Rev-1313/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1313/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š.I. iz K., Ul. bana J.J. …, protiv tuženika Ž.I. iz R. kbr. …, radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 15. prosinca 1994. br. Gž-1455/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 25. svibnja 1994. br. P-138/94, u sjednici održanoj dana 1. veljače 1996.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja razveden je brak stranaka (toč. I.), zajednička djeca mldb. T. rođ. 23. studenog 1991. i mldb. B. rođ. 28. siječnja 1986. povjereni su na odgoj i čuvanje tuženiku kao ocu (toč. II.), tužiteljica je obvezana za uzdržavanje svakog djeteta plaćati mjesečno po 150,00 kuna počam od dana donošenja presude pa nadalje (toč. III.) određeni su osobni odnosi između tužiteljice i zajedničke djece stranaka (toč. IV.) te je odlučeno da svaka stranka podmiruje svoje parnične troškove (toč. V.).

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrdio.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tužiteljica u dijelu koji se odnosi na povjeravanje djeteta stranaka na odgoj i čuvanje ocu, na odluku o plaćanju uzdržavanja i na odluku o uređenju odnosa roditelja s djetetom i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U obrazloženju revidentica smatra da nije prihvatljivo obrazloženje suda drugog stupnja u dijelu gdje se obrazlaže dodjela oboje djece na čuvanje i odgoj ocu kao i u dijelu o uzdržavanju. Konkretno upire na privremeno rješenje Centra za socijalni rad Podružnica K. od 8. II. 1994., mišljenje istog Centra od 29. III. 1994. te mišljenje psihologa. Revidentica smatra ukoliko sud nije prihvatio mišljenje psihologa i njemu sukladno mišljenje Centra o povjeravanju mldb. B. na odgoj i čuvanje ocu, a mldb. T. majci, da je trebao provesti i vještačenje putem nadležne ustanove. Prigovara da s obzirom na dob oboje djece sud pogrešno uzima u obzir njihove želje. Navodi da je poboljšala svoje stambene uvjete; da bi za vrijeme njenog odsustva mldb. T. bio pod nadzorom - u vrtiću, a starijem sinu koji je školarac da je škola vrlo blizu dok sada stariji sin mora dugo pješačiti do škole. Prigovara da su djeca kad nema oca kod kuće prepuštena susjedima. Prigovara također i odluci o uzdržavanju jer se ne navodi na temelju čega su utvrđene potrebe djece, a niti raspravljeno o mogućnostima roditelja, tako da je presuda suda, kako se navodi u reviziji, suprotna stanju spisa. Predloženo je da se revizija prihvati.

U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode revizije i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije, dok se Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nižestupanjski su sudovi oboje djece - mldb. T.I. rođ. 23. XI. 1991. i mldb. B.I. rođ. 28. I. 1986. povjerili na odgoj i čuvanje ocu jer su ocijenili na temelju raspravnih rezultata da je u interesu djece stranaka da se ne razdvajaju i da ne mijenjaju sredinu u kojoj žive, a što s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i razloge nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud i tužiteljicu upućuje na razloge tih presuda.

Točno je da je prijedlog Centra za socijalni rad i psihologa da se mldb. T., mlađi sin stranaka, povjeri majci, a stariji B. ocu i da sud takav prijedlog nije prihvatio. Donoseći u ovom slučaju odluku koja nije sukladna takvim prijedlozima a da prethodno nije postupak dopunio vještačenjem po nadležnoj ustanovi, sud nije povrijedio odredbe parničnog postupka a niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Prema odredbi čl. 335. Zakona o braku i porodičnim odnosima - ZBPO (pročišćeni tekst "NN", br. 51/81) sud će kad odlučuje o povjeravanju djece na odgoj i čuvanje zatražiti mišljenje i prijedlog organa starateljstva - centra za socijalni rad. Međutim, sud navedenim mišljenjem i prijedlogom nije vezan već je ovlašten navedeni procesni materijal ocjenjivati kao i svaki drugi dokaz, dakle i ne prihvatiti ga. Pritom je, dakako, sud dužan obrazložiti zbog čega smatra da je u interesu djece drukčija odluka, u ovom slučaju da sada djeca budu povjerena ocu a tako su nižestupanjski sudovi i postupili. Suprotno prigovoru revizije nižestupanjski sudovi odluku o povjeravanju oboje mldb. djece ocu nisu utemeljili na željama mldb. djece već zaštiti njihovih interesa - potrebom braće s obzirom na njihovu emotivnu povezanost da budu zajedno i ostanu za sada živjeti u sredini na koju su navikli.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja prihvatio potrebe mldb. djece sa 300,00 kuna mjesečno za svako dijete. Kada je tužiteljicu koja je zaposlena i prima plaću (saslušana kao stranka 27. IV. 1994. navela je da njezina plaća iznosi oko 1,400.000 HRD (1.400,00 kuna), a prema podacima Poduzeća "D. " za mjesec veljaču 1994. primila je 1,427.905 HRD - 1.427,00 kuna) sud obvezao da doprinosi za svako dijete po 150,00 kuna mjesečno, dakle ukupno 300,00 kuna mjesečno od donošenja presude suda prvog stupnja onda tu obvezu nije utvrdio u previsokom iznosu (za oboje djece oko 20% od plaće koju prima), ovo posebno kada se ima u vidu da je zakonska obveza roditelja da uzdržavaju svoju maloljetnu djecu, te da zakonom priznati doprinos predstavlja rad i brigu koju roditelj ulaže u podizanje djece koja je sada na ocu kome su djeca povjerena na odgoj i čuvanje (čl. 237. i čl. 262. ZBPO).

Kako, dakle, revizija nema osnova na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)