P-294/2017-42 · Trgovački sud u Splitu

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-249/2017-42

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja A. M., B. n. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. O. d. d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & B. u Z., radi naknade štete u iznosu od 2.640.330,00 kuna, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 22. ožujka 2019. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika T. D., 17. svibnja 2019.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju 1.561.011,10 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev u dijelu kojim je tražio da mu tuženik u roku od petnaest dana isplati 1.079.318,90 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 80.809,27 kuna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi koju je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 20. lipnja 2016. naveo da je prilikom plovidbe brodice G., reg. oznake …, 25. ožujka 2016. došlo do naglog prodora vode u strojarnicu brodice i potonuća iste na približno 2 NM, JI od otoka M. (južna strana od otoka Ž. – pozicija … i …). Predmetne prigode brodicom tužitelja da je upravljao M. Š. Tužitelj je svoje plovilo kasko osigurao kod tuženika policom osiguranja broj … za razdoblje od 3. prosinca 2015. do 3. prosinca 2016. Nakon što je nastupio osigurani slučaj – potpun gubitak plovila, tužitelj da je sukladno Općim uvjetima za kasko osiguranje plovila, kao dijelu ugovora o osiguranju, 29. ožujka 2016. tuženiku prijavio nastanak štetnog događaja, priložio potrebne dokaze i zatražio naknadu štete u ugovorenom iznosu. Sukladno članku 21. općih uvjeta tuženik kao osiguravatelj da je imao obvezu isplati tužitelju naknadu iz osiguranja zbog opisane havarije u o roku od 30 dana, ali da to nije učinio uz obrazloženje da nije pribavio svu potrebnu dokumentaciju za utvrđenje svoje ugovorne obveze.

2. Tužitelj da je brod koristio u gospodarske svrhe, da ga je redovno održavao, servisirao, povećao mu vrijednost ugradnjom novih jarbola, jedara, tankova, agregata i sl., zbog čega mu je tuženik odobrio veću svotu osiguranja od ugovorene za godinu koja je prethodila štetnom događaja. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku odbio isplatiti ugovorenu obvezu, predložio je tužitelj sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju plati 2.667.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2016. do isplate te naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Radi dokazivanja istinitosti navoda iznesenih u tužbi, predložio je tužitelj sudu da izvede dokaze čitanjem isprava izvješće Postaje pomorske policije, PU Š. broj … od 21. travnja 2016., bilješke Lučke kapetanije Š., potvrde prijave nesreće, rješenja o upisu predmetne brodice u očevidnik brodica Lučke kapetanije Z., Ispostave B., dozvole za plovidbu brodice …, kopije korespondencije između stranaka, kopije police kasko osiguranja predmetnog plovila, Općih uvjeta za kasko osiguranje plovila, troškovnika završne rekonstrukcije motornog jedrenjaka za višednevna krstarenja s prilogom i fotoelaboratom i procjene vrijednosti iz 2016. te saslušanjem svjedoka M. Š., M. M., A. M., S. B. i M. K.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu te istaknuo da je za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari stvarno i mjesno nadležan ovaj sud.

5. Potvrdio je istinitost navoda tužitelja o tome da su stranke sklopile ugovor o pomorskom osiguranju motorne jedrilice model G., oznake …, za razdoblje od 3. prosinca 2015. do 3. prosinca 2016., kao i da je na temelju tog ugovora 15. prosinca 2015. u Z. izdana polica osiguranja broj ... Ukupna svota osiguranja broda za trup, stroj i opremu da iznosi 2.667.000,00 kuna (protuvrijednost 350.000,00 eura). Predmetnim ugovorom da je određen opseg osigurateljnog pokrića kao pokriće A, te predmet osiguranja.

6. Potvrdio je tuženik i istinitost navoda tužitelja da je 25. ožujka 2016. izvršena prijava nesreće brodice nadležnoj Lučkoj kapetaniji Š. Prema navodima sadržanim u prijavi nesreće brodice, pomorska nesreća da se dogodila 25. ožujka 2016. oko 13,00 sati, kraj otoka P., u plovidbi te je predmetna jedrilica potonula na približno 2 NM jugoistočno od otoka M. zbog prodora mora u strojarnicu. Tužitelj da je 29. ožujka 2016. podnio prijavu štete i u istoj naveo kada se i zašto dogodila pomorska nesreća. Tuženik je u skladu s pravilima struke počeo provjeru i obradu zahtjeva za isplatu naknade te u svrhu utvrđivanja okolnosti nastanka predmetne pomorske nesreće, te uzroka i visine štete od osiguranika i nadležnih tijela zatražio potrebnu dokumentaciju. Dopisom od 25. travnja 2016. tužitelj da je obavijestio tuženika da odbija dostaviti traženu dokumentaciju potrebnu za isplatu naknade. Obzirom da su rezultati istrage nadležnih tijela o uzrocima i okolnostima pomorske nesreće relevantni za rješenje predmetnog spora, a budući zahtjev tuženika za dostavu tražene dokumentacije i informacija o istraživanju predmetne pomorske nesreće nadležna tijela nisu ispunila, tuženik je predložio sudu da od nadležnih tijela, Lučke kapetanije Š. i Općinskog državnog odvjetništva u Š. zatraži informacije o istraživanju predmetne pomorske nesreće, potonuću jedrilice oznake … i dostavu cjelokupne dokumentacije.

