Gzp-1651/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1651/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja B. S. d.o.o. B., zastupan po punomoćniku V. M., odvjetniku u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 21. studenoga 2008., dana 15. srpnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju B. S. d.o.o. B., u iznosu od 7.500,00 (sedamtisućapetsto) kn.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 21. studenoga 2008. podnio ovom sudu, temeljem odredbe čanka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim Pž-784/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-846/04, očitovanja istog suda od 22. siječnja 2009. te službenom provjerom u pisarnici Trgovačkog suda u Rijeci utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01- dalje: Ustav):

- postupak je pokrenut 13. lipnja 2002. pred Općinskim sudom u Rijeci prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja B. S. d.d. B., protiv ovršenice B. B., temeljem vjerodostojne isprave,

- sud je 14. kolovoza 2002. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-701/02,

- ovršenica je 20. rujna 2002. protiv tog rješenja podnijela prigovor, povodom kojeg je sud rješenjem od 6. studenoga 2003., rješenje o ovrsi stavio van snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga,

- podneskom od 17. prosinca 2003. ovrhovoditelj se očitovao na prigovor ovršenice,

- na ročištu 17. svibnja 2004. Općinski sud u Rijeci je donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je određeno da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci,

- ročište zakazano pred Trgovačkim sudom u Rijeci za 13. listopada 2004, odgođeno je zbog nedolaska stranaka, s time da je svoj izostanak tužitelj unaprijed ispričao,

- na ročištu 7. prosinca 2004. tužitelju je dodijeljen rok od 15 dana radi dostave dokumentacije na koju se poziva, a predmetnom je udovoljeno podneskom od 10. prosinca 2004.,

- tuženica se na predmetni podnesak tužitelja očitovala podneskom od 3. siječnja 2005.,

- na ročištu 21. travnja 2005. saslušan je svjedok te je tužitelju naloženo u roku od 15 dana dostaviti sudu presliku skica na koje se svjedok pozvao u svom iskazu, a predmetnom je udovoljeno podneskom od 26. travnja 2005.,

- na ročištu 22. rujna 2005. saslušana je tuženica,

- na ročištu 8. prosinca 2005. saslušan je jedan svjedok te je izveden dokaz suočenjem svjedoka, a nakon toga je glavna rasprava zaključena,

- presuda posl. br. P-1115/2004-24 donesena je i objavljena na ročištu 22. prosinca 2005.,

- povodom žalbe tužitelja (2. siječnja 2006.) spis je dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske 6. veljače 2006. koji je presudom i rješenjem posl. br. Pž-784/06-3 od 17. listopada 2008. odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku odluku,

- navedenu drugostupanjsku presudu punomoćnik predlagatelja zaprimio je 15. siječnja 2009., a protiv iste nije podnesena revizija.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, obzirom da je u konkretnom slučaju drugostupanjska odluka dostavljena punomoćniku predlagatelja (15. siječnja 2009.), a protiv iste odluke stranke nisu podnijele reviziju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja prijedloga za ovrhu (13. lipnja 2002.), obzirom da je tada predmetni postupak, koji se sagledava kao jedinstvena cjelina, započeo i teče do 15. siječnja 2009., kada je punomoćnik predlagatelja zaprimio odluku drugostupanjskog suda, što ukupno iznosi šest godina, sedam mjeseci i dva dana.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao određene procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, te usprkos činjenici da je predmetni spor pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-784/06-3, činjenica da je za pravomoćno okončanje predmetnog postupka trebalo šest godina, sedam mjeseci i dva dana daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je neažurnog postupanja nadležnih sudova. Tako se zamjećuje period neopravdane neaktivnosti u postupanju Općinskog suda u Rijeci u razdoblju od prigovora ovršenice podnesenog 20. rujna 2002., do rješenja suda od 6. studenoga 2003., kojim je rješenje o ovrsi djelomično stavljeno van snage, a u kojem periodu (u trajanju od jedne godine, jedan mjesec i šesnaest dana) sud nije poduzeo niti jednu parničnu radnju. Na duljinu postupka utjecala je i neaktivnost drugostupanjskog suda kojemu je trebalo dvije godine, osam mjeseci i jedanaest dana da odluči o žalbi.

Predlagatelj, kao ovrhovoditelj, kasnije tužitelj u parničnom postupku, nije svojim postupanjem doprinio duljini trajanja postupka.

Prema ocjeni ovog suda, predmetni postupak nema karakter složenog sudskog postupka, koja okolnost bi mogla opravdati njegovu dugotrajnost.

Slijedom navedenog, uslijed duljine sudskog postupka (šest godina, sedam mjeseci i dva dana) koje je posljedica neažurnog postupanja sudova, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku odmjerena je u iznosu od 7.500,00 kn, imajući u vidu sve obrazložene okolnosti, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. srpnja 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.