Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-10/2008-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on property rights and inheritance law application regarding self-built attic apartment.

Case Number Rev-x-10/2008-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendants' appeal against a lower court ruling confirming the plaintiff's exclusive ownership of a self-built attic apartment. The plaintiff argued that the defendants failed to prove the attic space was excluded from the inheritance proceeding, while the defendants contended the structure was merely an adaptation rather than new construction. The court held that the attic constituted a new property interest not covered by the inheritance decree, and the builder's consent established ownership under the relevant property law.

Legislator headnote

AI generated

Članci 231. Zakona o nasljeđivanju; Članci 24. Zakona o osnovnim vlasničkim pravnim odnosima: A final inheritance decree binds heirs regarding the scope of the estate, excluding property not adjudicated therein, and a builder in good faith with owner consent acquires ownership of a new structure.

Keywords

AI generated
inheritance decree binding effect scope of estate determination good faith builder ownership attic apartment classification property rights confirmation

Cited Legislation

AI generated
čl. 385. ZPP
čl. 392. a. ZPP
čl. 393. ZPP
čl. 231. Zakona o nasljeđivanju
čl. 225. Zakona o nasljeđivanju
čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkim pravnim odnosima
Zakon o nadogradnji zgrade

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 10/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz Z., zastupanog po punomoćniku Ž. D. odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. S. i B. M. rođ. S. iz Z., oboje zastupani po punomoćniku N. H. odvjetniku iz Z., odlučujući povodom revizije tuženih protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-4646/07 od 18. rujna 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. broj P- 5639/05 od 26. listopada 2006., u sjednici od 19. studenog 2008.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženih M. S. i B. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženih i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„Tuženici M. S. i B. M., rođ. S. kao pravni slijednici pokojne M. S. dužni su priznati tužitelju M. S. da je na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 1325 k.o. R., kat. čest. br. 1498/1 izgradio etažu koja se sastoji od trosobnog stana sa nusprostorijama, što čini njegovo isključivo vlasništvo, te im se nalaže da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 6.141,00 kn sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

Protiv te presude reviziju podnose tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 88/01 i 117/03 - dalje ZPP).

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Ovaj sud sukladno odredbi članka 392. a. ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Rev x 10/08-2

Tuženik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka stoga što je izreka presude suda prvog stupnja nejasna, nedovoljno određena i neprecizna pa slijedom toga nerazumljiva.

Drugim riječima tuženik se poziva da je u presudi iz članka suda prvog stupnja počinjena bitna povreda postupka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

Kada bi se i radilo o povredi pravila parničnog postupka kako to tvrdi tužitelj, radilo bi se o povredi počinjenoj pred sudom prvog stupnja, pa je stoga isticanje tog razloga u reviziji dopušteno slijedom odredbe članka 385. st. 2. ZPP-a samo ako je tužitelj iz tog razloga i žalbom pobijao presudu suda prvog stupnja.

Iz navoda žalbe (list 280. do 284. spisa) razvidno je da taj razlog tužitelj u reviziji ne ističe pa je tako isticanje ovog razloga u ovoj revizijskoj fazi postupka nedopušteno. Osim toga, u konkretnom slučaju radi se o deklaratornom tužbenom zahtjevu sukladno odredbi članka 187. ZPP-a za koji tužitelj ima pravni interes jer traži da se utvrdi da mu pripada određeno pravo, u konkretnom slučaju pravo vlasništva na stanu dovoljno i precizno opisanom u izreci presude suda prvog stupnja. Udovoljenjem tako postavljenog tužbenog zahtjeva ostvaruje pravni interes tužitelja da ubuduće bude zaštićen od povrede svojih prava ili pravnih interesa, pa je i iz ovog razloga prigovor tužitelja neosnovan, kada bi i bio dopušten.

Među strankama je nesporno da je tužitelj u kući u Z. na adresi …, upisanu u z.k.ul. 1325. k.o. R. kat. čest. 1498/1 sagradio u tavanskom prostoru trosoban stan sa nusprostorijama.

Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je 1968. sada pokojni otac stranaka M. S., kao tadašnji zemljišnoknjižni vlasnik kuće sagrađene na kčbr. 1498/1 k.o. R., tužitelju poklonio tavanski prostor i dao mu usmeno odobrenje i suglasnost da za sebe izgradi stan i stekne vlasništvo istog,

- da je tužitelj svojim sredstvima sagradio čitavu etažu, a opseg izvedenih radova da je takav da predstavlja nadogradnju, a ne adaptaciju,

- da u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-1134/69 iza pok. oca stranaka M. S., tavanski stan nije bio jasno opisan, niti je spominjan kao posebna stambena cjelina,

- da novostvorena vrijednost iznosi oko polovine cjelokupne vrijednosti kuće, pa da je neprihvatljivo da bi tužitelj vršio tako opsežna ulaganja samo radi privremenog rješavanja svog stambenog pitanja, bez namjere stjecanja vlasništva,

- da je izjavom od 28. kolovoza 1979. tužitelj, sada već kao vlasnik stana stečenog građenjem i nakon očeve smrti, radi rješavanja odnosa oko uvođenja kanalizacije za stan pristao na uvjete koje je kao vlasnica kuće postavljala njegova majka.

Tijekom postupka utvrđeno da u ostavinskom postupku iza oca i prednika stranaka M. S. stan koji je predmet spora nije bio sagrađen, te time nije bio niti predmet tog ostavinskog postupka to tužitelj nije niti vezan citiranim rješenjem o nasljeđivanju.

Rev x 10/08-2

Naime sukladno odredbi članka 231. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 52/71, 47/78 i 56/00 - dalje ZN) pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku. Rješenjem o nasljeđivanju sukladno odredbi članka 225. ZN-a utvrđuje se i opseg imovine koja je predmet nasljeđivanja, pa stoga pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima karakter presuđene stvari za nasljednike koji su sudjelovali u ostavinskom postupku ne samo glede njihova prava na nasljeđivanje nego i glede opsega imovine ostavitelja koja je bila predmet ostavinskog postupka.

Stoga kako to pravilno zaključuju i sudovi nižeg stupnja stan u potkrovlju nije bio predmet ostavinskog postupka iza pok. M. S. i slijedom toga može biti predmet ovog parničnog postupka u kojem tužitelj kao jedan od nasljednika iza svog pokojnog oca, taži da mu se na izgrađenom stanu u potkrovlju prizna pravo vlasništva, slijedom čega navodi revizije tuženih zbog pogrešne primjene članka 231. ZN-a nisu utemeljeni.

Tužitelj je stan koji je predmet ovog postupka sagradio uz znanje i dozvolu prednika stranaka, kako to utvrđuju sudovi nižeg stupnja i to stoga što je na tavanskom prostoru izgradnjom stana stvorena posve nova stvar koja u vrijednosti cijele nekretnine sudjeluje sa preko polovice vrijednosti i stoga što je izgradnjom stana prostor na tavanu posve promijenio svoj izgled, namjenu i vrijednost jer je prije izgradnje stana prostor na katu nije imao svojstva stana i nije bio podoban za bilo kakvo stanovanje, kako to utvrđuju sudovi nižeg stupnja. Stoga radovi nadogradnje nisu adaptacija već se imaju smatrati isključivo nadogradnjom dakle građenjem sukladno tada važećem Zakonu o nadogradnji zgrade ("Narodne novine 40/63).

Stoga, su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili i odredbu članka 24. Zakona o osnovnom vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO) prema kojoj savjestan graditelj stječe pravo vlasništva na građevini i zemljištu potrebnom za redovnu uporabu zgrade kada je gradio s znanjem vlasnika a ovaj se s takvom gradnjom suglasio.

Slijedom navedenog niti prigovori revizije tuženih glede pogrešne primjene odredba ZOVO nisu utemeljeni.

Iz gore navedenih razloga, revizija tuženih je neosnovana, te ju je valjalo temeljem članka 393. ZPP-a odbiti.

U Zagrebu, 19. studenoga 2008.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.