7. Tijekom obrade prijave štete na plovilu i zahtjeva za isplatu naknade po polici osiguranja, tuženik da je utvrdio da prilikom sklapanja ugovora o osiguranju tužitelj nije dostavio istinite i vjerodostojne podatke o osiguranom predmetu. Prilikom sklapanja ugovora o osiguranju tužitelj je izvijestio tuženika da je osigurani predmet, motorna jedrilica, brodica duljine 11,86 metara, upisana u Očevidnik brodica Lučke kapetanije Z. – Ispostava B. n. M., pod oznakom …., a kao dokaz navedenom, dostavio presliku rješenja Lučke kapetanije Z. – I. B. n. M., Klasa: UP/I-342- 12/13/01/332, broj: 530-03-04-05/13-01 od 19. lipnja 2013. Iz naknadno dostavljene dokumentacije, procjene vrijednosti brodice za prijevoz putnika iz veljače 2016. koju je izradio stalni sudski vještak S. B., te javno objavljenih tehničkih podataka o predmetnoj jedrilici, da je razvidno da je stvarna duljina predmetne jedrilice 16,85 metara, a ne 11,86 metara kako je tužitelj neistinito naveo te temeljem tako neistinitog podatka ishodio upis osiguranog predmeta u Očevidnik brodica. Uzimajući u obzir odredbu članka 5. stavka 1. točke 20. Pomorskog zakonika, osigurani predmet da je jahta, a ne brodica radi čega je morala biti upisana u Hrvatski upisnik jahti, a ne Očevidnik brodica. Tužitelj kao osiguranik da je bio dužan ispravno i točno informirati tuženika kao osiguranika o svim svojstvima i tehničkim karakteristikama osiguranog predmeta i ishoditi propisane i važeće isprave i svjedodžbe o sposobnosti za plovidbu, a kako to nije učinio, u trenutku nastanka predmetne pomorske nesreće, osigurani predmet, motorna jedrilica duljine 16,85 metara, nije bila valjano upisana u propisani upisnik niti je imala valjane svjedodžbe o sposobnosti za plovidbu i nije bila sposobna za plovidbu. Iz navedenih razloga, u trenutku predmetne pomorske nesreće, osigurani predmet nije bio obuhvaćen osiguranjem sukladno odredbi članka 1. stavka 4. općih uvjeta, pa je predmetna šteta isključena iz osiguranja sukladno odredbi članka 729. Pomorskog zakonika i članka 10. stavka 1. točke 3. općih uvjeta, radi čega je tužiteljev zahtjev neosnovan.

8. Osporio je tuženik i navode tužitelja u pogledu visine nastale štete, navodeći da je u polici osiguranja naznačena osigurana svota u iznosu od 2.667.000,00 kuna. Ta svota ne predstavlja ugovorenu vrijednost osiguranog predmeta, pa se pri likvidaciji štete u obzir uzima stvarna vrijednost osiguranog predmeta, odnosno njegova tržišna vrijednost na početku osiguranja.

9. Radi dokazivanja istinitosti predložio je tuženik izvesti dokaz čitanjem isprava police osiguranja, prijave pomorske nesreće, potvrde Lučke kapetanije Š., preslike prijave štete na plovilu, preslike dopisa upućenih Lučkoj kapetaniji Š., Postaji pomorske policije Š., tužitelju kao osiguraniku, Općinskom državnom odvjetništvu Š., preslike rješenja Lučke kapetanije Z. – Ispostave B. n. M. od 19. lipnja 2013., procjeni vrijednosti brodice za prijevoz putnika iz veljače 2016., ispisa tehničkih podataka jedrilice tip G.

