Legislator Case Law & Legislation
I Kž-101/2012-6 AI generated

Croatian Supreme Court quashes drug trafficking verdict due to missing factual findings on specific criminal acts.

Case Number I Kž-101/2012-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the first-instance judgment against defendant J.S. for drug trafficking, quashing it and remanding the case for retrial. The prosecution argued that the lower court incorrectly excluded key facts regarding the sale of amphetamines to F.S. and M.V., which were supported by the defendant's confession and witness testimonies. The court held that omitting these specific criminal acts from the factual description violated procedural rules and prevented a proper assessment of the total criminal quantity, necessitating a new trial.

Legislator headnote

AI generated

Članci 369. stavak 2. i 388. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku; Odluka prvostupanjskog suda koja ne utvrđuje odlučne činjenice koje su bitne za ocjenu postupa optuženog, a koje su dokazane, povređuje pravila kaznenog postupka i zahtijeva ukinut presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Keywords

AI generated
drug trafficking factual findings criminal quantity procedural violation remand for retrial confession evidence witness testimony

Cited Legislation

AI generated
Article 173, paragraph 2 of the Criminal Law
Article 57, paragraphs 2 and 4, point c) of the Criminal Law
Article 63 of the Criminal Law
Article 82 of the Criminal Law
Article 80, paragraph 3 in conjunction with Article 173, paragraph 7 of the Criminal Law
Article 122, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 122, paragraph 4 of the Criminal Procedure Act
Article 373, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 369, paragraph 2 of the Criminal Procedure Act
Article 388, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 101/12-6

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, Žarka Dundovića, dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. S. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08.; nastavno: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 28. rujna 2011. broj K-13/11, u sjednici održanoj 4. veljače 2015.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet se vraća na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi J. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97 pa je, na temelju tog propisa, uz primjenu članka 57. stavka 2. i stavka 4. točke c) KZ/97, osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju kaznu mu je, na temelju članka 63. KZ/97, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. veljače do 1. travnja 2011.

Na temelju članka 82. KZ/97, od optuženog J. S. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu 2.100,00 kuna te je naloženo optuženom J. S. taj iznos platiti u korist državnog proračuna u roku 15 dana.

Na temelju članka 80. stavka 3. u vezi s člankom 173. stavkom 7. KZ/97, optuženom J. S. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta koji su od njega bili privremeno oduzeti prema potvrdama od 23. veljače 2011. broj 543003 i 543004.

I Kž 101/12-6

Na temelju članka 122. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.; nastavno: ZKP/97), optuženom J. S. naloženo je naknaditi paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu 5.000,00 kuna, dok je, na temelju članka 122. stavka 4. ZKP/97, optuženi J. S. oslobođen obveze naknade preostalih troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji te troškovima kaznenog postupka, a predlaže „pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno tek podredno preinačiti kaznenu sankciju i optuženika osuditi na strožu kaznenu sankciju.

Optuženi J. S. podnio je po braniteljici, odvjetnici T. B., odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže njeno odbijanje i potvrđivanje prvostupanjske presude.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. ZKP/97, dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je, u skladu s odredbom članka 374. stavka 4. ZKP/97, u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i braniteljice optuženog J. S., odvjetnice T. B., koji su o sjednici uredno obaviješteni, kao i u odsutnosti optuženog J. S. koji je promijenio boravište, o čemu nije izvijestio sud.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženi J. S. počinio i one radnje kaznenog djela koje su mu optužnicom bile stavljene na teret, a koje prvostupanjski sud nije naveo u činjeničnom opisu kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. KZ/97 zbog kojega ga je proglasio krivim.

Naime, prvostupanjski sud nalazi da je opis tih radnji (optuženikove prodaje droge amfetamin F. Š. i M. V. 30. prosinca 2010. u B.) kontradiktoran i nejasan te zaključuje da „do prodaje opojne droge po optuženiku nije moglo doći, jer optuženik (….) nije niti imao opojnu drogu jer je ista od policajaca oduzeta kada nije bila u kući optuženika“.

Suprotno ovakvom utvrđenju prvostupanjskog suda, a kako to osnovano u žalbi ističe državni odvjetnik, iz provedenih bi dokaza – prije svega priznanja optuženog J. S., ali i njemu o ovome suglasnih iskaza svjedoka F. Š. i M. V. – proizlazilo da je optuženi S. 30. prosinca 2010. dogovorio s F. Š. prodaju 7,8 grama droge amfetamin, a s M. V. prodaju 27,9 grama amfetamina, pri čemu da je F. Š. rekao gdje se sva ta droga nalazi pa ju je F. Š. i uzeo, time da je 27,9 grama amfetamina trebao predati M. V., ali do te primopredaje nije došlo zbog postupanja djelatnika policije.

Pritom valja istaći da za ostvarenje obilježja ovog oblika kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. KZ/97 nije potrebno da prodavatelj droge istu izravno preda kupcu, već je to djelo moguće počiniti i omogućavanjem na drugi način kupcu dolaska u posjed droge, dakle, i

I Kž 101/12-6

upućivanjem kupca ili posrednika u kupoprodaji na mjesto na kojem se nalazi droga, a upravo takav oblik počinjenja ovim dijelom optužnice je i inkriminiran optuženom J. S..

Osim toga, ističe se i da daljnji tijek inkriminiranog događaja koji je uslijedio nakon dogovaranja prodaje droge koja je optuženom S. stavljena na teret, i to onaj koji se odnosi na planiranu predaju droge M. V. posredstvom F. Š., u ovome dijelu optužnice uistinu nije potpuno precizno opisan, jer nije izrijekom navedeno tko je trebao preuzeti drogu od F. Š., ali se na temelju navoda iz optužnice da je droga „od imenovanog oduzeta u B. oko 16,40 sati po djelatnicima Odsjeka kriminaliteta droga, neposredno prije predaje droge M. V.“ ipak može nedvojbeno zaključiti da je, prema optužbi, tu drogu od Š. trebao preuzeti M. V., a ne, kako to prvostupanjski sud pogrešno tumači, optuženi J. S..

Slijedom svega iznesenog, žalbenim navodima državnog odvjetnika ozbiljno je dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice koja se odnosi na navedeni dio inkriminacije koji je prvostupanjski sud, kao nedokazan, ispustio iz činjeničnog opisa radnje kaznenog djela u izreci presude, a te radnje ukazuju se odlučnima za ocjenu ukupne kriminalne količine sadržane u postupanju optuženog J. S., čime je ostvarena žalbena osnova iz članka 369. stavka 2. ZKP/97.

Stoga je, na temelju članka 388. stavka 1. ZKP/97, valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom će postupku sud, nakon provođenja raspoloživih dokaza, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će i valjano obrazložiti.

Zagreb, 4. veljače 2015.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.