I Kž-131/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 131/07-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. N. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 1. prosinca 2006. br. K-72/06, u sjednici održanoj dana 25. travnja 2007. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, te branitelja optuženika D. Š., B. K. odvjetnika iz O.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika D. N., D. Š. i E. E. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, presudom od 30. studenog 2006. br. K-72/06 proglasio je krivim optuženike D. N., D. Š. i E. E. zbog kaznenih djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ i teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ.

Na temelju čl. 218. st. 2. KZ optuženicima su za djelo iz toč. 1. utvrđene kazne zatvora, opt. D. N. u trajanju od pet (5) godina, opt. D. Š. u trajanju od četiri (4) godine i opt. E. E. u trajanju od tri (3) godine, a za kazneno djelo iz toč. 2., na temelju čl. 217. st. 1. KZ, opt. D. N. u trajanju od jedne (1) godine, opt. D. Š. u trajanju od deset (10) mjeseci, a opt. E. E. u trajanju od osam (8) mjeseci, te su optuženici uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ osuđeni na jedinstvene kazne zatvora, opt. D. N. u trajanju od pet (5) godina i osam (8) etiri (4) godine i osam (8) mjeseci, te opt. E. E. u trajanju od mjeseci, opt. D. Š. u trajanju od č

tri (3) godine i šest (6) mjeseci, u koje kazne im je na temelju čl. 63. st. 1. KZ u računato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. rujna 2006. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 82. KZ od optuženika je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 52.764,09 kn od svakog od optuženika.

I Kž 131/07-7

Na temelju čl. 80. KZ primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta kao u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 115/06, u nastavku ZKP) optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP, te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i optuženicima izreknu strože pojedinačne kazne, te izreknu jedinstvene kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik D. N. žali se po branitelju M. I., odvjetniku iz O., te osobno (dva podneska) zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža jedinstvena kazna zatvora.

Po branitelju B. K., odvjetniku iz O., žali se opt. D. Š., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Moli da se branitelja obavijesti o sjednici vijeća.

Optuženik E. E. žali se po branitelju A. J., odvjetniku iz O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o oduzimanju imovinske koristi i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža kazna zatvora. Predlaže da se optuženika i branitelja izvijesti o sjednici vijeća.

Po istom branitelju opt. E. E. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 26. veljače 2007. godine, br. KŽ-DO-302/07 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, te branitelja opt. D. Š., B. K. odvjetnika iz O., a u odsutnosti opt. D. Š. i opt. E. E., koji se nalaze u pritvoru i imaju branitelje, a vijeće i predsjednik vijeća nisu smatrali da bi njihova nazočnost bila svrhovita, te u odsutnosti branitelja opt. E., A. J. odvjetnika iz O., koji nije pristupio, a dostava poziva je bila uredno iskazana.

Žalbe nisu osnovane.

Optuženici D. Š. i E. E. ističu žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da se pobijana presuda temelji isključivo na obrani opt. D. N., danoj pred redarstvenim vlastima, a koju da je dao pod pritiskom policije i koju je on kasnije izmijenio

I Kž 131/07-7

na glavnoj raspravi i za to dao razloge, što sud prvog stupnja, po mišljenju žalitelja, neosnovano nije prihvatio.

Protivno žalbenim navodima, opt. D. N. je pred redarstvenim vlastima dao cjelovit i okolnosan iskaz, koji je potvrđen provedenim dokazima, pa stoga nema razloga da se isti ne prihvati u cijelosti, a time i u dijelu u kojem iskazuje da su djela počinili zajednički, svi optuženici, prema prethodnom dogovoru.

Optuženik D. N. je vrlo detaljno opisao način počinjenja djela razbojništva u zlatarskoj radnji, vlasništvo E. I., koji iskaz je potvrđen iskazom svjedoka K. I., prodavačice, koja je suglasno opt. N. opisala način počinjenja djela, a opt. N. je i prepoznala kao počinitelja. Bila je kategorična i u navodu da joj je počinitelj prijetio pištoljem, a kasnije ju omamio elektro- šokerom, što je opt. N. priznao u svojoj prvotnoj obrani, danoj pred redarstvenim vlastima.

Stoga nema razloga da se ta obrana ne prihvati, kako u odnosu na oružje i oruđe koje je opt. N. upotrijebio, a što imenovani pobija u žalbi zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesenoj po branitelju, tako i u odnosu na ostale optuženike kao supočinitelje.

Navedeno se na posredan način može zaključiti i iz iskaza svjedoka J. B., koji je iskazao da mu je opt. N. govorio o počinjenju oba kaznena djela, kao i da ih je počinio sa još dvije osobe.

Svjedok B. je osoba koju je opt. N. nagovarao da s njim počini ovo djelo, što je svjedok odbio, pa je uvjerljivo da mu je N. poslije govorio o tome. Osim toga, svjedok je govorio i da je N. pričao da je odradio posao sa kamerama i fotoaparatima, spominjući imena, da ih je bilo troje, čime potvrđuje i obranu opt. N. u odnosu na djelo teške krađe, a za koje je utvrđeno da je počinjeno upravo na način kako ga opisuje opt. N., a što je potvrđeno provedenim očevidom na licu mjesta.