10. U tijeku parnice tužitelj je istaknuo da je tuženik propustio navesti da je tužitelj intenzivno sudjelovao u fazi prikupljanja podataka od nadležnih tijela radi kompletiranja dokumentacije potrebne tuženiku za donošenje utemeljenog odgovora. U odnosu na tvrdnju tuženika o tome da je prilikom zaključenja ugovora o osiguranju neistinito izvijestio tuženika o duljini brodice, istaknuo je da je duljina brodice utvrđena duljinom vodene linije (baždarska duljina), a što je u skladu s pozitivnim propisima. Pored te da postoji i "duljina preko svega" koja je uvijek veća od prethodno spomenute, ali da nije odlučna i ne upisuje se u Očevidnik brodica. U svakom slučaju, ove podatke nije utvrđivao on, niti ih unosio u Očevidnik brodica. Ove okolnosti da su tuženiku bile poznate i prilikom zaključenja ugovora o osiguranju, jer je brod pregledan i fotografiran po tuženiku koji je vršio i nadzor prilikom izvođenja radova i ugradnje dijelova kojima je povećana vrijednost predmetne brodice. Tuženik da je još 2013. raspolagao procjenom stanja i tržišne vrijednosti brodice koju je sačinio vještak S. B., s kojim tužitelj dulje vremena surađuje, a koju procjenu je tužitelj dostavio u spis. Uostalom, da je tuženik pristao na zaključenje ugovora o osiguranju baš stoga što je raspolagao procjenom stanja i tržišne vrijednosti predmetne brodice koju je izradio sudski vještak kao stručna osoba. Naveo je i da je uvjet zaključenja predmetnog ugovora o osiguranju postavljen od strane tuženika da tužitelj na svoj trošak angažira stalnog sudskog vještaka S. B. čije je usluge u višegodišnjem poslovanju koristio te stoga što je imao povjerenje i cijenio rad S. B., tuženik da je od istog tražio da bude nadzor prilikom renoviranja brodice 2015. na suhom doku u B. n. M. Dokaznim prijedlozima istaknutim u tužbi pridružio je i prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku pomorske struke, a radi utvrđenja vrijednosti predmetnog plovila.

11. Tuženik je navod tužitelja o tome da je duljina brodice utvrđena duljinom vodene linije (baždarska duljina), u skladu s pozitivnim propisima, ocijenio paušalnim i neosnovanim. Neistinitima i promašenima ocijenio je i navode o tome da je imao uvid u procjenu stanja i tržišne vrijednosti brodice sačinjene po sudskom vještaku S. B. 2013., a zaključak o tome da proizlazi i iz činjenice da je nakon predmetne pomorske nesreće između ostalih isprava tuženik od tužitelja tražio baš prethodno navedeno, koju je tužitelj izričito odbio dostaviti tuženiku sve s ciljem prikrivanja istinitih i vjerodostojnih podataka o osiguranom predmetu, odnosno stvarne duljine predmetne jedrilice. Pri tome da je apsurdno, što tužitelj implicira, da je činjenica da bi tuženik koristio usluge vještaka S. B. u drugim predmetima, bilo značajno za saznanja tuženika o procjeni stanja i tržišne vrijednosti predmetne jedrilice iz 2013. koju je naručio tužitelj od S. B. Dokaznim prijedlozima iz odgovora na tužbu dodao je tuženik prijedlog za izvođenje dokaza čitanjem preslika isprava iz Očevidnika brodica, a radi utvrđivanja činjenice na koji način je utvrđena duljina predmetne brodice i brodica upisana u Očevidnik brodica te da se zatraži očitovanje Hrvatskog registra brodova je li predmetno plovilo tužitelja ima status brodice ili je jahta.

12. Odlučujući o prigovoru nenadležnosti, Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se stvarno i mjesno nenadležnim za odlučivanje o predmetnoj pravnoj stvari rješenjem poslovnog broja 70 Pn-2002/16 od 23. ožujka 2017. i predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

13. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava sastavnica ovog spisa, saslušanjem svjedoka S. B. te vještačenjem vještaka pomorske struke D. V. Sud je odbio prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka M. Š., M. M., M. K. i A. M. kao nepotrebne jer je bitne činjenice utvrdio iz sadržaja izvedenih dokaza.

14. U tijeku parnice tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev tako da je umjesto prvotno traženih 2.667.000,00 kuna, od 16. listopada 2018. tražio isplatu iznosu od 2.640.330,00 kuna sa zateznim kamatama od 29. travnja 2016. do isplate.

15. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev kojim je tražio da mu tuženik plati 2.640.330,00 kuna naknade iz osiguranja na temelju ugovora o pomorskom osiguranju, pa je nakon analize svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud utvrdio da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan.

16. Odlučujući o tužiteljevu zahtjevu valjalo je poći od činjenica o kojima među strankama nije bilo spora, odnosno od toga:

- da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o pomorskom osiguranju i da je tuženik tužitelju 15. prosinca 2015. predao policu za kasko osiguranje plovila tužitelja,

- da je kasko osiguranje plovila tužitelja ugovoreno za razdoblje od 3. prosinca 2015. do 3. prosinca 2016.,

- da je plovilo tužitelja upisano u Očevidnik brodica kao brodica duljine 11,86 metara, a da je stvarna duljina brodice 16,85 metara,

- da je tužitelj 25. ožujka 2016. prijavio nesreću brodice nadležnoj Lučkoj kapetaniji Š.,

- da je tužitelj prije ove parnice od tuženika tražio isplatu naknade iz osiguranja zbog potpunog gubitka plovila, koju mu tuženik nije platio.

