Pr-717/2018-23 · Općinski sud u Splitu

Pr – 717/18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac Ex vojarna Sv. Križ

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja G. Ž. iz S., O.: …, zastupanog po

punomoćnici M. M., odvjetnici u T., protiv tužene R. H.,

M. O.: …, zastupane po O. u

S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2020., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene V. G.. zamjenice O. u S., objavljene dana 9. ožujka 2020.,

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju sve u roku od 8 dana za razdoblje od 1.8.2011. do 31.3.2015. bruto iznos od 118.118,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, a od 1. siječnja 2016.g. do 30. lipnja 2016. g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje te od 01. siječnja 2017. g. pa do 30. lipnja 2017. g. po stopi od 7,68 % godišnje, a od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.siječnja 2018.g. do 30. lipnja 2018.g. po stopi od 7,09% godišnje te od 01. srpnja 2018.g. do 31. prosinca 2018.g. o stopi od 6,82% godišnje, a od 01. siječnja 2019.g. do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% te od 01. srpnja 2019. godine pa nadalje po stopi od 6,30%, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima plaće specificirano kako slijedi:

- 3.678,59 kn od 16. rujna 2011. do isplate,

- 3.075,81 kn od 16. listopada 2011. do isplate,

- 4.768,81 kn od 16. lipnja 2012. do isplate,

- 4.473,60 kn od 16. srpnja 2012. do isplate,

- 2.134,20kn od16. kolovoza 2012. do isplate,

- 1.476,49 kn od 16. rujna 2012. do isplate,

Pr – 717/18

- 2.899,47kn od16. listopada 2012. do isplate,

- 958,46kn od 16. studenog 2012. do isplate,

- 1.266,18 kn od 16. prosinca 2012. do isplate,

- 4.802,90kn od 16. siječnja 2013. do isplate,

- 2.205,71kn od 16. veljače 2013. do isplate,

- 1.064,73 kn od 16. ožujka 2013. do isplate,

- 161,07kn od 16. travnja 2013. do isplate,

- 3.381,84kn od 16. svibnja 2013. do isplate,

- 2.648,51kn od 16. lipnja 2013. do isplate,

- 7.621,22kn od 16. srpnja 2013. do isplate,

- 3.616,53kn od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- 2.587,62kn od 16. rujna 2013. do isplate,

- 6.511,83kn od 16. listopada 2013. do isplate,

- 4.299,23kn od 16. studenog 2013. do isplate,

- 4.926,06kn od 16. prosinca 2013. do isplate,

- 4.944,06kn od 16. siječnja 2014. do isplate,

- 4.483,03kn od 16. veljače 2014. do isplate,

- 4.032,04kn od 16. ožujka 2014. do isplate,

- 8.082,26kn od 16. travnja 2014. do isplate,

- 2.144,76kn od 16. svibnja 2014. do isplate,

- 3.328,77kn od 16. lipnja 2014. do isplate,

- 1.955,85kn od 16.srpnja 2014. do isplate,

- 1.855,53 kn od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- 1.035,18kn od 16. rujna 2014. do isplate,

- 1.390,80kn od 16. listopada 2014. do isplate,

- 2.345,67 kn od 16.studenog 2014. do isplate,

- 1.751,31 kn od 16.prosinca 2014. do isplate,

- 4.096,17 kn od 16. siječnja 2015. do isplate,

- 1.793,40 kn od 16.veljače 2015. do isplate,

- 3.945,48 kn od 16. ožujka 2015. do isplate,

- 2.104,50kn od 16. travnja 2015. do isplate.“,

dok se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 118.118,25 kn i u dijelu više zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđene pojedinačne iznose od 10-og do 16-og u idućem mjesecu.

II Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 45.687,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja 9.3.2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Pr – 717/18

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj pred O. sudom u S. 24.7.2015. tužitelj navodi da je zaposlen kod tužene, M. R. H. - H., na

radnom mjestu vozača. Temeljem odredbi čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, dalje KU) da podnositelju pripada pravo na isplatu sati za noćni rad, prekovremeni rad, te rad subotom, nedjeljom, blagdanom i državnim praznikom. Podnositelj da je utuženom razdoblju ostvarivao prekovremene sate te radio noću, subotom, nedjeljom, za dane blagdana i državnih praznika, a da mu isti od srane poslodavca nisu plaćeni. Tužitelj da se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali da nije postignuta nagodba. Stoga tužitelj predlaže da sud donese odluku kojom će se naložiti tuženiku da mu za razdoblje od 1.2.2010. do podnošenja tužbe isplati ukupno 150.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog dijela iznosa do isplate.

U odgovoru na tužbu podnesenom pred sudom 19.1.2016. tužena se usprotivila tužbenom zahtjevu, istaknula je prigovor zastare te je predložila odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navedeno stoga što se od 1.10.2009. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba državnih službenika i namještenika i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće koji su stupili na snagu 1.10.2009., a kojima je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u O. snagama R. i pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom i nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo te stražarska služba. Nadalje, dana 26. 6. 2013. da je stupio na snagu novi Zakon o službi u O. snagama R. kojim je čl. 136. propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, a dodatak za otežane uvjete rada da ostvaruju osobe raspoređene na dužnost s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6. citiranog članka da je propisano da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnost s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Nadalje, da su doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblik organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada i to, Odluka o rasporedu radnog vremena i Pravilnik, a koji su stupili na snagu 1.6.2014. Točkom IV. citirane Odluke da je propisano, da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego da ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.

Tužitelj je podneskom od 7.12.2016. uredio tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od 1.2.2010. do 31.3.2015. zatražio isplatu po utuženim osnovama u ukupnom iznosu od 174.085,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini dio iznosa od desetog dana u idućem mjesecu pa do isplate.

Pr – 717/18

Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom O. o rasporedu K.: …, U.: … od 19. 5. 2014. M. R.,

nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka V. K., dipl. occ. od 4. 11. 2016.,

dnevne evidencije radnog vremena tužitelja za razdoblje od 1. 2. 2010. do 31. 3. 2015., knjige službenih putovanja tužitelja tj. radne liste vozila za razdoblje od 1. 2. 2010. do 31. 3. 2016. te kartice isplate dnevnica tužitelja u spornom razdoblju, saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke.

O. sud u S. donio je presudu br. P.-941/15 od 9.12.2016. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan u dijelu kojim tužitelj traži isplatu bruto iznosa od 125.523,35 kn za razdoblje od 1.8.2011. do 31.3.2015. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od desetog dana u idućem mjesecu, dok je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 48.562,47 kn za razdoblje od 1. 2.2010. do 31.7.2011. odbijen kao neosnovan zbog zastare.

Po izjavljenoj žalbi tužene u odnosu na prihvaćajući dio tužbenog zahtjeva i u odnosu na odluku o trošku, Ž. sud u O. je rješenjem G. R.-81/2017 od 9.8.2018. ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku su je izveo i druge dokaze dopunom vještačenja p stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove V. K. te su pročitani svi dokazi priloženi spisu.

Podneskom predanim u spis 28.11.2019. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s dopunom vještva od 19.9.2019. pa je zatražena isplata bruto iznosa od 118.118,25 kn za razdoblje od 1.8.2011. do 31.3.2015. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini dio iznosa od desetog dana u idućem mjesecu pa do isplate.

Punomoćnik tužitelja i zakonski zastupnik tužene su popisali parnični trošak. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1.8.2011. do 31.3.2015. bio zaposlenik M. R. H.- H. na radnom mjestu vozača.

Nije sporno da je radno vrijeme tužitelja od četrdeset sati tjedno bilo raspoređeno od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno.

Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, ali je sporno je li tužena isplatila tužitelju naknadu za sve tako odrađene sate rada.

Prema čl. 14. u vezi čl. 203. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama R. H. ( ''NN'' broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 ZSOS/09), plaće i druga materijalna primanja vojnih osoba do donošenja novog podzakonskog propisa kojim se uređuje pitanje materijalnih prava, određuju se u skladu sa dosadašnjim propisima kojim se

Pr – 717/18

uređuje to područje a o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega odlučuje se temeljem propisa o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu odnosno kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima.

