Rev-1140/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1140/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., kojega zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-853/12-2 od 9. siječnja 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3051/09-33 od 29. studenoga 2011., u sjednici održanoj 5. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužitelju isplati 16.700,00 kn i naknadi mu parnični trošak u iznosu od 7.818,03 kn sve s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 10.000,00 kn (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 25. rujna 2009. do 30. studenoga 2011. (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-3051/09-33 od 29. studenoga 2011. godine u toč. I. izreke kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 5.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. O d b i j a s e žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u toč. III. izreke kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

III. Djelomično se preinačava navedene presuda u toč. I. izreke kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 4.500,00 kn te u odluci o parničnom trošku i sudi:

1. Odbija se daljnji dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.500,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.557,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od 30. studenoga 2011. godine do isplate, u roku od 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu kamate i u dijelu odluke o troškovima postupka, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13 i 28/13-dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

U slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi 382. st. 1. ZPP, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Tužiteljica u reviziji, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje postupovnopravna pitanja

"Da li su troškovi vještačenja nužni troškovi parničnog postupka ako se njima utvrđuju važne činjenice o kojima ovisi donošenje meritorne odluke?

"Da li je pregled tužitelja neophodni sastavni dio vještačenja u smislu odredbe čl. 258. st.1. ZPP-a?"

te materijalno pravno pitanje

"Da li stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja predstavlja trenutak dospijeća obveze pravilne novčane naknade u smislu čl. 1103. ZOO-a?"

Prvo postupovnopravno pitanje odnosi se na rješenje o troškovima postupka.

Člankom 400. stavak 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

Obrazlažući važnost drugog postupovnopravnog pitanja tužitelj navodi da je postupanje nižestupanjskih sudova, kojim je vještačenje provedeno samo na temelju medicinske dokumentacije, bez neposrednog pregleda tužitelja protivno shvaćanju izraženom u presudi ovog suda broj Rev-1185/1991.

U citiranoj ovosudnoj presudi zaključeno je da provedeno medicinsko vještačenje ne predstavlja pouzdanu osnovu za donošenje pravilne i zakonite presude u ovom sporu i to stoga što nije provedeno u skladu s rješenjem prvostupanjskog suda kojim se određuje da će vještak dati mišljenje na temelju medicinske dokumentacije koju će doprinijeti predlagatelj i osobnog pregleda.

Iz rješenja o provođenju vještačenja u ovom predmetu od 18. ožujka 2010. (list 42) proizlazi da je sud određujući način postupanja vještaka naveo da će vještak nalaz i mišljenje dati "na temelju uvida u raspoloživu medicinsku dokumentaciju i eventualno potrebnog osobnog pregleda promatranika". Iz stanja spisa proizlazi da stranke nisu prigovorile nalazu i mišljenju vještaka pa ni u pogledu načina postupanja vještaka.

Budući da slijedom iznesenom nije riječ o usporedivoj postupovnoj situaciji naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Obrazlažući važnost materijalnopravnog pitanja, pozivajući se na presudu Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2137/12-3 od 4. veljače 2013., tužitelj ističe tvrdnju da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

U citiranoj odluci, u situaciji kad je liječenje završeno nakon podnošenja zahtjeva, kamata na utvrđeni iznos neimovinske štete dosuđena je od utvrđenog dana završetka liječenja.

U pobijanoj presudi također je izraženo shvaćanje da se u situaciji kad liječenje nije bilo završeno do podnošenja zahtjeva, kamata dosuđuje od dana završetka liječenja. Međutim, budući da tijekom postupka nije utvrđen dan završetka liječenja, a nije sporno da do podnošenja zahtjeva liječenje nije bilo završeno, kamata je dosuđena od dana donošenja presude.

Slijedom iznesenog ni u odnosu na postavljeno materijalnopravno pitanje nije riječ o usporedivoj činjeničnoj ni pravnoj situaciji pa ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Vijeće sastavljeno od pet sudaca revizijskog suda odbacit će nepotpunu i nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona, a i nepravodobnu ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud. Takvo rješenje treba biti obrazloženo (čl. 392.b st. 1. ZPP).

Vijeće iz st. 1. ovoga članka će reviziju iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona odbaciti i ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.b st. 3.).

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. i 3. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 5. rujna 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.