17. Stranački spor je nastao u pogledu statusa motorne jedrilice, valjanosti upisa u odgovarajući upisnik i sposobnosti za plovidbu, a ovo stoga što je tuženik tvrdio da je upis tužitelja plovila u Očevidnik brodica nevaljan zbog duljine plovila, pa da slijedom toga nema plovidbenu sposobnost, radi čega da je isključena obveza tuženika da naknadi nastalu štetu. Spor je nastao i u pogledu iznosa naknade iz osiguranja, odnosno štete.

18. Uzimajući u obzir činjenicu o kojoj među strankama nije bilo spora da bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o pomorskom osiguranju, prilikom odlučivanja o sporu iz stranačkog odnosa valja primijeniti odredbe stranačkog ugovora te Opće uvjeti za kasko osiguranje plovila PG-KPD, a zaključak da se imaju primijeniti ovi opći uvjeti proizlazi iz utvrđenja sadržanog u polici za kasko osiguranje plovila broj … u kojem je navedeno da je tužitelj primio te opće uvjete. Valja primijeniti i relevantne odredbe glave IV. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13. i 26/15., dalje: PZ).

19. U polici za kasko osiguranje plovila broj … označen je opseg osiguravateljnog pokrića, odnosno da je ugovoreno pokriće A.

20. Općim uvjetima za kasko osiguranje plovila u članku 2. određene su 3 kategorije osiguravateljnog pokrića, pa je tako člankom 2. stavkom 2. pokriće A definirano kao pokriće za štete zbog potpunog gubitka i štete zbog djelomičnog gubitka ili oštećenja osiguranog plovila, troškova spašavanja, troškova nastalih neposredno zbog nastanka osiguranog slučaja, troškova utvrđivanja likvidacije šteta i nagrade za spašavanje.

21. Člankom 10. stavkom 1. točkom 3. Općih uvjeta za kasko osiguranje plovila određeno je da osiguratelj neće naknaditi štete ili troškove nastale zbog plovidbene nesposobnosti plovila ako je to osiguranik znao ili morao znati prije početka uporabe plovila, jer se takvo stanje primjenom uobičajene brižljivosti trebalo otkriti.

22. Člankom 4. stavkom 1. Općih uvjeta za kasko osiguranje plovila određeno je da je plovilo obuhvaćeno osiguranjem dok je upisano u očevidnik ili u upisnik lučke kapetanije i dok ima valjanu ispravu o sposobnosti za plovidbu.

23. Propisani su člankom 111. PZ-a uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bi se utvrdila sposobnost za plovidbu brodice i jahte.

24. Propisano je člankom 112. stavkom 1. PZ-a da sposobnost za plovidbu prema odredbama članka 111. stavka 1. PZ-a utvrđuje priznata organizacija – Hrvatski registar brodova i lučka kapetanija obavljanjem tehničkog nadzora i posvjedočuje davanjem odgovarajućih isprava, zapisa i knjiga u skladu s odredbama tehničkih pravila i drugih propisa donesenih na temelju PZ-a.

25. Propisano je člankom 195. stavkom 6. PZ-a da onaj tko se u pravnom prometu postupajući savjesno pouzda u podatke upisane u upisnik ne snosi pravne posljedice koje iz toga proisteknu.

26. Za potrebe ove parnice Lučka kapetanija Z., Lučka ispostava B. n. M. dostavila je zbirku isprava za predmetnu brodicu iz Upisnika brodica za gospodarske potrebe. Iz isprava sadržanih u ovom spisu valja utvrditi slijedeće, a pouzdajući u presumpciju istinitosti sadržaja javnih isprava:

- da je temeljem članka 73. stavka 3. Pravilnika o brodicama ("Narodne novine", broj 81/94.) 14. studenoga 2002., Lučka kapetanija Š., Ispostava M. izdala svjedodžbu o gradnji brodice jedrenjak – G. dužine 16,85 m,

- da je Hrvatski registar brodova 17. lipnja 2002. na zahtjev tadašnjeg vlasnika J. J. premjerio predmetni plovni objekt m/y "motorni jedrenjak 16,85 metara" prema Pravilima za baždarenje pomorskih plovila i brodica i utvrdio da duljina definirana u točki 1.3.5. navedenih pravila iznosi 11,99 metara, pa da predmetni plovni objekt ne spada u kategoriju pomorskih brodova,

- da je prijašnji vlasnik J. J. 20. studenoga 2002. podnio Lučkoj kapetaniji Š. zahtjev za upis brodice i u tom zahtjevu kao duljinu plovila označio 16,85 metara,

- da je Lučka kapetanija Š. 20. studenoga 2002. donijela zaključak o upisu brodice duljine 16,85 metara u Upisniku čamca za neprivredne svrhe,

- da je 10. srpnja 2006. Hrvatski registar brodova odgovarajući na molbu J. J. za registraciju predmetne brodice kao jahte za gospodarske namjene sa svrhom prijevoza do 12 putnika uputio istoga na dostavu u tom dopisu pobrojane dokumentacije te je isti obaviješten da će radi prihvaćanja molbe biti potrebno izvršiti pregled tehničke dokumentacije i stvarnog stanja,