Prema čl. 169. i 170. ZSOS/09 plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću s tim da se osnovica za obračun osnovne plaće djelatne vojne osobe određuje na način propisan za državne službenike i namještenike a dodatke na plaću i način isplate plaće utvrđuje M. posebnim propisom.

U čl. 96. st. 1. ZSOS/09 propisano je da raspored tjednog i dnevnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika uređuje M.

Rad dulji od punog radnog vremena djelatna vojna osoba obavezna je obavljati kada su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, tijekom vojne vježbe i tijekom elementarnih nepogoda te drugih opasnosti i pri takvoj obvezi rada ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima. Prekovremeni rad djelatna vojna osoba dužna je obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica. Takav rad može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine . Djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su određeni općim propisima. Dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom uredit će se rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću ( čl. 97. ZSOS/09).

Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke navodi da je njegov radni zadatak vozača u Z. H. u S. bio, između ostaloga, razvoziti poštu izvan zapovjednog

sjedišta u Đ., O., P., Z., P. i sl. kao i službene te druge osobe prema

nalogu.

Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika ( NN broj 118/09 i 118/12 – Odluka/09) donijetom na temelju čl. 96. ZSOS/09 propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u O. snagama R., prava na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom te drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba.

U točki XII navedene Odluke/09 propisano je da se prekovremenim radom, kada je rad pripadnika O. R. organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom a osnovna plaća za svaki sat rada uvećava se postotkom predviđenim u točki XIII Odluke. Međutim, u točki VI je propisano da pripadnici O. R. koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo za koje im pripada dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva prema posebnom propisu. Također je u točki XI predviđeno, kada neki drugi oblik službe ( osim stražarske) koji zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva. Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik O. R.

Pr – 717/18

ostvaruje pravo na 24-satni odmor ( slobodan dan) odnosno u slučaju više dnevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.

Dodatak za aktivno dežurstvo kao i visina dodatka predviđena je Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 142/08 i 118/09).

Prema zakonskom određenju pojma prekovremenog rada, za zaključiti je, da tužitelj obavljajući svoje redovne radne zadatke ne obavlja uvijek prekovremeni rad jer pri službenom putu u trajanju od 24 sata i dužem, nakon odrađenog radnog zadatka (izvršenog prijevoza) ima vrijeme odmora, ali kojim ne može slobodno raspolagati jer se nalazi izvan svoga mjesta prebivališta i mora biti na raspolaganju poslodavcu. Ako se ne može utvrditi prema putnim nalozima i evidencijama tuženika točno vrijeme rada tada se u smislu točke VI Odluke/09 smatra da je radio 12 sati u svaka 24 sata, a ostali dio dana se plaća kao dodatak za aktivno dežurstvo prema čl. 13. a Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN broj 50/08, 142/09 i 118/09).

Prema čl. 135. i čl. 136. Zakona o službi o oružanim snagama R. H.

(NN 73/13 – u daljem tekstu ZOSOS/13) djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Plaća djelatnih vojnih osoba propisano je da se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

U čl. 153. i čl. 155. ZOSOS/13 propisano je da je služba u o ružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, u stanju pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu sa čl. 139. tog Zakona.

1.lipnja 2014. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena ( NN broj 66/2014, sa kasnijim izmjenama i dopunama ( NN 23/15 i 84/15 – u daljem tekstu Odluka/14) u kojoj je propisano da se redovno radno vrijeme koje se smatra punim radnim vremenom utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno na 5 dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Djelatna vojna osoba obvezna je po zapovijedi ili nalogu nadređene osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog određenih potreba službe. Takav rad može iznositi najviše 8 sati tjedno odnosno 32 sata mjesečno, i ne više od 180 sati godišnje. U slučaju potrebe rada duljeg o redovnog radnog vremena djelatnoj vojnoj osobi mora se osigurati odmor između 2 radna tjedna u neprekinutom trajanju od najmanje 24 sata (točka V st. 1. točka VII i VIII).

