterijima i mjerilima za utvrđenje njihove visine koji su bili mjerodavni u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, odnosno da su dosuđene u skladu s odredbama čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91. 73/91, 3/94 i 7/96.).

Revidentu je za odgovoriti da njegovi navodi da nižestupanjski sudovi kod dosuđenja pravičnih novčanih naknada za navedene oblike nematerijalne štete nisu dovoljno uzeli u obzir da mu je uslijed zadobivenih povreda trajno smanjena životna aktivnost za 25% nisu od utjecaja za pravilnost ocjene dosuđenih mu iznosa pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i strah zato, jer su mu sudovi za navedeno smanjenje životne aktivnosti dosudili pravičnu novčanu naknadu u zahtijevanom iznosu od 11.000.000 HRD.

Glede revidentovih navoda u odnosu na dosuđeni mu iznos naknade za tuđu pomoć i njegu, a koju su mu pružili ukućani, ovaj sud je, suprotno tim navodima, ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kod utvrđenja i dosuđenja ove naknade kada su njenu visinu utvrdili po slobodnoj ocjeni prema uobičajnoj mjesečnoj naknadi za puno radno vrijeme osobe za pružanje takve pomoći u mjesto stanovanja revidenta koja je iznosila 200.000 HRD, te kada su je dosudili u tako utvrđenim iznosima.

Zbog navedenog i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 22. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.