- da je Lučka kapetanija Š. 20. studenoga 2002. izdala dozvolu za plovidbu brodice i u njoj označila duljinu brodice od 16,85 metara,

- da je Lučka kapetanija Š. 24. srpnja 2006. izdala potvrdu za registraciju brodice u Očevidniku brodica, sada novom vlasniku, P. l. d.o.o., odnosno korisniku leasinga V.d.o.o., u kojoj je dužina brodice označena kao 16,85 metara, a broj putnika 12,

- da je 24. srpnja 2006. Lučka kapetanija Š. izdala dozvolu za plovidbu predmetne brodice novom vlasniku P. l. d.o.o. te da je u rubrici podaci o brodici prekrižen podatak o dužini od 16,85 metara i upisan podatak da je riječ o brodici dužine 11,86 metara,

- da je 5. prosinca 2012. Lučka kapetanija Š. rješavajući o preupisu predmetne brodice u Upisnik Lučke kapetanije, Ispostava B., donijela rješenje o brisanju brodice,

- da je Lučka kapetanija Z., Ispostava B. 21. srpnja 2012. izdala dozvolu za plovidbu brodice,

- da je 16. kolovoza 2012. Lučka kapetanija Z. izvršila pregled predmetne brodice i utvrdila da je sposobna za plovidbu i o tome sastavila zapisnik u kojem je duljinu brodice označila sa 11,86 metara,

- da je Lučka kapetanija Z., Ispostava B. n. M. izvršila pregled brodice 24. prosinca 2012., o tome sačinila zapisnik u kojem je potvrdila svoje utvrđenje nastalo na temelju pregleda da je brodica sposobna za plovidbu,

- 19. lipnja 2013. Lučka kapetanija Z., Ispostava B. n. M. rješenjem je dopustila upis brodice u Očevidnik brodica te lučke kapetanije i u tom rješenju označila baždarsku duljinu od 11,86 metara, nije označila duljinu preko svega te upisala tužitelja kao vlasnika predmetne brodice,

- da je Lučka kapetanija Z., Ispostava B. n. M. nakon izvršenog pregleda 19. lipnja 2013. utvrdila sposobnost brodice za plovidbu do 19. lipnja 2014.,

- da je Lučka kapetanija Z., Ispostava B. n. M. nakon izvršenog pregleda 24. lipnja 2014. utvrdila sposobnost brodice za plovidbu do 24. lipnja 2015.

27. Uzimajući u obzir sadržaj prethodno navedenih isprava i određenja članka 111. i 112. PZ-a, valja utvrditi da je predmetno plovilo brodica i kao takvo upisano u Očevidnik brodica Lučke kapetanije Z., Ispostava B. n. M., te da je višekratnim pregledima učinjenim od godine gradnje 2002. do 2014. utvrđena sposobnost predmetne brodice za plovidbu i to najmanje do 24. lipnja 2015. Okolnost stvarne duljine i baždarske duljine nije odlučna, sukladno članku 111. PZ-a za utvrđivanje sposobnosti za plovidbu, pa je utoliko prigovor tuženika da brodica predmetne prigode nije bila sposobna za plovidbu radi čega da je nastupio uvjet isključenja štete sukladno članku 10. stavku 1. točki 3. Općih uvjeta za kasko osiguranje plovila neosnovan. Pored toga, valja navesti i to, pri tom se niti ne upuštati o raspravljanje o tome kada je tuženik saznao za okolnost da je predmetna brodica stvarne duljine preko 12 metara, da je sukladno članku 689. PZ-a tuženik kao osiguravatelj, ukoliko bi se ova okolnost imala smatrati odlučnom za ocjenu težine rizika, imao pravo tražiti od ugovaratelja osiguranja naknadno plaćanje razlike između premije koja odgovara stvarnoj težini rizika i ranije plaćene premije. Sukladno članku 690. stavku 1. PZ-a ukoliko bi se predmetna okolnost uopće imala smatrati okolnošću bitnom za donošenje odluke o sklapanju i uvjetima osiguranja, tuženik kao osiguratelj imao je pravo tražiti i poništenje predmetnog ugovora o osiguranju. Dakle, okolnost da predmetna brodica ima stvarnu duljinu od 16,85 metara, a baždarsku duljinu od 11,86 metara, kako je upisano u odgovarajućem očevidniku, nije okolnost na temelju koje bi nastala osnova za oslobođenje tuženika od plaćanja naknade iz ugovorenog kasko osiguranja. Pored toga, sukladno članku 195,. stavku 6. PZ-a tužitelj ne može snositi pravne posljedice eventualno pogrešno upisanih podataka u upisnik, podataka o brodici koji su višekratno upisivani u upisnik – očevidnik prije nego što je on stekao predmetnu brodicu. Utoliko je prigovor tuženika o postojanju uvjeta za isključenja štete sukladno članku 10. stavku 1. točki 3. u vezi s člankom 1. stavkom 4. Općih uvjeta za kasko osiguranje plovila, neosnovanim.

