Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-367/2011-2 AI generated

Supreme Court dismisses pension difference claim as inadmissible due to violation of equality principle and lack of Fund membership.

Case Number Rev-x-367/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's revision against the lower courts' decision to reject her claim for a pension difference. The plaintiff argued that lower courts incorrectly applied the Law on the Pension Fund and failed to recognize her right to compensation under the Constitutional Court's ruling. The court held that since the plaintiff did not withdraw her lawsuit, she could not become a member of the Pension Fund and thus could not claim compensation, which would have violated the constitutional principle of equality. Consequently, the revision was rejected as unfounded, and the lower court decisions were confirmed.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 392. st. 1.; Zakon o umirovljeničkom fondu čl. 42. st. 1.; Ustav Republike Hrvatske čl. 3.; A party seeking compensation under the Pension Fund Law must withdraw their lawsuit to become a Fund member; otherwise, granting the claim would violate the constitutional principle of equality.

Keywords

AI generated
pension difference claim Pension Fund membership constitutional equality principle withdrawal of lawsuit revision procedure dismissal unconstitutional compensation procedural inadmissibility

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku čl. 392. st. 1.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 8.
Zakon o parničnom postupku čl. 393.
Zakon o umirovljeničkom fondu čl. 42. st. 1.
Ustav Republike Hrvatske čl. 3.
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-283/1998
127/00) propisano povećanje mirovina prema kategorijama umirovljenika, ali da tim Zakonom nije provedena Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-283/1998.
Zakon o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. 105/04

Cited Case Law

AI generated
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-283/1997
Presuda Općinskog suda u Splitu br. II P-242/06 od 5. veljače 2010.
studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. II P-242/06 od 5. veljače 2010., u sjednici vijeća održanoj 14.
Presuda Županijskog suda u Splitu br. Gžx-672/10 od 8. studenoga 2010.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 367/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Đure Sesse, Mirjane Magud, Damira Kontreca i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz S., koju zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika H. zavod za …, Područna služba u S., kojeg zastupa punomoćnica D. G., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžx-672/10 od 8. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. II P-242/06 od 5. veljače 2010., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila isplatu razlike mirovine za razdoblje od kolovoza 1993. pa do 15. svibnja 1998. u mjesečnim iznosima kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, a isto tako odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženik nadoknadi parnični trošak.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz razloga propisanih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP). Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Iako tužiteljica u reviziji navodi da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, odnosno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom, u samoj reviziji se pobliže ne navodi u čemu se te povrede sastoje, pa taj revizijski razlog ovaj sud smatra paušalno iznesenim.

Ujedno, tužiteljica tvrdi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. Tužiteljica smatra da je Zakonom o povećanju mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina ostvarenih u različitim razdobljima („Narodne novine“ br. 127/00) propisano povećanje mirovina prema kategorijama umirovljenika, ali da tim Zakonom nije provedena Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-283/1998. Nadalje tužiteljica smatra da kako je podnijela tužbu prije donošenja Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 2008. („Narodne novine“ br. 105/04) i Zakona o umirovljeničkom fondu („Narodne novine“ br. 93/05), da su nižestupanjski sudovi bili dužni prihvatiti zahtjev tužiteljice u skladu s Odlukom Ustavnog suda.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik isplaćivao tužiteljici mirovinu, u spornom razdoblju, u skladu s rješenjima tuženika donesenim na temelju propisa važećih u vrijeme isplate mirovina i to Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja („Narodne novine“ br. 53/91), Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“ br. 24/84 i dr.), Zakona o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinskog i invalidskog osiguranja te upravljanju fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja („Narodne novine“ br. 20/97, 69/98), Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 102/98 i dr.), Zakona o prenošenju sredstava Državnog proračuna fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja, te usklađivanju mirovina („Narodne novine“ br. 102/98), kao i Uredbe Vlade Republike Hrvatske o usklađivanju najviših iznosa mase sredstava za isplatu mirovina („Narodne novine“ br. 93/93, 91/94), te Uredbe Vlade Republike Hrvatske o isplaćivanju dodataka na mirovine,

