II Kž-104/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 104/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te mr. sc. Branka Brkića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. veljače 2012. broj Kov-Iz-3/12, o ukidanju istražnog zatvora, nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. veljače 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okr. M. K. i okr. S. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 52/11 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09 i 80/11 – dalje u tekstu: ZKP/08), ukinut je istražni zatvor okr. S. Š. u kojemu se taj okrivljenik nalazio iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se okr. S. Š. odredi istražni zatvor iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da više nisu egzistentni razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okr. S. Š. iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Kada se uzme u obzir da je okr. S. Š. neosuđivana osoba i da prema podacima u spisu predmeta ne proizlazi da bi protiv njega bio u tijeku još neki kazneni postupak, zatim da živi u no zarađuje oko 2.500,00 kuna, činjenice što on nema stalnog naslijeđenom stanu i da mjeseč

zaposlenja i što je pretragom njegovog stana pronađena izvjesna količina novca (što se u

II Kž 104/12-4

trenutku postojanja nepravomoćne optužnice ne može dovesti u vezu s bilo kakvom kriminalnom djelatnošću), s pravom zaključuje prvostupanjski sud da izložene okolnosti ne opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem kaznenih djela pa, stoga, ni primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u čl. 123. st.

1. toč. 3. ZKP/08. Pri tome treba imati na umu i to da je istražni zatvor krajnja mjera te se mora restriktivno primjenjivati.

Budući da žalbom državnog odvjetnika, u kojoj se zapravo predlaže preocjena ovih okolnosti na način da iste upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod okrivljenika, nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 24. veljače 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.