Rev-9/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 9/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Karlovac zastupane po ZJPO u Karlovcu, protiv tužene G.S. iz K., zastupane po staratelju za poseban slučaj Š.D., odvjetniku iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od dana 28. listopada 1992. godine pod poslovnim brojem Gž-505/92 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od dana 18. kolovoza 1992. godine pod poslovnim brojem IP-888/92, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 1994.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od dana 28. listopada 1992. godine pod poslovnim brojem Gž-505/92, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženih i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom se usvaja otkaz stanarskog prava tuženoj i ista obavezuje da stan u Karlovcu, V. br. …, slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici Općini Karlovac.

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koju je reviziju sud prvog stupnja u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio tužiteljici i nadležnom državnom odvjetniku.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tužene.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom izjašnjenju na reviziju tužene je iznio mišljenje da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti ne postoje predlaže da ovaj Vrhovni sud reviziju odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U valjano provedenom parničnom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) prvi sud je utvrdio a drugi sud je prihvatio utvrđenje da je tužena prestala koristiti prijeporni stan neprekidno duže od 6 mjeseci zbog čega se prihvaćanje tužbenog zahtjeva ocjenjuje kao valjana primjena materijalnog prava. Naime, otkaz stanarskog prava i predaja prijepornog stana u posjed tužiteljici valjano se temelji na materijalno pravnoj odredbi iz čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86 i 22/92, u daljnjem tekstu: ZSO).

Valja pri tome naglasiti da eventualno postojanje okolnosti iz čl. 99. st. 2. ZSO koji opravdavaju nekorištenje stana i sprječavanje davanja otkaza po navedenom osnovu ili po osnovu onih iz čl. 100. i 101. ZSO treba dokazati stanar, a revidentica kao stanar prijepornog stana postojanje takvih okolnosti nije dokazala.

Iz izloženog dakle proizlazi da nije ostvaren razlog zbog kojih je revizija izjavljena, a kako ovaj revizijski sud u ispitivanju pobijane presude kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) to je reviziju tužene valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 19. svibnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.