I Kž-863/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 863/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Marina Mrčela, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. B. V., opt. K. S., opt. S. B., opt. D. A., opt. M. Š., opt. K. J. i opt. V. R., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 30. studenog 2006. godine, broj: K-115/05, u sjednici održanoj dana 10. prosinca 2008. godine, u prisutnosti branitelja opt. M. Š., Lj. D., odvjetnika iz R., te zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se u odluci o kazni presuda suda prvog stupnja, na način da se opt. K. S., opt. D. A., opt. M. Š., opt. K. J. i opt. V. R., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a, opisanih u toč. 3), 6), 7), 8) i 9) izreke te presude, a zbog kojih su proglašeni krivima, osuđuju, i to: opt. K. S., na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca; opt. D. A., na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci; opt. M. Š., na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 5 (pet) mjeseci; opt. K. J., na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca i opt. V. R., na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, te žalbe opt. B. V., opt. K. S., opt. S. B., opt. D. A., opt. M. Š., opt. K. J. i opt. V. R. u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. B. V., opt. M. P., opt. K. S., opt. S. D., opt. S. B., opt. D. A., opt. M. Š., opt. K. J. i opt. V. R. proglašeni su krivima i to: opt. B. V., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a, pobliže opisanog u toč. 1) izreke pobijane presude; opt. M. P., po istom zakonskom propisu, opisanog u toč. 2) izreke pobijane presude; opt. K.

I Kž 863/07-5

S., po istom zakonskom propisu, opisanog u toč. 3) izreke pobijane presude; opt. S. D., po čl. 173. st. 5. KZ-a, opisanog u toč. 4) izreke pobijane presude; opt. S. B., po čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a, pobliže opisanog u toč. 5) izreke pobijane presude; opt. D. A., po istom zakonskom propisu, opisanog u toč. 6) izreke pobijane presude; opt. M. Š., po istom zakonskom propisu, opisanog u toč. 7) izreke pobijane presude; opt. K. J., po istom zakonskom propisu, opisanog u toč. 8) izreke pobijane presude i opt. V. R., po istom zakonskom propisu, opisanog u toč. 9) izreke pobijane presude, pa su ovi optuženici, na temelju čl. 173. st. 2. KZ-a, a opt. S. D. i po čl. 173. st. 5. KZ-a, te opt. M. P., opt. S. B. i opt. K. J. te opt. V. R. i uz primjenu čl. 57. st. 2. b) KZ-a, osuđeni na kazne zatvora i to: opt. B. V., u trajanju od jedne godine; opt. M. P., u trajanju od dva mjeseca, u koju mu se, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 5. listopada 2006. godine do 17. studenog 2006. godine; opt. K. S., u trajanju od jedne godine; opt. S. D., u trajanju od četiri mjeseca, u koju kaznu mu se, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 31. srpnja 2006. godine do 10. listopada 2006. godine; opt. S. B., u trajanju od sedam mjeseci; opt. D. A., u trajanju od jedne godine; opt. M. Š., u trajanju od jedne godine i šest mjeseci; opt. K. J., u trajanju od pet mjeseci i opt. V. R., u trajanju od tri mjeseca.

Po čl. 122. st. 1. ZKP, optuženicima je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u vidu paušala i to: opt. M. P., u iznosu od 1.000,00 kn; opt. K. S., u iznosu od 500,00 kn; opt. S. D. u iznosu od 500,00 kn; opt. S. B. u iznosu od 500,00 kn; opt. M. Š., u iznosu od 800,00 kn i opt. V. R. u iznosu od 500,00 kn.

Po čl. 122. st. 4. ZKP opt. D. A. i opt. K. J. u cijelosti su oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Po čl. 82. KZ-a optuženici su dužni na ime pribavljene imovinske koristi platiti određene imovinske iznose i to: opt. B. V. 1.000,00 kn; opt. S. B. 500,00 kn; opt. D. A. 100,00 kn; opt. M. Š. 18.500,00 kn i opt. M. P. 100,00 kn.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a, od opt. S. B. oduzeto je 1,92 grama opojne droge heroin. Istom presudom, po čl. 353. toč. 3. ZKP, prema opt. J. B. i opt. G. B., odbijena je optužba, zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a, pobliže opisanih u izreci odbijajućeg dijela prvostupanjske presude.

Po čl. 123. st. 1. ZKP, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1.-6. ZKP, pali su na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv osuđujućeg dijela pobijane presude, žalbe su podnijeli: opt. B. V., po branitelju G. M., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači na način da opt. B. V. oslobodi od optužbe, ili pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. K. S.

– osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. S. B., po branitelju S. V., odvjetniku iz R., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači na

I Kž 863/07-5

način da opt. S. B. oslobodi od optužbe, ili pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. D. A., po branitelju K. D., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači na način da opt. D. A. oslobodi od optužbe, ili pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. M. Š., po branitelju Lj. D., odvjetniku iz R., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. K. J., po branitelju T. M., odvjetniku iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili ponovnu presudu preinači na način da se opt. K. J. „oslobodi od kazne“ ili joj se „izrekne uvjetna osuda, pa makar i sa maksimalnim rokom kušnje“; opt. V. R., po branitelju G. C., odvjetniku iz R., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pobijanu presudu preinači na način da se opt. V. R. oslobodi od optužbe, ili da se osudi na kaznu (u što manjem vremenskom trajanju); državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači u odluci o kazni, na način da opt. B. V., opt. K. S., opt. D. A., opt. M. Š., opt. K. J. i opt. V. R. „izreknu kazne u dužem vremenskom trajanju“.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je opt. K. J., po branitelju T. M., odvjetniku iz R., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

Po čl. 373. st. 1. ZKP predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP, uredno su izviješteni opt. B. V. i njegov branitelj G. M., odvjetnik iz R., opt. K. S., opt. D. A. i njegov branitelj K. D., odvjetnik iz R., opt. M. Š. i njegov branitelj Lj. D., odvjetnik iz R., branitelj opt. K. J., T. M., odvjetnik iz R., opt. V. R. i njegov branitelj G. C., odvjetnik iz R. – no na sjednicu vijeća pristupio je samo branitelj opt. M. Š., Lj. D., odvjetnik iz R., dok je u pogledu svih ostalih optuženika i njihovih branitelja postupljeno u skladu sa odredbom iz čl. 374. st. 4. ZKP, tj. sjednica vijeća održana je u njihovoj odsutnosti, a sjednici vijeća prisustvovala je i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnja Lončar.

Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana, dok žalbe opt. B. V., opt. K. S., opt. S. B., opt. D. A., opt. M. Š., opt. K. J. i opt. V. R., nisu osnovane.

Na žalbu opt. B. V.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer „obrani opt. B. V. nije dostavljeno rješenje o izdvajanju zapisnika o ispitivanju D. F. kao osumnjičenika“, a osim toga, „izvršena je

I Kž 863/07-5

nezakonita pretraga mobilnog aparata opt. B. V., jer pretraga je izvršena izvan provođenja izvidnih mjera iz čl. 180. ZKP“, a osim toga, „opt. M. P. ispitivan je za kazneno djelo za koje nije prijavljen“.

Ne radi se o nikakvim bitnim povredama odredaba kaznenog postupka, jer je u kaznenom postupku D. F. saslušan u procesnoj ulozi svjedoka (a ne osumnjičenika), pretraga mobilnog telefona izvršena je na temelju naloga istražnog suca, pa se ni u kojem slučaju ne radi o nezakonitom dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP. Isto tako, opt. M. P., kao osumnjičenik, upozoren je u cijelosti u skladu s odredbom iz čl. 225. st. 2. ZKP, zbog čega se iskaz tog optuženika, može upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, što je prvostupanjski sud i pravilno i učinio.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno ocijenio obrane opt. M. P. i opt. S. D.. Prema žalitelju, ti optuženici ne terete opt. B. V.. Za razliku od žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je opt. B. V. prodavao opojnu drogu opt. M. P. i opt. S. D. i to upravo na temelju terećenja oba optuženika: opt. M. P. izričito je izjavio da je drogu kupio od opt. B. V. „posredstvom J. B.…“, a opt. S. D. je također izričito izjavio da je „drogu nabavljao od opt. B. V.…“.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud osudio opt. B. V. na prestrogu kaznu. Uvažavajući sve okolnosti iz čl. 56. KZ-a (navedene na str. 28-30. pobijane presude) i Vrhovni sud je mišljenja da će se kaznom zatvora u trajanju od jedne godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj.

Na žalbu opt. K. S.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Prema žalitelju, opt. K. S. uopće ne poznaje opt. M. P., nikad mu nije prodavao nikakvu drogu, i ne zna zašto ga opt. M. P. uopće tereti, ali zna da njega (opt. K. S.) „policija ne voli“, i to je po žalitelju razlog zašto ga se tereti u ovom kaznenom postupku.

