Revr-1074/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1074/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Gordane Matasić- Špoljarić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G.1 , M. G. i mlljt. M. G. , svi iz S., i svi zastupani po punomoćniku mr. M. V., odvjetniku iz S., protiv tuženika Z. – M. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu P.-D. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1141/11-2 od 31. siječnja 2012., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-3649/05 od 3. prosinca 2010., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom djelomičnom presudom u toč. I. izreke tuženiku je naloženo da prvotužiteljici plati iznos od 116.449,04 kn, a drugo i trećetužitelju svakom iznos od po 110.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom na način i od dospijeća kako je to navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude. Pod toč. II. izreke prvostupanjske djelomične presude odbijen je dio zahtjeva prvotužiteljice za iznos od 116.449,04 kn, te dio zahtjeva drugo i trećetužitelja za iznos od po 110.000,00 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U toč. III. izreke prvostupanjske presude odlučeno je da će se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

U odgovoru na tužbu tužitelji su predložili da se revizija odbaci kao nedopuštena.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade materijalne i nematerijalne štete uslijed štetnog događaja kada je smrtno stradao suprug, odnosno otac tužitelja zbog nezgode na radu.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. U smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude također ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP.

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnoj pravnoj stvari vidljivo je da revizija nije izjavljena na temelju čl. 382. st. 2. ZPP niti postoje pretpostavke da bi se revizija mogla izjaviti na temelju čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, jer predmet spora nije spor o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP. U ovoj pravnoj stvari predmet spora su zahtjevi tužitelja na isplatu naknade štete od tuženika.

U smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora u odnosu na prvotužitelja je 116.449,04 kn, a u odnosu na drugo i trećetužitelja za svakog po 110.000,00 kn, jer su to iznosi koji su dosuđeni svakom od tužitelja, te stoga vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude za svakog od tužitelja ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, slijedom čega revizija tuženika nije dopuštena niti na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Stoga je valjalo reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu temeljem čl. 392. st. 1. ZPP.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, te tužiteljima nije priznat trošak odgovora na reviziju, jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice.

U Zagrebu, 24. travnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.