Legislator Case Law & Legislation
Gžrs-52/2013-1 AI generated

Appeal dismissed; termination of fixed-term contract allowed despite worker's work injury absence.

Case Number Gžrs-52/2013-1
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal dismissed the plaintiff's appeal, upholding the first-instance judgment that the employment contract was validly terminated. The plaintiff argued the termination was illegal because he was temporarily unable to work due to a work injury, claiming protection under labor law. The court clarified that while Article 74 prohibits termination during such periods, it explicitly does not prevent the expiration of a fixed-term contract when the employer's need for the employee ceases.

Legislator headnote

AI generated

Article 74, paragraph 1, item 2 of the Labour Act; Article 3 of the Employment Contract; The prohibition on terminating a labour contract due to work-related injury or occupational disease does not apply to the termination of a fixed-term contract upon the expiration of the agreed period.

Keywords

AI generated
fixed-term contract work injury temporary incapacity termination of employment Labour Act appeal dismissed contract expiration

Cited Legislation

AI generated
Article 74, paragraph 1, item 2 of the Labour Act
Article 3 of the Employment Contract
Article 154, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 365, paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 368, paragraph 1 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžrs-52/2013

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sovjetke Režić, predsjednice vijeća, Blaženke Rilov Ćurin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Amare Trgo, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz K. N., kojeg zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika D. d.d. u stečaju, S., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P2-564/12 od 12. ožujka 2013., u sjednici održanoj 27. veljače 2014.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-564/12 od 12. ožujka 2013.,

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu od 7. kolovoza 2012., pa radni odnos nije prestao i tuženik je dužan tužitelja vratiti na posao sukladno Ugovoru o radu od 9. lipnja 2012., u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak.“

Odlukom o parničnom trošku naloženo je tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.

Protiv te presude žalio se tužitelj, pobijajući istu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i prihvati tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanje parničnog troška prema troškovniku koji prileži spisu, uz uvećanje za trošak sastava žalbe u iznosu od 2.000,00 kuna, a, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Tužitelj u ovoj parnici ostvaruje sudsku zaštitu iz radnog odnosa, zahtijevajući utvrđenje da je nedopušten otkaz Ugovora o radu tužitelja od 7. kolovoza 2012., pa da radni odnos tužitelja nije prestao i da je tuženik dužan vratiti tužitelja na posao, sukladno Ugovoru o radu od 9. lipnja 2012. Naime, tužitelj navedenu Odluku tuženika smatra nezakonitom i nedopuštenom iz razloga što je u vrijeme donošenja te Odluke tužitelj bio privremeno nesposoban za rad (na bolovanju), radi liječenja od ozljede zadobivene na radu kod tuženika 4. srpnja 2012. Ujedno je naveo da su netočni navodi iz Odluke da više ne postoji potreba za radom radnika na poslovima poslovođe podruma.

Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke 9. lipnja 2012. zaključile Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova poslovođe podruma, te da su tim Ugovorom stranke ugovorile da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme i traje dok postoji potreba za radom radnika, odnosno najkasnije do zaključenja stečajnog postupka,

- da je prestala potreba za radom tužitelja kod tuženika, te da je tuženik 7. kolovoza 2012. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme, temeljem koje tužitelju prestaje radni odnos sa danom 7. kolovoza 2012. i

- da je tužitelj radeći kod tuženika, temeljem navedenog Ugovora o radu na određeno vrijeme, 4. srpnja 2012. doživio radnu nezgodu u kojoj je zadobio ozljedu i zbog liječenja te ozljede da se tužitelj nalazio na bolovanju od dana ozljeđivanja pa nadalje, te da je tako tužitelj dobio Odluku o otkazu Ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme za vrijeme trajanja tog bolovanja.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao na zakonit način. U konkretnom slučaju prestanak Ugovora o radu da je određen nastupom određenih okolnosti, tj. prestankom potrebe za radom radnika, a tužitelj u svom očitovanju da i ne osporava da je došlo do prestanka potrebe za njegovim radom, kako se to navodi u pobijanoj Odluci, a niti da je predlagao izvođenje dokaza na te okolnosti. Nezakonitost pobijane Odluke tužitelj da nalazi u tome što je ista donesena za vrijeme trajanja tužiteljeva bolovanja koje je koristio za vrijeme liječenja od ozljede zadobivene na radu 4. srpnja 2012. Međutim, po ocjeni prvostupanjskog suda, činjenica da je radnik na bolovanju zbog ozljede zadobivene na radu, nije zapreka da se utvrdi da je za njegovim radom prestala potreba, jer se zabrana otkazivanja ugovora o radu iz članka 74. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13) ne odnosi na prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelju Ugovor o radu kod tuženika prestao istekom okolnosti zbog koje je sklopljen, kako je to navedeno u obrazloženju Odluke o otkazu, odnosno temeljem odredbe članka 104. Zakona o radu, ugovor je prestao na zakonit način.

