Pž-2516/2019-2 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 30 Pž-2516/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja A. P. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika N. I. d.d. u stečaju, Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik iz Z., radi isplate iznosa od 76.747,84 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6215/2013 od 28. svibnja 2015., 2. svibnja 2019.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6215/2013 od 28. svibnja 2015.

Obrazloženje

Pobijanom presudom održan je u cijelosti na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika T.-Z. S. iz Z. poslovni broj Ovrv-544/2013 od 1. kolovoza 2013. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od osam dana plati iznos od 76.747,84 kn i naknadi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.659,35 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.554,98 kn (točka II. izreke).

Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u bitnome navodeći da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a dati razlozi su nejasni i proturječni, da sud nije jasno obrazložio svoj stav o činjenici koju je istaknuo tuženik, a to je da tužitelj nije u cijelosti izvršio ugovorene radove te da su nakon završetka i useljenja poslovnih prostora i stanova u izvedenim radovima utvrđeni nedostaci, da je tuženik imao troškove prilikom saniranja nedostataka, da sud nije obrazložio svoj stav o tuženikovim tvrdnjama o postojanju kontakata između zastupnika stranaka po zakonu i njihova načelnog dogovora koji je postignut s obzirom na okolnosti koje su utjecale na neizvršenje ugovora i na okolnosti utvrđene nakon završetka radova i useljenja poslovnih prostora i stanova te o eventualnom novčanom potraživanju tužitelja prema tuženiku, da je u tom smislu tuženik predložio izvođenje dokaza njihovim saslušanjem, kao i saslušanjem svjedoka Ž. P. i G. G., ali da sud nije jasno naveo razloge zbog kojih je odbio njihovo saslušanje, da je na taj način ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnoga prava.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu iznosa od 76.747,84 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnove neplaćenog dijela cijene za ugovorene građevinske radove izrade, dobave i montaže aluminijske bravarije i staklarskih radova na izgradnji II. faze stambeno poslovne zgrade u Z., a sve prema okončanoj situaciji iz srpnja 2009. godine potpisanoj i ovjerenoj po tuženiku kao naručitelju gradnje i njegovom nadzornom tijelu. Među strankama nije sporno da su u pisanom obliku imale sklopljen Ugovor o izvođenju radova broj 35/08 od 30. rujna 2008.

Osnovano tuženik u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koja se sastoji u tome da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, sve bitne činjenice moguće je utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

Prema utvrđenju ovoga suda prava i obveze stranaka temelje se na ugovoru o građenju iz čl. 620. st. 1. ZOO-a. Navedenom odredbom propisano je da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

Tužiteljevom zahtjevu za isplatu cijene za ugovorene radove tuženik se usprotivio prigovorom da tužitelj kao izvođač radova nije u cijelosti izvršio ugovorene radove te da su izvedeni radovi imali nedostatke.

Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obvezu propisana su odredbom čl. 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO). Navedenom odredbom je propisano da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod zakonom propisanim pretpostavkama raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Učinak raskida propisan je odredbama čl. 368. ZOO-a. Tako je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st. 1.), da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2.), da se, ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora (st. 3.), da svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi (st. 4.) te da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (st. 5.).

Iz stanja spisa ne proizlazi da se tuženik u pogledu navodno neizvršenih radova koristio navedenim pravima, a posebice ne pravom na raskid ugovora na temelju kojega bi bio oslobođen svoje obveze plaćanja cijene, uz eventualno nastupanje drugih pravnih posljedica raskida ugovora propisanih citiranim odredbama čl. 368. st. 2. do st. 5. ZOO-a.

U pogledu tuženikove tvrdnje o tome da su izvedeni radovi imali nedostatke, valja reći da se na odgovornost za nedostatke kod ugovora o građenju, ako u odredbama Zakona o obveznim odnosima za ugovor o građenju nije drugačije određeno, primjenjuju odgovarajuće odredbe ugovora o djelu (čl. 631. ZOO-a).

Prava koja naručitelj može ostvarivati zbog nedostatka djela propisana su odredbama čl. 608. do 611. ZOO-a, ali pod pretpostavkom urednog obavješćivanja izvođača o postojanju nedostataka. Tako je odredbama čl. 608. ZOO-a propisano pravo zahtijevati uklanjanje nedostataka, odredbom čl. 609. ZOO-a propisano je pravo na raskid ugovora zbog većeg nedostatka koji djelo čini neupotrebljivim ili je posao obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, dok su odredbama čl. 610. ZOO-a propisana prava naručitelja u slučaju manjih nedostataka. Uz sva navedena prava naručitelju pripada i pravo na naknadu štete.

Odredbama čl. 610. ZOO-a uz ostalo je propisano da kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni (st. 1.), da naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka (st. 2.) te da ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor (st. 3.), time da se, kad je riječ o neznatnom nedostatku, naručitelj ne može koristiti pravom na raskid ugovora (st. 4.).

Naručiteljevim prigovorom u sporu po izvođačevom zahtjevu za isplatu ugovorene naknade, kao što je to slučaj u ovoj parnici, naručitelj (tuženik) ističe svoje pravo na sniženje naknade. Naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom (čl. 611. ZOO-a). Teret dokaza radi utvrđenja navedene razlike vrijednosti prema utvrđenju ovoga suda leži na tuženiku.

Iz stanja spisa proizlazi da tuženik, koji se opredijelio za pravo na sniženje naknade, u tom smislu nije predložio odgovarajuće dokaze. Naime, tuženik je tijekom postupka predložio izvođenje dokaza saslušanjem zastupnika stranaka po zakonu i svjedoka Ž. P., koji je sastavio spornu okončanu situaciju, i G. G., nadzornog inženjera na gradilištu, radi utvrđenja okolnosti koje su utjecale na neizvršavanje radova u cijelosti, nedostataka utvrđenih nakon završetka i useljenja poslovnih prostora i stanova te eventualnog novčanog potraživanja tužitelja prema tuženiku. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da navedeni dokazi predloženi po tuženiku ne predstavljaju prikladne dokaze za utvrđenje odlučne činjenice za sniženje naknade, a to je razmjer između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom. Navedenu odlučnu činjenicu moguće je utvrditi jedino vještačenjem po vještaku građevinske struke, a takav dokaz u postupku nije predložen. Pored takvog stanja stvari, ne ukazuje se odlučnom niti tuženikova tvrdnja da je imao troškove prilikom saniranja nedostataka.

Stoga ovaj sud utvrđuje da tuženik svoje pravo na sniženje cijene nije dokazao te da je stoga tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 76.747,84 kn osnovan, kao i da tužitelju na navedeni iznos pripadaju zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, i to od dospijeća koje tuženik nije osporio, do isplate.

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. svibnja 2019.

Sutkinja

dr. sc. Jelena Čuveljak