I Kž-78/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 78/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike, kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra, Frančula mr. Rudolfa, Zmajević mr. Branka i Petranović Milana, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. L.I. i dr. zbog krivičnih djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. OKZRH i dr., rješavajući žalbe državnog odvjetnika i opt. L.I. protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. prosinca 1991. godine br. K-53/89, u sjednici održanoj 20. listopada 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske C.B.,

r i j e š i o j e :

Uvažavaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. L.I., ukida se pobijana presuda te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. L.I. zbog krivičnog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. OKZRH (sada čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH) za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora primjenom čl. 42. toč. 1. i 43. st. 1. toč. 2. OKZRH (sa čl. 38. toč. 1. i 39. st. 1. toč. 2.) u trajanju od jedne godine i dva mjeseca i zbog krivičnog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 153. st. 1. KZRH (sada čl. 146. st. 1.) za koje mu je djelo utvrđena kazna

č. 3. OKZRH

zatvora u trajanju od osam mjeseci pa je primjenom odredaba čl. 48. st. 2. to (sada čl. 43. st. 2. toč. 2.) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 15. studenog 1985. do 14. prosinca 1985. godine.

Opt. D.M. oglašen je krivim zbog krivičnog djela ubojstva na mah u pokušaju iz čl. 36. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH (sada čl. 35. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH) pa mu je izrečena uvjetna osuda i to tako da mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo. Ako uvjetna osuda bude opozvana u kaznu će se uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 25. studenog 1985. do 30. lipnja 1986. godine.

Optuženicima su oduzeti pištolji i to opt. D.M. pištolj marke "U. " br. 90, cal. 7,65 mm, a opt. L.I. marke "Rhon 800" cal. 8 mm. Oba optuženika oslobođeni su dužnosti da snose troškove krivičnog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke suda o krivičnoj sankciji opt. D.M. i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili je u odnosu na opt. D.M. preinači tako da tome optuženiku izreče strožu krivičnu sankciju.

Žalbu je podnio i opt. L.I. i to osobno i putem svog branitelja M.M., odvjetnika iz Z.. U osobnoj žalbi nije naveo žalbene osnove niti je stavio određene prijedloge dok se žalbom njegova branitelja presuda pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede krivičnog zakona i zbog odluke o kazni te se predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili je preinači u odluci o kazni tako da se opt. L.I. izreče blaža krivična sankcija.

U svojoj žalbi optuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednicu vijeća pozove njega i njegova branitelja čemu nije udovoljeno jer se prema odredbi čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske od 27. prosinca 1991. odredbe o obavješćivanju stranaka o sjednici vijeća ne primjenjuju.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se uvaži žalba državnog odvjetnika.

Žalbe su osnovane.

U pravu je državni odvjetnik kad ističe da sud prvoga stupnja nije ničim obrazložio svoj zaključak da je opt. D.M. krivično djelo ubojstva u pokušaju izvršio u stanju jake razdraženosti u koje je bio doveden bez svoje krivnje. Prethodno pucanje opt. L.I. na opt.

či još samo po sebi da je

D.M. i njegovu suprugu, na što se poziva sud prvoga stupnja, ne zna

opt. D.M. bio u stanju jake razdraženosti, a kada bi se i uzelo da je takvo stanje postojalo, s obzirom na neprijepornu okolnost da je opt. D.M. prije toga nogom udario u glavu opt. L.I., postavilo bi se pitanje nije li on u takvo stanje doveden svojom krivnjom. O svemu tome sud prvoga stupnja ne raspravlja, a kako su u pitanju obilježja krivičnog djela ubojstva na mah u pokušaju, zbog kojeg je opt. D.M. oglašen krivim, proizlazi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

U pravu je i opt. L.I. kada tvrdi da ni u pogledu krivičnog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 153. st. 1. KZRH (sada čl. 146. st. 1.), za koje je on oglašen krivim, nisu navedeni nikakvi razlozi. Sud prvoga stupnja je samo lakonski konstatirao da je opt. L.I. "krivično djelo na štetu D.A. počinio s eventualnim umišljajem jer je pucao u kuhinju u kojoj se nalazila D.A. ". Pri tome se taj sud nije ni jednom riječi osvrnuo na obranu opt. L.I. koji je tijekom čitavog postupka tvrdio da nije vidio ošt. D.A. u kuhinji, a nije ni objasnio u čemu se sastoji njegov eventualni umišljaj, tj. čega je on bio svjestan i na što je pristao.