I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radni odnos tužitelja kod tuženika, zasnovan temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 9. lipnja 2012., nije prestao otkazom, unatoč nazivu Odluke od 7. kolovoza 2012. Radni odnos je u ovom slučaju prestao nastupom okolnosti ugovorene u članku 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme – prestankom potrebe za radom radnika, kako je navedeno u obrazloženju Odluke od 7. kolovoza 2012. I sam tužitelj je prilikom saslušanja naveo da on ne zna je li prestala potreba za radom na poslovima koje je on dotada obavljao, a u pobijanoj presudi je navedeno da tužitelj svojim naknadnim očitovanjem i ne osporava da je došlo do prestanka potrebe za njegovim radom, a sam tužitelj utvrđeno činjenično stanje žalbom ni ne osporava.

Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da činjenica što se tužitelj nalazio na bolovanju zbog ozljede zadobivene na radu, nije zapreka da se utvrdi da je za njegovim radom prestala potreba. Zabrana otkazivanja Ugovora o radu iz članka 74. stavak 1. Zakona o radu, ne odnosi se na prestanak Ugovora o radu na određeno vrijeme.

Međutim, u pobijanoj presudi prvostupanjskog suda je navedeno i sljedeće: „Stoga, proizlazi kako je otkaz Ugovora o radu tužitelja prema tuženikovoj Odluci o otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme od 7. kolovoza 2012., dopušten i zakonit.“

Obzirom da je prvostupanjski sud dao suvisle razloge o prestanku Ugovora o radu tužitelja, potonje citirana kontradikcija vezana za otkaz, ne utječe na pravilnost odluke prvostupanjskog suda prema kojoj je radni odnos tužitelja prestao zbog nastupa okolnosti iz članka 3. Ugovora o radu, kako je i navedeno u obrazloženju Odluke o otkazu Ugovora o radu od 7. kolovoza 2012.

Tužitelj je u žalbi ustrajao u tvrdnji da je on doživio ozljedu na radu te da se još uvijek liječi, pa da mu tužitelj nije smio otkazati Ugovor o radu za vrijeme njegove radne nesposobnosti, kako je to propisano odredbom članka 80. ZR-a.

Obzirom da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. (osim pojedinih poglavlja i članaka kako je to navedeno u članku 301. toga Zakona), za navesti je da članak 80. toga Zakona sadrži odredbe o otpremnini u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pa se, očito, u žalbi tužitelja radi o pogrešnom označavanju članka Zakona o radu koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. Naime, u članku 74. Zakona o radu propisana je zabrana otkazivanja ako je privremena nesposobnost uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću i isti glasi:

(1) Radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti te je privremeno nesposoban za rad zbog liječenja ili oporavka poslodavac ne može otkazati ugovor o radu u razdoblju privremene nesposobnosti za rad zbog liječenja ili oporavka.

(2) Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na prestanak ugovora o radu sklopljenoga na određeno vrijeme.

Dakle, bespredmetno je tužiteljevo ustrajanje u primjeni odredbe članka 74. stavak 1. ZR- a, obzirom da u ovom slučaju nije riječ o otkazu Ugovora o radu tužitelja, već o prestanku Ugovora o radu sklopljenom na određeno vrijeme. U skladu s tim nije osnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je nedopušten otkaz Ugovora o radu od 7. kolovoza 2012. i da mu radni odnos nije prestao, te vraćanje na rad.

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP) te Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12) kada je obvezao tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.

Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Stoga je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena pobijana presuda prvostupanjskog suda.

U Splitu 27. veljače 2014.

Predsjednica vijeća:

Sovjetka Režić, v. r.