28. Propisano je člankom 694. PZ-a da je vrijednost osiguranog predmeta koja je dogovorno utvrđena u ugovoru o osiguranju ili polici osiguranja (ugovorna vrijednost) obvezna za osiguravatelja i osiguranika. Sukladno članku 695. PZ-a, ako nije drugačije ugovoreno, uzima se da je osigurana vrijednost stvarna vrijednost osiguranog predmeta na početku osigurnja, a za stvarnu vrijednost uzima se njegova tržišna vrijednost na početku osiguranja.

29. Propisano je člankom 696. PZ-a da je osiguratelj obvezan za štetu pokrivenu osiguranjem dati naknadu samo do svote navedene u ugovoru o osiguranju (osigurana svota) na koju je osiguranje sklopljeno. Osigurana svota ne predstavlja ujedno i ugovornu vrijednost osiguranog predmeta.

30. Iz isprave police kasko osiguranja broj … utvrditi je da su stranke u svom ugovoru odredile osiguranu svotu od 350.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti 2.667.000,00 kuna, odnosno, da taj iznos ne predstavlja ugovorenu vrijednost osiguranog predmeta. Ovaj zaključak jasno proizlazi iz jezične konstrukcije "ukupna svota osiguranja plovila: 350.000,00 eura".

31. Kako je već rečeno, među strankama je postojao spor oko stvarne vrijednosti predmeta osiguranja, dakle tržišne vrijednosti predmetne brodice na početku osiguranja, odnosno posljedično tome, visine tužiteljeva zahtjeva. Radi utvrđenja činjenice tržišne vrijednosti predmetne brodice na početku osiguranja, sud je izveo dokaze čitanjem isprava troškovnika završne rekonstrukcije motornog jedrenjaka za višednevna krstarenja s prilogom i fotoelaboratom i procjene vrijednosti iz 2016., saslušanjem svjedoka S. B. koji je izradio te isprave te vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za pomorski promet i procjenitelj vrijednosti plovila D.

V. koji je u svom mišljenju istaknuo da je brodica potonula, pa da je procjenu njene vrijednosti donio prema poznatim parametrima iz spisa. Istaknuo je da je rabljena brodica kupljena 4. srpnja 2006. za 178.500,00 eura. Trošak rekonstrukcije prve faze iz lipnja 2013. da nije nigdje naveden, ali da se prema šturom opisu navedeni radovi odnose na redovno održavanje brodice. S obzirom na tip, namjenu i korištenje brodice samo kroz sezonu, za određivanje umanjenja vrijednosti da je uzeo prosječno godišnje umanjenje od 3% i tako izračunao vrijednost brodice prije druge faze rekonstrukcije u svibnju 2014. na iznos od 135.660,00 eura.

Vrijednost radova druge rekonstrukcije prema troškovniku sadržanom u spisu iznosi 81.120,00 eura, pa je nakon rekonstrukcije vrijednost brodice imala vrijednost 216.780,00 eura. Od tada, pa do potonuća da su prošla 22 mjeseca i za to razdoblje da je umanjio vrijednost za 5,5%, pa da slijedom toga vrijednost brodice neposredno prije nastanka štetnog događaja iznosi 204.857,10 eura. Tužitelj je osporio nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći da vještak nije bio u mogućnosti pregledati predmetnu brodicu niti je raspolagao svom potrebnom dokumentacijom, dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka u dijelu u kojem se izjasnio o statusu predmeta osiguranja, uzroku nesreće, a posebno u dijelu koji se odnosi na stvarnu vrijednost predmeta osiguranja.

Tuženik je prigovorio da se vještak prilikom izračuna stvarne vrijednosti predmetnog plovila u vrijeme nastanka štetnog događaja koristio komercijalnim ugovorima (ugovor o kupoprodaji između P. l. d.o.o. i V. d.o.o.) te troškovnikom radova izvršenim na plovilu od 16. svibnja 2015. i procjenom vrijednosti plovila od 18. veljače 2016. koje je za tužitelja izradio vještak S. B. kojeg je privatno angažirao i platio tužitelj.

32. U odnosu na prigovor tužitelja o tome da vještak nije imao na raspolaganju svu dokumentaciju, pa da bi zbog toga nalaz i mišljenje bili manjkavi, valja kazati da je sukladno članku 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP) baš tužitelj imao dužnost iznijeti sve činjenice, odnosno predložiti dokaze, pa u tom smislu i staviti na raspolaganje neku dodatnu dokumentaciju, radi čega je njegov prigovor protiv vještva neosnovan. 33. Prigovore tuženika izjavljene protiv nalaza i mišljenja sudskog vještaka u dijelu koji se tiče statusa predmetne brodice i uzroka nesreće valja otkloniti, a na temelju svega naprijed rečenog o statusu predmetne brodice te činjenice da status predmetne brodice predstavlja pravno pitanje, a što se tiče prigovora u odnosu na okolnosti nastanka nesreće, valja kazati da tuženik u ovoj parnici nije niti problematizirao okolnosti nastanka pomorske nesreće, niti je s te osnove prigovarao tužbenom zahtjevu, tek je u tužbi izjavio da do određene dokumentacije nastale u vrijeme istraživanja te pomorske nesreće, kako od strane tužitelja, tako i nadležnih organa, tuženik nije došao, pa je tražio od suda da pribavi iste. Dakle, valja naglasiti u pogledu uzroka nastanka pomorske nesreće, tuženik je tek tražio dostavu određenih isprava, a s te osnove nije prigovarao tužbenom zahtjevu.