Navedeni nedostaci predstavljaju bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP zbog kojih se pobijana presuda morala ukinuti. Stoga je neodlučno što opt. L.I. u svojoj žalbi neosnovano tvrdi da je počinjena i daljnja bitna povreda odredaba

I Kž 78/92

krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 9. ZKP, tj. da je sud prvoga stupnja prekoračio optužbu. Tu povredu on vidi u tome što je sud prvoga stupnja utvrdio da je prvi pucao opt. L.I., iako je državni odvjetnik u optužnici tvrdio da je prvi pucao opt. D.M., pa da je time ispustio jedno obilježje privilegiranog krivičnog djela (ubojstva na mah) i na taj način utvrdio za njega teže činjenično stanje od onoga navedenog u optužnici. No, opt. L.I. pri tome gubi iz vida da državni odvjetnik njega nije optužio za privilegirano krivično djelo pokušaja ubojstva na mah, nego za krivično djelo pokušaja ubojstva iz čl. 35. st. 2. toč. 2. KZRH (sada čl. 34. st. 2. toč. 2.), da bi kasnije to preinačio na stjecaj krivičnih djela pokušaja ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZRH i krivično djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 153. st. 1. KZRH za koje je opt. L.I. i oglašen krivim. Za takvu osudu nisu postojale nikakve procesne zapreke. O prekoračenju optužbe ne može biti govora jer se presuda odnosi upravo na predmet optužbe sadržane u izmijenjenoj optužnici (čl. 336. st. 1. ZKP). Također ne može biti govora ni o povredi zabrane preinačenja na gore (čl. 354. st. 1. toč. 10. ZKP), ne samo zato što je navedeni stjecaj blaži za optuženika od krivičnog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 2. KZRH, nego i zato što su krivična djela opt. L.I. u ranijoj presudi suda prvoga stupnja (K-436/85-48 od 30. lipnja 1986.) bila pravno označena kao i sada u pobijanoj presudi.

Osnovane su i žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Valja najprije navesti da ovaj Vrhovni sud ne smatra osnovanim žalbe u onom dijelu u kome se suglasno tvrdi da je sud prvoga stupnja pogriješio kada je utvrdio da je prvi počeo

ukazao u rješenju I Kž-

pucati opt. L.I.. Takav tijek zbivanja - na koji je ovaj Vrhovni sud već 1111/86 od 20. listopada 1988. - zaista proizlazi iz neprijepornih činjenica da je opt. D.M. udario nogom u glavu opt. L.I., nakon čega je ovaj otišao u garažu po pištolj, a onda sa terase ispalio četiri metka u kuhinju kamo se opt. D.M. u međuvremenu sklonio. Da je prvi počeo pucati upravo opt. L.I. razumljivo je i kada se ima u vidu da je on bio razjaren zadobivenim udarcem u glavu, a opt. D.M., s druge strane, u toj prvi fazi sukoba očito nije namjeravao upotrijebiti pištolj, jer bi to onda odmah i učinio, a ne bi najprije udarao nogom opt. L.I..

Međutim, iako je te temeljne činjenice pravilno utvrdio, sud prvoga stupnja nije, prema shvaćanju ovoga Vrhovnog suda, pravilno utvrdio i sve pojedinosti sukoba, pa i takve od kojih ovisi ne samo ocjena stupnja krivnje svakog optuženika, nego i pravna ocjena njihovih krivičnih djela.

U prvom redu, na što s pravom ukazuju obje žalbe, sud prvoga stupnja nije uvjerljivo obrazložio zašto smatra da je opt. L.I. bacio sjekiricu na opt. D.M. i na taj način izazvao ovoga da ga udari nogom u glavu. U tom pogledu sud prvoga stupnja vjeruje opt. D.M., pozivajući se na oštećenja na njegovoj jakni, a prešućuje daleko važniju činjenicu da navedena sjekirica nije nađena prilikom uviđaja na mjestu događaja. Obrazlažući zašto jaknu smatra dokazom u prilog istinitosti obrane opt. D.M. sud prvoga stupnja ističe samo to da je taj optuženik na jaknu ukazivao tijekom čitavog postupka, a ne upušta se u analizu jesu li opisana oštećenja jakne uopće mogla nastati bacanjem sjekirice. S pravom se u žalbi dovodi u pitanje i iskaz ošt. D.A. u dijelu u kome ona tvrdi da je vidjela bacanje sjekirice jer je ta svjedokinja bila u položaju iz kojeg nije mogla dobro promatrati zbivanja na terasi, a čudno je i da je od svih tih zbivanja vidjela samo bacanje sjekirice.