U Glavi III Odluke/14 predviđena je mogućnost rada u radno vrijeme prema posebnom rasporedu, gdje se predviđa mogućnost rada i nakon završetka redovnog radnog vremena zbog potreba službe, a i provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnog radnog vremena a koji rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. U tom slučaju djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a u preostalom vremenu je u stanju aktivne pripravnosti za rad jer ne može bez dopuštenja nadređenog napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio. Za vrijeme aktivne pripravnosti ostvaruje se pravo na dodatak za vojnu službu. Jedan dan rada prema

Pr – 717/18

takvom rasporedu smatra se u smislu redovitog mjesečnog fonda radnih sati jednim danom redovnog radnog vremena. Ostvarivanje prava na slobodan dan djelatna vojna osoba ne može zamijeniti novčanom isplatom umjesto korištenja slobodnog dana.

U Glavi V Odluke/14 regulirano je pravo djelatne vojne osobe koja je upućena na službeno putovanje u zemlji i inozemstvu. Prema tim odredbama jedan dan koji djelatna vojna osoba provede na službenom putovanju smatra se jednim danom redovnog radnog vremena. Za vrijeme službenog putovanja djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad nego za to ostvaruje pravo na naknadu troškova u skladu s odredbama ZOSOS/13. Za svaki neradni dan proveden na službenom putovanju ostvaruje pravo na jedan slobodan dan . Kada je službeno putovanje započelo i završilo za vrijeme redovnog radnog vremena, u evidenciji radnog vremena evidentira se isključivo redovno radno vrijeme, a ako je započelo za vrijeme redovnog radnog vremena i završilo nakon redovnog radnog vremena ili je započelo nakon redovnog radnog vremena, u evidenciji radnog vremena se evidentira isključivo službeno putovanje.

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda iz ovog postupka je da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZSOS (lex specialis) i odredbe Odluka i Pravilnika koji su donijeti na temelju tog Zakona.

Stoga je u ponovnom suđenju, prema uputi Ž. sud u O. iz rješenja br. G.

R-81/2017 od 9.8.2018, naloženo sudskom vještaku V. K. da izvrši dopunu nalaza i mišljenja u kojoj bi primijenio navedene odredbe.

Sudski vještak u dopuni vještačenja od 27.12.2018. navodi da je visinu naknade koju bi tužitelj u spornom razdoblju ostvario obračunao sukladno Odluci/09 za razdoblje od 1.8.2011. do 31.5.2014., te visinu naknade za sate rada iznad mjesečnog fonda sati po satnici redovnog rada za razdoblje od 1.6.2014. do 31.3.2015. Sudski vještak napominje da tužitelju rad nije bio organiziran na način da je na radnom mjestu provodio više od 24 sata ili više dana (na izdvojenom objektu, u operativnom dežurstvu, snagama brzog odgovora, na postaji motrenja i sl.) pa da stoga tužitelj nije ostvarivao sate aktivnog dežurstva. Nadalje, budući vještak nije raspolagao obračunskim listićima plaće tužitelja kako bi utvrdio vrijednost satnice redovnog rada, vještak je koristio podatke o vrijednosti satnice koju je ostvario usporedni radnik tužitelja, D. Ž. u predmetu ovog suda br. P.-705/15. Nadalje, sudski vještak da je prilikom obračuna koristio svu raspoloživu dokumentaciju iz spisa i dostavljenu dokumentaciju od strane tuženika. Ukupna bruto svota naknada za produženi rad, prekovremeni rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 01. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2015. godine iznosi 113.951,83, ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 23. Tablice koja je prilog vještačenja.

Tužena je u podnesku zaprimljenom u spis 8.3.2019.izjavila prigovor navodeći da D. Ž. nije usporedan radnik tužitelju jer da je dio utuženog razdoblja primao plaću kao namještenik-vozač, a dio kao razvodnik, osobni čin vojnik. Tužena smatra da je potrebno izvršiti obračun u skladu s podacima iz kartice djelatnika za tužitelja kojeg je dostavila u prilogu podneska.