Suprotno navodima žalitelja, iz obrane opt. M. P. nedvojbeno proizlazi da je opt. K. S. u najmanje dvanaest navrata prodavao opt. M. P. opojnu drogu heroin, a subjektivna ocjena žalitelja o „pravim“ razlozima njegovog terećenja, nije prihvatljiva za Vrhovni sud jer za takvu ocjenu žalitelj nije iznio niti jedan valjani razlog.

Isto tako, prvostupanjski sud je osudio opt. K. S. na preblagu kaznu, kako je to obrazloženo povodom žalbe državnog odvjetnika, na koje razloge se upućuje ovaj žalitelj. Na žalbu opt. S. B.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi ističe da se žali zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

I Kž 863/07-5

Prema žalitelju, opt. S. B. i opt. M. P. se „samo poznaju“, iz ničega ne proizlazi da bi opt. S. B. „najmanje u pet navrata prodavao opt. M. P. opojnu drogu heroin…“, jer okolnost da je droga pronađena kod opt. S. B. još ne znači da je on tu drogu i prodavao opt. M. P..

U krajnjoj liniji, prema žalitelju, prvostupanjski sud bio je dužan primijeniti postupovno načelo „in dubio pro reo“ i utvrditi da opt. S. B. nije prodavao drogu opt. M. P., a ne dokaze ocjenjivati „po unutarnjem subjektivnom uvjerenju“.

Suprotno navodima iz žalbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje: iz obrane opt. M. P. nedvojbeno proizlazi da je on (opt. M. P.) od opt. S. B. u najmanje pet navrata kupio opojnu drogu heroin (po cijeni od 100,00 kn u svakom navratu), precizan opis mjesta gdje je droga preuzimana (kuća u K.) potvrđuje obranu opt. M. P., te u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud s razlogom nije bio u nikakvoj „dvojbi“ u pogledu odlučnih činjenica kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a – pa primjena načela „in dubio pro reo“ i ne dolazi u obzir, kako to u obrazloženju pobijane presude pravilno ističe i prvostupanjski sud, koje razloge prihvaća Vrhovni sud i na iste upućuje žalitelja.

Isto tako, kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci primjerena je težini kaznenog djela te svojstvu opt. S. B., te će se i prema mišljenju Vrhovnog suda takvom kaznom zatvora ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, na koje razloge se upućuje žalitelj.

Na žalbu opt. D. A.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP – jer je pobijanu presudu temeljio „isključivo“ na iskazu osumnjičenika S. D. kojeg je ovaj dao pred redarstvenim vlastima u prisutnosti branitelja, a osim toga, prema žalitelju, prvostupanjski sud je ostvario i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP – jer je pobijanu presudu temeljio na nezakonitom dokazu (čl. 9. st. 2. ZKP), tj. zapisniku o ispitivanju osumnjičenika S. D. „koji nije bio potpisan na svakoj stranici zapisnika…“.

Ne radi se o bitnim povredama kaznenog postupka jer je opt. D. A., ispitan pred redarstvenim vlastima, priznao kazneno djelo zbog kojeg se tereti, osim toga njega tereti i opt. S. D., a neparafiranje jedne stranice zapisnika o ispitivanju ne čini taj zapisnik u cijelosti „nezakonitim dokazom“ u smislu odredbe čl. 9. st. 2. ZKP, a da bi se iz tog razloga cijeli zapisnik izdvojio iz kaznenog spisa kao nezakoniti dokaz.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno ocijenio da je kupnja 60 grama heroina od opt. M. Š. namijenjena „za daljnju prodaju“, iako se radi o kupnji droge za osobnu uporabu, a nepotpuno je utvrdio činjenično stanje jer je prvostupanjski sud propustio izvesti kao dokaze saslušanje roditelja opt. D. A. i njegove bivše supruge, a propustio je i provesti psihijatrijsko vještačenje opt. D. A. koji je „teški ovisnik“ o opojnim drogama.

Suprotno navodima u žalbi, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, jer kupnja 60 grama opojne droge heroin je prema priznanju tog optuženika pred redarstvenim vlastima bila namijenjena i za daljnju prodaju, a ovisnost opt. D. A. nije

I Kž 863/07-5

sporna niti za prvostupanjski sud, koji o tome iznosi valjane razloge na str. 26. odl. 3. pobijane presude, pa izvođenje bilo kakvih daljnjih dokaza u tom smislu nije nužno, kako to obrazlaže i prvostupanjski sud, a koje razloge prihvaća i Vrhovni sud.

