Rev-1548/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1548/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz K., koju zastupa P. M., odvjetnik iz Đ., protiv tuženog M. B. iz S., koga zastupa S. dr. A., odvjetnik iz Đ., radi utvrđenja i dr., rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 2. studenog 1989. br. Gž-3793/89- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 23. ožujka 1989, br. P-125/89-7 u sjednici održanoj dana 8. studenog 1990,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženog kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3- Zakona o parničnom postupku u daljnjem tekstu ZPP, a u vezi čl. 4. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 74/87), revizija nije dopuštena u imovinsko- pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari, ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 800.000 (prijašnjih) dinara, sada 80,00 konvertibilnih dinara, a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi naprijed navedeni iznos. Kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi. Tužba ja u ovom sporu podnesena 2. veljače 1988. godine.

Pobijanom presudom drugostepenog suda udovoljeno je tužbenom zahtjevu tužiteljice da se utvrdi da je ona samovlasnica 5 dukata, jednog servisa za kavu, jednog kristalnog servisa, jednog pokrivača za bračni krevet, jednog stolnjaka, jastučića, dva štrikana džempera, jedne haljine i jedne spavačice, a suvlasnica u "1/2 dijela jednog bicikla i jednog crno-bijelog televizora i da joj je tuženi dužan predati u posjed pokretnine koje su njezino vlasništvo a pokretnine kojih je ona suvlasnik da joj predaju u suposjed.

Kako vrijednost predmeta spora tužiteljica je u tužbi navela 100.000 (prijašnjih) dinara, sada 10,00 konvertibilnih dinara. U toku postupka stranke su se sporazumi jele da se vrijednost predmeta spora označi sa 1.000.000 (prijašnjih) dinara sada 100,00 konvertibilnih dinara (strana 6/2 spisa), a tužbeni je zahtjev ostao neizmijenjen.

Do promjene vrijednosti predmeta spora u ovakvom slučaju može doći samo na intervenciju suda u smislu odredbi iz čl. 40. st. 3. ZPP-a, a to nije uslijedilo u ovom slučaju. Sporazum stranaka o promjeni vrijednosti predmeta spora kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, u čemu se u ovom slučaju radi, nema pravni učinak, jer nema uporišta u odredbama Zakona o parničnom postupku, koje se odnose na određivanje vrijednosti predmeta spora.

Kraj takvog stanja stvari valjalo je reviziju tuženog odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP-a).

U Zagrebu, 8. studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.