Tužitelj je na ročištu od 11.4.2019. istaknuo da platni podaci za tužitelja nikada nisu bili dostavljeni u spis pa da je zato dopuna vještva izvršena u skladu s karticom drugog djelatnika. Nadalje se ističe, da je tužitelj na isti način kao i D. Ž. u istom razdoblju bio

Pr – 717/18

namještenik, i u istom razdoblju bio razvodnik. Stoga se tužitelj usprotivio daljnjim dopunama vještačenja.

Sud je prihvatio prijedlog tužene pa je naložio sudskom vještaku da izvrši dopunu vještva služeći se dokaznom dokumentacijom koju je tužena dostavila u prilogu podneska od 8.3.2019. odnosno, služeći se karticom djelatnika za tužitelja.

Nakon ponovnog obračuna, ali u skladu s dokaznom dokumentacijom naknadno priloženoj u spis (kartica djelatnika za tužitelja), sudski vještak u pisanoj dopuni od 19.9.2019. daje mišljenje da ukupna svota naknada za produženi rad, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 01. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2015. godine iznosi 118.118,25 kn, ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 23. Tablice kao prilog vještačenja.

Kako je vještačenjem po sudskom vještaku utvrđeno da tužena nije isplatila tužitelju naknadu za sve odrađene prekovremene sate, za sate odrađene noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji su utvrđeni i obračunati u skladu s naprijed citiranim odredbama ZSOS, Odluka i Pravilnika koji su donijeti na temelju tog Zakona i kako je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s obračunom sudskog vještaka, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatit kao osnovan i naložiti tuženoj da isplati tužitelju naknadu u ukupnom bruto iznosu od 118.118,25 kn. Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu primjenom odredbe čl.

29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl.

45. st.

1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl.

14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom čl.

45. st.

4. i 5. Zakona i čl.

61. st.

1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06. ,68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12. i 79/13., dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl.

14. tog Zakona i čl. 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl.

12. st.

9. i čl.

16. st.

2. tog Zakona te umanjenog za osobni dobitak iz čl.

36. st.

1. i 2. istog Zakona. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

Nadalje, što se tiče tijeka zatezne kamate za navesti je da članak čl. 84. st. 3. ZR/09 („Zakon o radu“ NN br. 149/09., 61/11., 73/13.) i čl. 92. st. 3. ZR/14 („Zakon o radu“ NN br. 93/14.) propisuje da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što konkretno nije slučaj. Dakle, primjenjujući navedeni članak i članak

Pr – 717/18

29. ZOO proizlazi, da je tužena pala u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, a ne kako je to tužitelj zatražio od 10-og u idućem mjesecu. Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate, tekuće na svaki pojedinačni dosuđeni iznos od 10-og do 16-og u idućem mjesecu, valjalo odbiti kao neosnovan. O stopi zatezne kamate sud je odlučio u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19) jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva. Stoga je tužitelju priznat trošak koji je popisan tijekom parničnog postupka i to, trošak zastupanja po punomoćniku prema popisanom trošku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 118/18., dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i 3 podneska (7.12.16., 4.12.18., 27.11.19.) za svaku radnju iznos od 2.500,00 kn, za sastav podneska od 10.3.16. iznos od 625,00 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na 8 ročišta za svako iznos od 2.500,00 kn, za zastupanje na ročištu od 28.11.19. iznos od 625,00 kn (Tbr. 9. t. 5. Tarife), što zbrojeno i uvećano za PDV daje iznos od 42.187,50 kn, a koji iznos je valjalo uvećati za trošak vještačenja od 3.500,00 kn pa se dobije iznos od 45.687,50 kn. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 11.4.2019. jer podnesak s tim datumom nije pronađen u spisu.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.).

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 9. ožujka 2020.

s u t k i nj a:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjeraka.

DNA:

- pun. tužitelja

- O. S.

- u spis