Navedena okolnost važna je za ocjenu je li opt. D.M. postupao na mah. U tu svrhu

I Kž 78/92

potrebno je najprije s više pažnje utvrditi da li se on uopće nalazio u stanju jake razdraženosti, ali ako to sud i utvrdi na ponovnom suđenju, onda treba isto tako utvrditi nije li u takvo stanje doveden svojom krivnjom. Ako opt. L.I. nije na njega bacio sjekiricu, onda je očito opt. D.M., udarivši snažno nogom u glavu opt. L.I., provocirao njegovo daljnje agresivno ponašanje pa nije bez svoje krivnje doveden u stanje jake razdraženosti. Međutim, postavlja se i pitanje ne treba li doći do istog zaključka i u slučaju ako je opt. L.I. bacio sjekiricu na opt. D.M. jer i uz tu pretpostavku ostaje činjenica da je opt. D.M. udario nogom u glavu opt. L.I. pa se postavlja pitanje nije li, u najmanju ruku, sukrivac za svoje eventualno stanje jake razdraženosti a što je dovoljno da se isključi pravna oznaka pokušaja ubojstva na mah.

U pravu je opt. L.I. i kada u žalbi tvrdi da nisu raspravljene ni sve okolnosti od kojih ovisi odgovor na pitanje je li on postupao na mah i je li na taj način u odnosu na opt. D.M. počinio krivično djelo ubojstva na mah u pokušaju. Nema sumnje da je udarac nogom u glavu, što ga je pretrpio opt. L.I., zaista takav oblik napada koji je relevantan za ocjenu da je on postupao na mah pod uvjetom da se njegovo psihičko stanje u vrijeme izvršenja djela može označiti kao jaka razdraženost. Međutim, i kod tog optuženika se postavlja pitanje da li je on u takvo stanje doveden bez svoje krivnje. Ako sud prvoga stupnja na ponovnom suđenju utvrdi da opt. L.I. nije bacio sjekiricu na opt. D.M., raspravit će pitanje nije li on neovlašteno gradeći pregradni zid izazvao opt. D.M. i na taj način pridonio daljnjem tijeku zbivanja, što bi isključivalo da je u stanje jake razdraženosti doveden bez svoje krivnje.

S pravom se u žalbi opt. L.I. ukazuje i na to da nisu sa sigurnošću utvrđene sve okolnosti od kojih ovisi postojanje krivičnog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom na štetu D.A.. Kako je već istaknuto, sud prvoga stupnja će utvrditi je li opt. L.I. vidio ili mogao vidjeti oštećenicu i je li za postojanje navedenog krivičnog djela dovoljno što je pretpostavljao da ona živi u kući u koju je pucao. Prema tome

e elementi navedenog

sud prvoga stupnja treba najprije odgovoriti na pitanje postoje li uopć krivičnog djela, a ako postoje, radi li se o umišljajnom ugrožavanju ili samo o nehatu.

U pravu je opt. L.I. i kada tvrdi da nisu raspravljene sve okolnosti od kojih ovisi ocjena predstavljaju li radnje zbog kojih je on oglašen krivim obični ili nepodobni pokušaj ubojstva. S obzirom na mišljenje balističkog vještaka S. ...R. da su ispaljena zrna zbog prolaza kroz dvostruko staklo izgubila 20% energije (list 330), kao i mišljenje liječničkog vještaka Z. ... ...D. da se radilo o projektilima slabe prodorne moći (list 328), postavlja se pitanje da li je prepravljeni pištolj što ga je upotrijebio opt. L.I. u datim okolnostima bio podesno sredstvo za lišavanje života. Na to pitanje odgovor treba dati na temelju izričitog mišljenja balističkog vještaka.

Na ponovnom suđenju sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke i odgovoriti na pitanja postavljena u ovom rješenju.

Iz navedenih razloga valjalo je riješiti kao u izreci (čl. 375. st. 1. ZKP).

U Zagrebu, 20. listopada 1993.

Zapisničar

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Kocijančić Erika v.r.

I Kž 78/92

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)