I Kž-463/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 463/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika F. T. zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 8. travnja 2008. godine broj Kv-205/08, u sjednici održanoj 1. listopada 2008. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba osuđenog F. T. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, na temelju članka 402. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) preinačene su u odluci o kazni;

1. pravomoćna presuda Županijskog suda u Splitu od 26. veljače 2006. godine broj K- 110/02, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. prosinca 2006. godine broj I Kž-407/03, kojom je osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona u vezi članka 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, i

2. pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu od 21. ožujka 2007. godine broj I K- 969/06, potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od 15. svibnja 2007. godine broj Kž- 171/07, kojom je osuđenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci zbog kaznenog lanka 173. stavak 1. Kaznenog zakona,

djela iz č

I Kž 463/08-3

tako da su navedeno izrečene kazne uzete kao utvrđene, a primjenom članka 60. stavak 1. i 2. točka c/ Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 6. rujna 2002. do 26. veljače 2003. i od 28. srpnja 2006. do 27. rujna 2006. godine.

Protiv te presude žalbu je podnio osuđenik F. T. po branitelju B. M., odvjetniku iz S. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se osuđeniku izrekne blaža jedinstvena kazna.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju članka 373. stavak 1. ZKP-a u pismenom podnesku je predložila da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana, a kod takvog prijedloga je ostala i nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnja Lončar.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u navodima žalbe ističe da je u pritvoru proveo ukupno preko sedam mjeseci, a kako se radi o mladoj osobi koja se riješila ovisnosti i našla zaposlenje te se više ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela, jedinstvena kazna je prestroga.

Suprotno iznesenim žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno vrednovao sve okolnosti pobliže navedene u pravomoćnim presudama, a koje u smislu odredbe iz članka 56. stavak 2. KZ-a utječu na odabir visine kazne.

Kod odmjeravanja jedinstvene kazne prvostupanjski sud nije trebao izričito navoditi otegotne i olakotne okolnosti, budući da su iste utvrđene u kontradiktornom postupku i navedene te uzete u obzir kod odmjeravanja kazni u pravomoćnim presudama koje su u konkretnom slučaju bile predmet objedinjavanja.

Naime, prema odredbi članka 60. stavak 2. KZ-a, prvostupanjski sud kod izricanja jedinstvene kazne treba voditi računa o posebnostima višestrukog počinjenja djela, njihovog međusobnog odnosa, s obzirom na vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, a što je sve prvostupanjski sud i pravilno vrednovao kod izricanja jedinstvene kazne u pobijanoj presudi, s obzirom da je osuđenik, prema pravomoćnim presudama, počinio dva istovrsna kaznena djela i to iz članka 173. stavak 1. i članka 173. stavak 2. KZ-a.

Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno vrednovao upravo navedene činjenice brojnosti i homogenosti stjecana, pa je izrekao jedinstvenu kaznu u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, koja je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena i adekvatna težini kaznenih djela i pogibeljnosti istih, kao i ličnosti počinitelja, ali i nužna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane u članku 56. i članku 6. KZ-a.

Žalbeni navodi osuđenika o njegovom dosadašnjem boravku u pritvoru i životnoj dobi, prvostupanjski je sud kod izricanja kazne u pravomoćnim presudama imao u vidu, tako da te okolnosti ne opravdavaju primjenu još blaže jedinstvene kazne.

I Kž 463/08-3

Kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 379. stavak 1. ZKP-a, nije utvrdio da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, to je primjenom članka 387. ZKP-a presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 1. listopada 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.