- da su pravnu osnova za određivanje visine mirovina predstavljala pravomoćna rješenja tuženika po kojima je mirovina tužiteljici i bila isplaćivana,

- da je tužiteljica u upravnom postupku podnijela zahtjev za ponovno utvrđenje odnosno usklađenje mirovine prema Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, te je ista od strane Upravnog suda u predmetu US-2478/2005 pravomoćno odbijena s takvim zahtjevom. Pravilno nižestupanjski sudovi ukazuju da se zakonitost rješenja tuženika, glede visine mirovine tužiteljice, mogla ispitivati samo u upravnom postupku, odnosno u postupku pred Upravnim sudom propisanim Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 53/91, 9/92, 77/92).

Kako je tuženik tužiteljici isplaćivao mirovinu u visini koja je bila utvrđena pravomoćnim rješenjima tuženika, to sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost rješenja tuženika, niti pak utvrditi da bi tužiteljici pripadala mirovina u većem iznosu od one koja joj se isplaćivala na temelju pravomoćnih rješenja tuženika. O postojanju tog prava odlučuje se u upravnom postupku konstitutivnim rješenjem, koje u konkretnom slučaju nije donijeto, a koje bi predstavljalo pravnu osnovu iz koje bi proizlazila osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu utužene razlike mirovine.

Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-283/1997 od 12. svibnja 1998. bile su ukinute kao protuustavne neke odredbe Zakona o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, te upravljanju fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja (ukinuti su bili članci 1., 2., 3., 4., i 6. tog Zakona). U provedbi te Odluke bio je donesen Zakon o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 105/04) i Zakon o umirovljeničkom fondu („Narodne novine“ br. 93/05) prema kojima je tuženik utvrđivao razliku između mirovine koja pripada korisnicima mirovine i isplaćenih mirovina, odnosno način na koji su korisnici fonda mogli ostvariti odgovarajuću naknadu.

Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se odredbe Zakona o umirovljeničkom fondu odnose samo na one korisnike mirovina koji su odustali od tužbenog zahtjeva povlačenjem tužbe, što tužiteljica nije učinila, pa nije niti stekla pravo na obeštećenje sukladno odredbama toga Zakona i Zakona o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. godine.

Tužiteljica bi nesporno spadala u kategoriju osoba korisnika mirovine kojima je Odlukom Ustavnog suda o 12. svibnja 1998. priznato pravo na obeštećenje. No, pravo na obeštećenje mogli su ostvariti samo korisnici mirovina koji su postali članovi Umirovljeničkog fonda. Prema odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o umirovljeničkom fondu korisnici mirovina koji su pokrenuli sudski postupak radi ostvarivanja prava na obeštećenje, mogu postati članovi Fonda i steći pravo na obeštećenje sukladno odredbama toga Zakona, ako odustanu od tužbe.

Kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije odustala od tužbe u ovom predmetu, nije postala član Fonda, to ista nije niti stekla pravo na obeštećenje u skladu s odredbama Zakona o Umirovljeničkom fondu. Odbijajući obeštećenje u skladu sa Zakonom o umirovljeničkom fondu te ostajući kod zahtjeva za jednokratnu isplatu punog iznosa razlike mirovine, tužiteljica želi ostvariti pravo na obeštećenje pod povoljnijim uvjetima u odnosu na korisnike mirovine koji to pravo ostvaruju kao članovi Fonda, pa bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na njih, tužiteljica bila dovedena u povoljniji položaj, čime bi bilo povrijeđeno ustavno načelo jednakosti iz čl. 3. Ustava Republike Hrvatske.

Obzirom na navedeno nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike mirovine, radi čega nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, 14. travnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Mr. sc. Jadranko Jug, v.r.