Rev-x-969/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 969/11-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz B., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva S. i p. u Z., protiv prvotuženika C. o. d.d. iz Z., koga zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z. i drugotuženika I. K. iz V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-1285/09-2 od 19. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-4399/07 od 23. prosinca 2008., u sjednici održanoj dana 29. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn- 1285/09-2 od 19. travnja 2011. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn- 4399/07 od 23. prosinca 2008. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za solidarno plaćanje rente s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 180,00 kn mjesečno počevši od 27. rujna 1990. sa zateznim kamatama na dospjele iznose, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, te je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.444,71 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev usvoji, ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženici na reviziju nisu odgovorili.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu ne prelazi 100.000,00 kn, pa revizija nije dopuštena prema navedenoj zakonskoj odredbi.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog koje ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tužitelj je u reviziji istaknuo pitanje – je li potraživanje naknade štete u visini troškova za tuđu pomoć i njegu povremeno potraživanje i slijedom toga primjenjuju li se zastarni rokovi iz čl. 372. i 373. ZOO ili oni iz čl. 376. ZOO.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za plaćanje rente iz osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 180,00 kn mjesečno počevši od 27. rujna 1990. pa nadalje, sa zateznim kamatama na dospjele neplaćene novčane iznose.

Uzevši u obzir da je u ovom slučaju najstarije nepodmireno potraživanje dospjelo 10. listopada 1990., nižestupanjski sudovi su uzevši u obzir odredbe čl. 373. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) ocijenili osnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja te su odbili tužbeni zahtjev.

Tužitelj smatra da se u ovom slučaju u vezi pitanja zastare potraživanja primjenjuju samo odredbe čl. 376. i 377. ZOO.

Pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj presudi nije u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama ovoga suda br. Rev-842/07-2 od 29. listopada 2008., br. Rev-714/03-2 od 23. rujna 2003. i br. Rev-1273/1999 od 4. lipnja 2002.

U ovom sporu radi naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege koja se zahtijeva u obliku novčane rente, sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da se radi o povremenim potraživanjima koja zastarijevaju prema odredbama čl. 372. i čl. 373. ZOO. Utuženo potraživanje, kako se to pravilno ističe u reviziji, predstavlja rentni odštetni zahtjev zbog tuđe pomoći i njege.

Zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu iz čl. 376. i čl. 377. ZOO, u tumačenju kojih je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo sljedeća pravna shvaćanja, koja su pretočena i u sudsku praksu, a koja glase:

"Zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu čl. 376. i 377. ZOO-a bez obzira na to da li se naknada zahtijeva za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to da li se naknada buduće štete zahtijeva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu.

Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, naknada za tuđu pomoć i njegu i u drugim slučajevima kad se po zakonu može tražiti naknada buduće materijalne štete) oštećeni može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente.

U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama čl. 376. odnosno 377. Zakona o obveznim odnosima, a za svako slijedeće utuženo potraživanje (utuženje) teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (čl. 392. st. 3. ZOO).

Prednji stav primjenjuje se i na odnose nastale u vrijeme važenja Zakona o zastari potraživanja (čl. 19. i 20.)."

(Pregled sudske prakse broj 33/49).

Budući da sudovi prigovor zastare nisu ocijenili prema odredbi čl. 376. ZOO, to je i činjenično stanje relevantno za primjenu tih odredaba ostalo nepotpuno utvrđeno, tako da je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenično stanje relevantno sa stajališta primjene odredaba čl. 376. ZOO, prema kojima zastarijevanje počinje teći od kad je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok), odnosno od kada je šteta nastala (objektivni rok).

Nakon što utvrdi ove činjenice i ponovno ocijeni osnovanost prigovora zastare, sud će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 29. veljače 2012.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.