34. Tužitelj se u pogledu stvarne vrijednosti broda pozivao na procjenu te vrijednosti od strane S. B., koji je u svom iskazu potvrdio da je procjenu izradio za potrebe predmetnog stranačkog odnosa. Međutim, tužitelj je sudu prezentirao procjenu vrijednosti predmetne brodice izrađenu u veljači 2016. izrađenu od strane S. B. u svrhu povećanja temeljnog kapitala trgovačkog društva B. C. d.o.o., dakle, u svrhu različitu od predmetne. No svakako, valja navesti da procjene izrađene izvan parnice ne mogu ni konkurirati onima izrađenim u okviru vještačenja sačinjenog u konkretnoj parnici o strane od suda imenovanog sudskog vještaka već samo biti razmatrane kao isprave. Uostalom, nijedna od stranaka nije predložila obnovu vještačenja putem drugog vještaka. Uzimajući u obzir sadržaj nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. V. valja na temelju istog, a ocijenivši ga stručnim, argumentiranim i sačinjenim na podlozi dostupnih sredstava koji bilježe određene okolnosti vezane za vrijednost predmetne brodice, utvrditi da je vrijednost predmetne brodice u onom trenutku koji je relevantan za donošenje odluke o predmetnoj pravnoj stvari, a sukladno članku 697. PZ-a u vezi s člankom 695. PZ-a, dakle, u trenutku početka osiguranja 204.857,10 eura, koliko je prema mišljenju sudskog vještaka V. bila vrijednost broda prije nastanka štetnog događaja, odnosno, 1.561.011,10 kuna (po srednjem tečaju HNB-a na dan 3. prosinca 2015.).

35. Slijedom navedenog, a nakon utvrđenja da ne postoje razlozi za isključenje štete, odnosno prestanak obveze tuženika kao osiguratelja da plati naknadu iz osiguranja zbog nastupa osiguranog slučaja, odnosno štete zbog potpunog gubitka osiguranog plovila, te utvrđenja stvarne vrijednosti brodice, valjalo je prihvatiti tužiteljev zahtjev u dijelu u kojem je tražio da mu tuženik plati 1.561.011,10 kuna naknade iz osiguranja, a sukladno članku 709. stavku 2. PZ-a. Utoliko je valjalo odbiti tužiteljev zahtjev kojim je tražio da mu tuženik plati 1.079.318,90 kuna naknade iz osiguranja sa zateznim kamatama.

36. Propisano je člankom 721. PZ-a da je osiguravatelj naknadu iz osiguranja dužan platiti u roku od mjesec dana pošto mu osiguranik dostavi odštetni zahtjev u skladu s člankom 720. PZ-a, s svim podacima i dokumentacijom kojima se utvrđuje njegova obveza iz ugovora o osiguranju, a člankom 21. Općih uvjeta kasko osiguranja da je osiguratelj obvezan u roku od 30 dana od dana kad primi odštetni zahtjev s podacima i dokumentacijom iz kojih se može utvrditi njegova obveza iz ugovora o osiguranju, platiti naknadu. Iz sadržaja dopisa poslanog elektroničkom poštom 30. ožujka 2016., vidljivo je da je zahtjev za naknadu štete s dokumentacijom podnesen tuženiku 29. ožujka 2016., slijedom čega tuženik duguje tužitelju zatezne kamate za naknadu iz osiguranja od proteka 30 dana od podnošenja zahtjeva, odnosno od 29. travnja 2016., kako je to tužitelj u tužbi označio i to po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. i II.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka, donesena je sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a, uzimajući u obzir promjenu vrijednosti predmeta spora u tijeku parnice, a s obzirom na učinjeno smanjenje tužbenog zahtjeva od 16. listopada 2018. Dakle, vrijednost predmeta spora do 16. listopada 2018. bila je 2.667.000,00 kuna, a nakon toga 2.640.330,00 kuna što je utjecalo na iznos troška svake pojedine radnje poduzete u tijeku ove parnice. S obzirom na to da kod odluke o troškovima parničnog postupka valja cijeniti navedeno smanjenje tužbenog zahtjeva i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka smatrati ga svojevrsnim povlačenjem tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva, to je uspjeh stranaka u ovoj parnici valjalo do 16. listopada 2018. izračunati na način da je tužitelj uspio u 58,3% zahtjeva, a tuženik u 41,47% zahtjeva, a nakon toga da je tužitelj uspio u 59,13% zahtjeva, a tuženik u 40,87% zahtjeva razmjerno kojem uspjehu se onda ima donijeti odluka o naknadi troškova parničnog postupka.