Kazna zatvora u trajanju od jedne godine nije adekvatna težini počinjenog kaznenog djela, kako je to obrazloženo povodom žalbe državnog odvjetnika, na koje razloge se upućuje žalitelj.

Na žalbu opt. M. Š.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer, prema žalitelju, obrane opt. D. A. i opt. K. J., iznesene pred redarstvenim vlastima, ne mogu biti „jedini dokaz“ prema opt. M. Š. – jer su ti dokazi pribavljeni na nezakoniti način (prisilom i ucjenom da se iskazuje na određeni način), a opt. V. R. ionako ne tereti opt. M. Š..

Prema mišljenju Vrhovnog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje jer opt. M. Š. terete opt. D. A. i opt. K. J., čiji iskazi nisu pribavljeni na „nezakoniti“ način (barem žalitelj u tom pravcu nije dao nikakve valjane razloge), a promjena iskaza opt. K. J. na glavnoj raspravi nije prihvatljiva za Vrhovni sud (kao što nije prihvatljiva niti za prvostupanjski sud) jer ta optuženica na glavnoj raspravi s jedne strane tvrdi da je teretila opt. M. Š. „kako bi je policija pustila na slobodu…“, a s druge pak strane, inzistira na primjeni čl. 173. st. 8. KZ-a, tj. da je dragovoljno bitno pridonijela otkrivanju kaznenih djela – što najbolje pokazuje da je prvostupanjski sud sa razlogom otklonio promjenu iskaza opt. K. J. kojeg je ona dala na glavnoj raspravi, a koji se u bitnome razlikuje od onoga što je ta optuženica iskazala pred redarstvenim vlastima u prisutnosti svojega branitelja. Iz navedenih razloga, prvostupanjski sud i nije bio u poziciji da primjeni postupovno načelo „in dubio pro reo“, kako to u žalbi predlaže žalitelj.

Prodaja opojne droge heroin opt. K. J., opt. D. A. i opt. V. R., na način opisan u toč. 7) izreke pobijane presude, predstavlja ostvarenje svih bitnih obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, te s obzirom na takvo kazneno djelo, prvostupanjski sud nije ni na koji način povrijedio kazneni zakon na štetu opt. M. Š., kako to u žalbi ističe žalitelj.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi dovodi u pitanje odluku o oduzimanju imovinske koristi, a iz razloga jer nitko ne može zadržati imovinsku korist koju je ostvario kaznenim djelom (čl. 82. st. 1. KZ-a), a isto tako, prvostupanjski sud je s razlogom odmjerio visinu iznosa imovinske koristi po slobodnoj ocjeni jer je očigledno da bi njezino utvrđivanje, na način kako to u žalbi predlaže žalitelj, bilo skopčano sa znatnim odugovlačenjem kaznenog postupka (čl. 466. ZKP).

Kazna zatvora izrečena ovom optuženika nije prestroga, već upravo suprotno: izrečena je u prekratkom trajanju, kako je to pobliže obrazloženo povodom žalbe državnog odvjetnika, na koje razloge se upućuje žalitelj.

Na žalbu opt. K. J.

I Kž 863/07-5

Nije u pravu žaliteljica kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je u cijelosti prihvatio njenu obranu koju je ona dala pred redarstvenim vlastima u prisutnosti svojega branitelja, a nije prihvatio razloge zbog kojih je „tako iskazivala“. Osim toga, prema žaliteljici, prvostupanjski sud je „izgubio iz vida“ da je opt. K. J. „podučena da će u kaznenom postupku uživati blagodati iz čl. 173. st. 8. KZ-a…“, pa je opt. K. J. „opravdano i očekivala da će prvostupanjski sud primijeniti odredbu čl. 173. st. 8. KZ-a“.

Na temelju obrane (priznanja) opt. K. J., koju je ona iznijela pred redarstvenim vlastima, te obrane opt. D. A., te ocjenom obrana opt. M. Š., opt. D. A. i opt. K. J. o tome što se sve događalo u konobi „S.“ (u vlasništvu opt. M. Š.) nema nikakve dvojbe da je opt. K. J. kupovala opojnu drogu heroin od opt. M. Š., te ujedno nudila na prodaju opojnu drogu heroin opt. D. A., kako je to opisano u toč. 8) izreke pobijane presude.

