Rev-720/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 720/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.S. -B. iz K., … , koju zastupa P.S., odvjetnik iz K., protiv tužene RO "Č. " Č., radi isplate kamata, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 20.2.1992. broj Gž-315/92-2 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čazmi od 12.12.1991. broj P-163/90-18, u sjednici vijeća održanoj dana 12. travnja 1994.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice M.S. -B. te se preinačuje presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 20. veljače 1992. broj Gž-315/92-2 i sudi:

Odbija se žalba tužene RO "Č. " kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čazmi od 12.12.1991. broj P-163/90-18.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 20.2.1992. broj Gž-315/92-2 usvojena je žalba tužene i preinačena presuda suda prvog stupnja te odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

" RO "Č. " dužan je tužiteljici M.S. -B. iz K., … , platiti iznos od 55.948,70 dinara sa kamatom u smislu čl. 279. Zakona o obveznim odnosima u vezi čl. 277. Zakona o obveznim odnosima i čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate počev od 25.1.1990. do isplate kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 33.204 dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv citirane drugostupanjske pravomoćne presude pravodobno je izjavila reviziju tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se pobijana presuda preinači, odnosno da se ukine i vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Na reviziju tužiteljice nije odgovoreno, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o reviziji. Revizija tužiteljice je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koju ukazuje tužiteljica u reviziji, jer je pobijana presuda na nesporno činjenično stanje pogrešno primijenila materijalno pravo. Naime, nesporno je da je tužiteljica 31. kolovoza 1989. godine sa tuženim zaključila ugovor o prodaji vozila broj 175/89 i da se tim ugovorom tuženi obvezao isporučiti tužiteljici vozilo "Jugo-Florida 1,4" u roku od 90 dana od dana uplate. Istim ugovorom tuženi je garantirao i cijenu vozila te je ugovoreno da u slučaju garantirane cijene tužiteljici ne pripada pravo na kamate.

Tužiteljici je vozilo isporučeno 10. siječnja 1990. godine.

Tužiteljica je zatražila isplatu kamata bez obzira na ugovorenu klauzulu o kamatama, jer smatra da se radi o djelu špekulacije.

Sudovi su utvrdili da je doista takovim načinom poslovanja tuženi učinio djelo špekulacije u smislu tada važećeg Zakona o osnovama poslovanja organizacije udružnog rada u području prometa koji je određivao u čl. 16. st. 2. da organizacije udruženog rada čine djelo špekulacije u prometu roba ako prodaju robe uvjetuju izričito ili prešutno uplatom unaprijed određenog iznosa novčanih sredstava, pa nakon isporuke pri konačnom obračunu ne prizna, odnosno ne obračuna kupcu odgovarajuće kamate na uplaćeni iznos.

Prema stajalištu ovog revizijskog suda sud prvog stupnja je na utvrđeno stanje pravilno primijenio materijalno pravo nakon što je utvrđeno da je tužiteljica ugovorenu cijenu za automobil u cijelosti isplatila unaprijed, a da je automobil isporučen nakon ugovorenog roka isporuke, te da tuženik nije priznao i obračunao odgovarajuće kamate na iznos cijene plaćene unaprijed, jer je prema odredbi toč. 4. st. 2. čl. 16. tada važećeg Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga u prometu robe i o sistemu mjera kojima se spriječava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta u tom području ("Službeni list" SFRJ, broj 43/76, 23/79, 54/81, 20/84 i 43/86; u nastavku teksta: Zakon) tuženik u obvezi platiti tužiteljici odgovarajuće kamate u visini utuženog iznosa visina kojega nije sporna.

Prema odredbi toč. 4. st. 2. čl. 16. navedenog zakona, djelo špekulacije u prometu robe i st. 1. istog člana postoji osobito "ako prodaju robe uvjetuje izričito ili prešutno uplatom unaprijed određenog iznosa novčanih sredstava, pa nakon isporuke robe, pri konačnom obračunu, ne prizna odnosno ne obračunava kupcu odgovarajuće kamate na uplaćeni iznos." Dikcija i smisao ovih odredaba upućuje na zaključak da ponašanje kvalificirano u toč. 4. st. 2. čl. 16. navedenog zakona uvijek predstavlja djelo špekulacije u prometu robe iz st. 1. toga člana, te da kod postojanja takvog kavlificiranog ponašanja nije još potrebno i utvrđivati kvalifikatorne okolnosti iz st. 1. toga člana.

Kraj takvog tumačenja toč. 4. st. 2. čl. 16. citiranog zakona ukazuje se pravno neodlučnim okolnost što je ugovorom kao konačna garantirana uplaćena cijena. Odredbe toč. 4. st. 2. čl. 16 ne prave razliku da li se radi o prodaji s nepromjenjivom ili promjenjivom cijenom.

Dakle, sud drugog stupnja je pogrešnom primjenom materijalnog prava preinačio presudu prvog stupnja, iako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev usvojio. Iz navedenog razloga valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice, preinačiti pobijanu presudu drugog stupnja te odbiti žalbu tužene protiv prvostupanjske presude kao neosnovanu.

U Zagrebu, 12. travnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.