U odnosu na prvobitnu obranu za ovo kazneno djelo opt. N. je kod nje ostao tijekom postupka, pa je neprihvatljivo da bi obranu pred redarstvenim vlastima dao pod pritiskom policije, kako se tvrdi u žalbama optuženika Š. i E.. Istina, tu obranu je kasnije u odnosu na kazneno djelo razbojništva izmijenio, ali za to nije dao prihvatljive razloge, pa ju je prvostupanjski sud, s obzirom na provedene dokaze opravdano otklonio.

Eventualni motiv izmjene obrane u odnosu na djelo iz toč. 1., u pogledu upotrijebljenog oružja i oruđa, te broja osoba koje su učestvovale, tvrdeći da je djelo počinio sam, mogao bi se nalaziti u nastojanju optuženika da ospori kvalifikatorne elemente djela, što prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio, a ne prihvaća ni ovaj sud, kao sud drugog stupnja, iz gore navedenih razloga.

Stoga nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Povreda kaznenog zakona koju u žalbi ističe opt. Š. se ne obrazlaže, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

I Kž 131/07-7

Zbog odluke o kazni, žali se državni odvjetnik navodeći da je prvostupanjski sud precijenio postojanje olakotnih okolnosti, a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu počinjenih kaznenih djela, kao i sve druge okolnosti pod kojima su djela počinjena. Ukazuje na činjenicu da su svi optuženici u vrijeme počinjenja djela bili stariji punoljetnici, pa relativizira njihovu mladost kao olakotnu okolnost, kao i materijalne prilike optuženika, a ukazuje na raniju osuđivanost, te iskazanu brutalnost i drskost pri počinjenju kaznenih djela.

Optuženik N. u žalbi zbog odluke o kazni ističe priznanje optuženika koje nije uzeto u obzir kao olakotna okolnost što je svakako po mišljenju žalbe trebalo rezultirati blažom kaznom. U žalbi podnesenoj osobno optuženik ističe narušeno zdravstveno stanje majke i oca, te se sestre, izražava iskreno kajanje, smatrajući da je najviše štete nanio svojoj obitelji kojoj je neophodna njegova pomoć.

Optuženik Š. u tom dijelu žalbe ističe da je u vrijeme počinjenja ranijih kaznenih djela bio mlađa punoljetna osoba, pa tu okolnost je trebalo cijeniti prilikom odmjeravanja kazne, a smatra da nikakva upornost na njegovoj strani nije utvrđena, a koja bi trebala utjecati na izrečene kazne.

Optuženik E. u tom dijelu žalbe ističe da su otegotne okolnosti precijenjene, prije svega ranija osuđivanost koja nije bila zbog istovrsnog kaznenog djela, a da su olakotne okolnosti podcijenjene.

Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

Tako je opt. N. kao olakotna okolnost cijenjena njegova relativna mladost u vrijeme počinjenja kaznenog djela i slabe materijalne prilike odnosno da je nezaposlen i da nema imovine, a kao otegotno da je u četiri navrata osuđivan zbog kaznenih djela teških krađa i drugih kaznenih djela i da je iskazao veliku upornost prilikom počinjenja ovih kaznenih djela. Priznanje opt. N. pred redarstvenim vlastima koje je kasnije djelomično opovrgao, u izmijenjenoj obrani, nije takvog značaja da bi trebalo imati odraza pri odmjeravanju kazne budući se ne može prihvatiti zaključak iz žalbe optuženika da je pokazivao značajnu kooperativnost tijekom postupka.

Optuženicima Š. i E. su kao olakotne okolnosti cijenjene relativna mladost u vrijeme počinjenja djela, te slabe materijalne prilike, koje okolnosti su adekvatno cijenjene i koje s obzirom na raniju osuđivanost optuženika ne opravdavaju blaže kažnjavanje kako se pledira u njihovim žalbama.

Navedene okolnosti nisu niti precijenjene, kako to smatra državni odvjetnik, a ranija osuđivanost, kao i način počinjenja djela, našli su dovoljno odraza, kao otegotne okolnosti prilikom utvrđivanja, kako pojedinačnih, tako i jedinstvenih kazni zatvora, za koje i ovaj sud, kao sud drugog stupnja nalazi da će se njima ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja.

Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe zbog odluke o kazni.

Nije osnovana niti žalba opt. E. zbog oduzimanja imovinske koristi.

I Kž 131/07-7

Naime, kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, opravdano je prvostupanjski sud obvezao optuženika na platež iste, budući imovinska korist je čista dobit koja se sastoji u višku imovine počinitelja koju je pribavio počinivši kazneno djelo, a tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je optuženik jedan od supočinitelja navedenih kaznenih djela za koja je proglašen krivim. S obzirom da provedenim dokazima nije utvrđeno da bi počinitelji imali različite udjele u ostvarenoj imovinskoj koristi počinjenjem kaznenih djela, ispravno je oduzeo imovinsku korist u jednakom iznosu od svakog optuženika, pa stoga nije osnovana žalba opt. E. niti u tom dijelu.

Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. travnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.