Psz-192/1993-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 192/1993-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenoga N.P. iz S., zast. po G.I., odvjetniku iz S., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje od 28. rujna 1993. br. G-555/93, radi prekršaja iz čl. 43. st. 1. toč. 1. Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 1994.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se uvažava.

Ukida se rješenje Republičkog vijeća za prekršaje od 28. rujna 1993. br. G-555/93.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenoga protiv rješenja Suca za prekršaje općine Split od 6.VII. 1993. br. J-858/93, kojim je kažnjen kaznom zatvora u trajanju od sedam dana, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 43. st. 1. toč. 1. Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni ne poriče da je počinio djelo navedeno u izreci prvostepenog rješenja, ali prigovara izrečenoj kazni zatvora. Predlaže stoga da Vrhovni sud Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev je osnovan.

Po ocjeni ovoga suda sudac za prekršaje imao je osnove za zaključak na temelju provedenih dokaza, da je kažnjeni počinio djelo opisano u izreci prvostepenog rješenja, te je ovo djelo zakonito pravno okvalificirao kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Kako je međutim za ovo djelo propisana novčana kazna i kazna zatvora alternativno, izricanjem kazne zatvora povrijeđen je po stajalištu ovoga suda zakon na štetu kažnjenoga. Po ocjeni, naime, ovoga suda razlozi navedeni u obrazloženju prvostepenog rješenja za izricanje teže vrste kazne nisu u skladu s odredbom čl. 30. Zakona o prekršajima. Naime, izricanje teže vrste kazne temelji se isključivo na utvrđenju da je kažnjeni kao maloljetnik upućen u disciplinski centar po izrečenoj mu mjeri Općinskog suda u Splitu u trajanju od 14 dana, što po mišljenju ovoga suda nije takovog značaja da bi ukazivalo na teže posljedice ili veći stupanj odgovornosti, kraj dosadašnje prekršajne nekažnjavanosti kažnjenoga za konkretni prekršaj.

Zbog toga je po ocjeni ovoga suda povrijeđen zakon na štetu kažnjenoga.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, zahtjev za sudsku zaštitu uvažiti, a pobijano rješenje ukinuti, s tim da je Republičko vijeće za prekršaje dužno donijeti novo rješenje pridržavajući se pravnog shvaćanja suda izraženog u obrazloženju ove presude.

U Zagrebu, 14. ožujka 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. Grčić Ilana, odvjetnik, Split, Plinarska 2/I,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).