II Kž-144/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 144/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Iris Juzbašić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. S., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru od 18. veljače 2010. broj K-3/10 (Kv-15/10) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 03. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog I. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zlataru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. S., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavak 1. i članka 198. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju članka 107. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okrivljenik osobno, s prijedlogom da mu se ukine pritvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da protiv okrivljenika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

II Kž 144/10-3

Okrivljeniku se podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavak 1. KZ-a i kazneno djelo rodoskvrnuća iz članka 198. stavak 1. KZ-a. Iz navedenog proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik i počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, čime je ispunjen opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a. Nadalje, sam inkriminirani način i vremenski period (od druge polovice 2006. do 19. studenoga 2009.) činjenja terećenih kaznenih djela ukazuju na upornost i bezobzirnost okrivljenika u protupravnom ponašanju kao i na viši stupanj kriminalne volje. Navedeno se očituje u činjenici da je, u obiteljskoj kući unatoč upornom protivljenju oštećenice, odnosno svoje majke, okrivljenik u alkoholiziranom stanju u više navrata radi zadovoljavanja spolnog nagona, obavio nasilni spolni odnos sa svojom majkom, u kojim prilikama, a u cilju slamanja otpora oštećenice, je istoj prijetio da će ju ubiti, maltretirao ju, tukao, te joj stavljao ruku preko usta kako ne bi mogla vikati. Osim toga, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da kod okrivljenika s obzirom na poremećaj osobnosti s pasivno agresivnim elementima koji dosežu relativno duboku patologiju, psihoorganska oštećenja te zlouporabu alkohola koji je u njegovom slučaju značajan kriminogeni faktor, kao i zbog dugotrajnih i višekratnih ponavljanja djela za koja se tereti, postoji opasnost da bi mogao ponoviti jednako ili slično kazneno djelo, iz kojeg razloga se preporuča provođenje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u okviru kojega bi se obuhvatio i problem konzumiranja alkohola.

Stoga, sve navedene okolnosti, unatoč dosadašnjoj okrivljenikovoj neosuđivanosti, u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, poglavito iz razloga što sa oštećenicom živi u zajedničkom kućanstvu, zbog čega i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

U žalbi okrivljenik ističe da djela nije počinio, da ga oštećena tereti iz njoj znanih razloga te da do sada nije osuđivan. Međutim, niti jedan od ovih žalbenih navoda ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, kao niti nužnost primjene mjere pritvora protiv okrivljenika s ciljem specijalne prevencije. U ovoj fazi postupka, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan je relevantan stupanj osnovanosti sumnje, koji je opravdan podizanjem optužnice, a prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu i pitanje krivnje okrivljenika.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 03. ožujka 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Iris Juzbašić, v.r.

Ranko Marijan, v.r.