Suprotno navodima žaliteljice, prvostupanjski sud nije prestrogo kaznio opt. K. J., već je istu osudio na preblagu kaznu, kako je to obrazloženo povodom žalbe državnog odvjetnika, na koje se razloge upućuje ova žaliteljica.

Na žalbu opt. V. R.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi ističe da se žali zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer opt. D. A. ne tereti opt. V. R. da je on u konobi „S.“ kupio od opt. M. Š. 20 grama opojne droge heroin, već taj optuženik (opt. D. A.) samo je rekao da je opt. M. Š. „dao“ drogu opt. V. R., a to za žalitelja, nije isto. Vrhovni sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda iznesene na str. 28. odl. 3. pobijane presude, iz kojih proizlazi da je opt. D. A. bio prisutan jednoj „primopredaji“ heroina između opt. V. R. i opt. M. Š., te da se radi o tome da je opt. V. R. radi prodaje kupio heroin od opt. M. Š. u količini od 20 grama.

Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je opt. V. R. osudio na preblagu kaznu, kako je to obrazloženo povodom žalbe državnog odvjetnika, na koje razloge se upućuje žalitelj.

Na žalbu državnog odvjetnika

Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osudio opt. B. V. na preblagu kaznu, a iz razloga što nije vodio dovoljno računa o prethodnoj osuđivanosti opt. B. V. i o okolnosti da isti nije pokazao kajanje za počinjeno kazneno djelo. Opt. B. V. jeste osuđivana osoba, ali je u razdoblju od 1992. godine do 2002. godine prema istom uvijek izricana uvjetna osuda ili novčana kazna (što očigledno ukazuje i na objektivnu težinu počinjenih kaznenih djela), a sud ne može tražiti od optuženika da se „kaje“ zbog počinjenog kaznenog djela u situaciji kada taj isti optuženik uopće ne priznaje počinjenje kaznenog djela. Iz tih razloga, Vrhovni sud smatra da će se kaznom zatvora u trajanju od jedne godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako je to već

I Kž 863/07-5

obrazloženo povodom žalbe samog opt. B. V., a na koje razloge se također upućuje i državni odvjetnik.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osudio opt. K. S., opt. D. A., opt. M. Š., opt. V. R. i opt. K. J. na preblage kazne.

U odnosu na opt. K. J. i opt. V. R. nije bilo osnove za primjenu odredbi iz čl. 57. st. 1. i 2. b) KZ-a, kako to pravilno ističe i državni odvjetnik, a u odnosu na ostale optuženike, prvostupanjski sud niti je vodio računa u dovoljnoj mjeri o prethodnoj osuđivanosti svakog od optuženika, a niti je dovoljno vodio računa o objektivnoj težini počinjenog kaznenog djela od strane svakog od optuženika. Vrhovni sud prihvaća sve razloge prvostupanjskog suda iznesene na str. 28-29. pobijane presude, no istovremeno smatra da su utvrđene olakotne okolnosti precjenjene od strane prvostupanjskog suda, a da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o otegotnim okolnostima, tj. prethodnoj osuđivanosti svakog od optuženika kao i o objektivnoj težini pojedinog kaznenog djela. Iz tih razloga Vrhovni sud povisio je kazne tim optuženicima na način da je opt. K. S. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, opt. D. A. osudio je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, opt. M. Š. osudio je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci, opt. K. J. osudio je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a opt. V. R. osudio je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Vrhovni sud posebno ističe da je opt. M. Š. osuđen na strožu kaznu iz razloga jer je isti specijalni povratnik, a težina kaznenog djela znatno je veća nego kod drugih optuženika (i u odnosu na težinu opojne droge, ali i u odnosu na socijalni položaj ovog optuženika koji kao vlasnik konobe „S.“ je bio prisutan na mjestu sastajanja pojedinih optuženika u ovom kaznenom postupku, a u svrhu kupoprodaje opojne droge). Prema mišljenju Vrhovnog suda, svakom od izrečenih kazni, ostvariti će se svrhe kažnjavanja propisane u zakonu (čl. 50. KZ-a), i utjecati na svakog optuženika da se ubuduće kani vršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

Odluka o oduzimanju imovinske koristi (čl. 82. KZ-a) utemeljena je na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njenu primjenu, te se na te iste razloge upućuju žalitelji.

Kako su razlozi žalbe državnog odvjetnika samo djelomično ostvareni, a razlozi žalbi optuženika nisu ostvareni, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 379. ZKP), trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. prosinca 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.