39. Tužitelju su kao potrebni za vođenje ove parnice, a sukladno članku 155. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, sastava podneska od 13. listopada 2016. u iznosu od 2667 bodova to pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, zastupanja na ročištu 6. veljače 2017. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, sastava podneska od 2. ožujka 2017. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, zastupanja na ročištu 23. ožujka 2017. u iznosu od 1332,5 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 16.668,75 kuna,zastupanja na ročištu 4. travnja 2018. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, sastava podneska od 26. travnja 2018. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, ročište 4. srpnja 2018. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, sastava podneska od 31. srpnja 2018. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, ročište 3. listopada 2018. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, ročište 21. studenoga 2018. u iznosu od 2640 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.000,00 kuna, ročište 18. veljače 2019. u iznosu od 2640 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.000,00 kuna, ročište 22. ožujka 2019. u iznosu od 2640 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.000,00 kuna.

Sud je priznao tužitelju kao potreban za vođenje ove parnice i troškove predujma za izvođenje dokaza vještačenjem u iznosu od 10.000,00 kuna i troškove sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od 5.000,00 kuna sukladno Tar. br.

1. i 2. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15., dalje: ZSP).

40. Sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife sud nije priznao tužitelju kao potrebne za vođenje ove parnice troškove sastava podneska od 24. lipnja 2016. i iznosu od 625,00 kuna, 20. srpnja 2018. u iznosu od 33.337,50 kuna, 24. kolovoza 2018. u iznosu od 33.337,50 kuna, 21. rujna 2018. u iznosu od 33.337,50 kuna, 12. listopada 2018. u iznosu od 33.337,50 i 1. veljače 2019. u iznosu od 33.337,50 kuna.

41. Tuženiku su kao potrebni za vođenje ove parnice, a sukladno članku 155. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 8. i 9. Tarife priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, sastava podneska od 2. veljače 2017. u iznosu od 2667 bodova to pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, zastupanja na ročištu 6. veljače 2017. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, sastava podneska od 15. ožujka 2017. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna (zahtjev istaknut u podnesku), zastupanja na ročištu 23. ožujka 2017. u iznosu od 2.500,00 kuna (članak 2. stavak 1. ZPP-a), zastupanja na ročištu 4. travnja 2018. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, ročište 4. srpnja 2018. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, sastava podneska od 3. kolovoza 2018. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, ročište 3. listopada 2018. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, sastava podneska od 11. listopada 2018. u iznosu od 2667 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.337,50 kuna, ročište 21. studenoga 2018. u iznosu od 2640 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.000,00 kuna, ročište 18. veljače 2019. u iznosu od 2640 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.000,00 kuna, ročište 22. ožujka 2019. u iznosu od 2640 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25 % daje iznos od 33.000,00 kuna.

42. Sukladno čl. 4. stavku 1. točki 2. Tarife sudskih pristojbi iz ZSP-a, sud nije tuženiku priznao kao potreban za vođenje ove parnice trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna.

43. Sukladno prethodno ocijenjenom uspjehu stranaka u pojedinoj fazi parnice, odnosno do učinjenog smanjenja zahtjeva, tužitelju je valjalo priznati osnovanim zahtjev za naknadu 58.53% potrebnih troškova, odnosno, 58.53% od ukupno priznatih 316.706,25 kuna troškova, tj. 185.368,17 kuna. Pored toga, tužitelju je valjalo priznati osnovanim zahtjev za naknadu 59,13% troškova nastalih nakon smanjenja tužbenog zahtjeva u iznosu od 58.538,70 kuna. K tome, trebalo mu je priznati i 59,13% troškova uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 5.913,00 kuna i iznos od 5.913,00 kuna za troškove sudske pristojbe tužbe i presude. Slijedom navedenog, sud je prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 255.732,87 kuna.

44. Sukladno prethodno ocijenjenom uspjehu stranaka u pojedinoj fazi parnice, odnosno do učinjenog smanjenja troška, tuženiku je valjalo priznati osnovanim zahtjev za naknadu 41,47% potrebnih troškova, odnosno, 41,47% od ukupno priznatih 302.537,50 kuna troškova, tj. 125.462,30 kuna. Pored toga, tuženiku je valjalo priznati osnovanim zahtjev za naknadu 40,87% troškova nastalih nakon smanjenja tužbenog zahtjeva u iznosu od 40.461,30 kuna. Slijedom navedenog, sud je prihvatio zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 165.923,60 kuna.

45. Kad se iznos troškova koje tužitelj ima naknaditi tuženiku oduzme od iznosa troškova koje tuženik ima naknaditi tužitelju, preostaje obveza tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 80.809,27 kuna i to sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2019. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavka 2. ZOO-a.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom III.

U Splitu 17. svibnja 2019.

Sudac

Ana Misir Šarić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku u tri primjerka.