Legislator Case Law & Legislation
I Kž-652/2009-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; court upheld lower court's refusal to separate evidence from seizure records.

Case Number I Kž-652/2009-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance ruling refusing to separate seizure confirmation records from the case file. The defendant argued that the lower court failed to properly evaluate police witness testimony regarding the voluntary surrender of drugs, claiming the seizure violated legal procedures. The court rejected these claims, affirming that the first-instance court correctly analyzed consistent witness statements and that the defendant's request for additional testimony was not supported by the record.

Legislator headnote

AI generated

Članci 399. u vezi s člankom 373. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku; Članci 398. stavci 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku: The Supreme Court upheld the lower court's decision to reject a request to separate seizure confirmation records from the case file when the first-instance court has properly analyzed witness testimony and found no procedural violations regarding the seizure.

Keywords

AI generated
criminal appeal dismissal seizure evidence separation police witness testimony voluntary surrender of drugs procedural compliance case file organization Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated
čl. 399. u vezi s čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 398. st. 4. Zakona o kaznenom postupku
čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku
čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku
čl. 177. st. 2. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 652/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. V. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 16. srpnja 2009. broj K-28/09, u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2009.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog T. V..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženog T. V. za izdvajanje iz spisa potvrda o privremenom oduzimanju predmeta.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženi T. V. putem branitelja, odvjetnika Z. M., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se potvrde o privremenom oduzimanju predmeta izdvoje iz spisa, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s odredbom članka 399. u vezi s člankom 373. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženi T. V. kada u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije pravilno analizirao i ocijenio iskaze svjedoka J. B. i Z. Š., djelatnika policije koji su obavili radnju privremenog oduzimanja predmeta, čiju valjanost optuženik bezuspješno pokušava dovesti u sumnju.

I Kž 652/09-3

Naime, prvostupanjski sud detaljno je ispitao navedene svjedoke i njihove je iskaze pomno analizirao, a nakon ispravne analize dao je jasne i valjane razloge zbog kojih prihvaća njihove iskaze kao istinite, a te razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud.

Tako sud prvog stupnja pravilno ističe da su iskazi svjedoka J. B. i Z. Š. suglasni u svemu bitnome, a posebno u opisivanju okolnosti da je optuženi T. V., nakon što ga je svjedok J. B. pozvao da mu preda plastičnu vrećicu koju je uočio pokraj upravljača osobnog automobila, dragovoljno izručio djelatniku policije tu kesu u kojoj se, kako je kasnije utvrđeno i toksikološkim vještačenjem, nalazila opojna droga, pakirana u više vrećica. Istinitost tih iskaza niti jednim drugim provedenim dokazom nije dovedena u sumnju, a ne opovrgava ih niti žalbena tvrdnja da su ti svjedoci „svjesni da bez dragovoljnog izručenja privremeno oduzimanje bez naloga suda ne bi bilo u skladu sa zakonom“, pogotovo kada se ima u vidu činjenica da je vrećica s drogom, kako to proizlazi iz do sada pribavljenih dokaza, bila vidljiva izvana i nije niti bila skrivena u vozilu, zbog čega je istu bilo moguće uočiti već i prilikom pregleda vozila, a tu radnju su djelatnici policije ovlašteni poduzeti sukladno odredbi članka 177. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku, pa bi oduzimanje predmeta pronađenih prilikom pregleda prometnog sredstva, čak i da ih optuženik nije dragovoljno izručio, bilo zakonito.

Osim toga, okolnost da su djelatnici policije, nakon što im je optuženik predao vrećicu s opojnom drogom, osigurali optuženikovo vozilo koje je prevezeno u prostor Policijske postaje B. n. m. te, nakon što je istražni sudac izdao nalog za pretragu tog vozila, i obavili tu pretragu, suprotno tvrdnjama žalitelja, ne dovodi u pitanje zakonitost oduzimanja te vrećice, jer je upravo činjenica da je optuženik u vozilu držao vrećicu s drogom opravdala traženje te donošenje naloga za pretragu vozila, kako bi se na zakonit način utvrdilo nalaze li se u tom vozilu skriveni i drugi predmeti, a koje optuženik nije odmah dragovoljno htio izručiti.

Konačno, nije u pravu niti optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao ispitati i svjedoka Š. P. radi provjere je li optuženik dragovoljno predao vrećicu s drogom ili nije. Naime, netočna je žaliteljeva tvrdnja da je on ovog svjedoka predložio upravo na okolnost oduzimanja predmeta: iz zapisnika o glavnoj raspravi od 16. srpnja 2009. (na koji optuženik ni njegov branitelj nisu stavili primjedbe, pa je očigledno da su u zapisnik vjerno reproducirani dokazni prijedlozi stranaka i njihova obrazloženja) jasno proizlazi da je obrana, nakon što je osporila zakonitost oduzimanja predmeta, a radi utvrđenja okolnosti pod kojima je i načina na koji je poduzeta ta radnja, predložila samo ispitivanje svjedoka J. B. i Z. Š., a te dokazne prijedloge sud je i prihvatio pa je i ispitao navedene svjedoke. Nakon provođenja tih dokaza obrana je predložila i druge dokaze, među njima i ispitivanje svjedoka Š. P., i to kao osobe „s kojom je kritične prigode razgovarao“ optuženi V., ali ne više na okolnosti vezane uz oduzimanje predmeta od optuženika, već „na okolnost druženja sa opt. neposredno uoči uredovanja (…) saslušanih svjedoka“. Dakle, ovaj svjedok, za kojega niti podaci iz spisa ne ukazuju da bi bio prisutan samom oduzimanju predmeta, nije predložen radi provjere istinitosti tog dijela iskaza svjedoka J. B. i Z. Š., pa se u žalbi neosnovano tvrdi da je bilo nužno ispitati ga radi utvrđenja je li osporena radnja bila zakonita, jednako kao što je neosnovan žalbeni navod o potrebi provođenja daktiloskopskog vještačenja, koji prijedlog na glavnoj raspravi uopće nije obrazložen.

I Kž 652/09-3

Slijedom iznesenog, pravilno je sud prvog stupnja, s obzirom na do sada provedene dokaze, zaključio da je radnja oduzimanja predmeta od optuženog T. V. provedena u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku te da nema osnova za izdvajanja tom radnjom pribavljenih dokaza, zbog čega je pravilno odbio takav prijedlog optuženika.

Stoga je, a budući da je sud drugog stupnja, ispitujući i po službenoj dužnosti pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 398. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku, našao da je za donošenje tog rješenja prvostupanjski sud bio stvarno nadležan, da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon te da ne postoji niti povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku, valjalo na temelju članka 398. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku odbiti žalbu optuženog T. V., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.