Kž-247/2010-3 · Županijski sud u Varaždinu

Kž-247/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Dekovića kao predsjednika vijeća, te Krešimira Kraljica i Melite Mioč - Felak kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Irene Jurlina, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika R. J., radi kaznenog djela iz čl. 215.a Kaznenog zakona (KZ-a), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj KO-1286/09 od 26. veljače 2010. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2010. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-1286/09 od 26. veljače 2010. godine.

Obrazloženje

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-1286/09 od 26. veljače 2010. godine okrivljenik R. J. temeljem odredbe čl. 354. toč. 3. ZKP-a oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 215.a KZ-a koje je činjenično i pravno opisano u izreci navedene presude. Temeljem odredbe čl. 123. st. 1. ZKP-a određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu (dalje: ODO u Zagrebu) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Odgovor na žalbu nije podnijet.

Temeljem odredbe čl. 373. st. 1. ZKP-a predmet je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu koje je predmet vratilo s prijedlogom da se žalba ODO-a u Zagrebu uvaži i da se ukine pobijana prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Obrazlažući žalbenu osnovu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbi se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a jer da je izreka presude proturječna razlozima presude i da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da su pak ti razlozi nejasni. Navodi žalbe ukazuju da prvostupanjski sud nije u potpunosti obrazložio zbog čega je u izreci presude iz činjeničnog opisa djela ispustio inkriminirani događaj od 29. rujna 2008. godine, jer sud nije u obvezi postupati po presudi Europskog suda za ljudska prava već u skladu s odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U žalbi se navodi da i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/1953/2006 proizlazi da i prema Ustavu Republike Hrvatske postoji zabrana dvostrukog suđenja za isto kazneno djelo pa da se osoba koja je u kaznenom postupku proglašena krivom za djelo koje obuhvaća i obilježje prekršaja ne može kazniti u prekršajnom postupku, ali da prethodna osuda za prekršaj ne isključuje osudu za kazneno djelo.

U pobijanoj presudi prvostupanjskog suda nema nikakve proturječnosti izreke s datim obrazloženjem i u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ti razlozi su potpuno jasni, a iznijete razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je u izreci presude iz činjeničnog opisa inkriminiranog djela ispustio događaj od 29. rujna 2008. godine. Naime, za potpuno identičnu inkriminaciju okrivljenik R. J. proglašen je krivim presudom Prekršajnog suda u Zagrebu V-J-D-2927/08 od 09. listopada 2008. godine. Navedena presuda Prekršajnog suda u Zagrebu je pravomoćna s danom 09. listopada 2008. godine (list 9). Postupak protiv R. J. pred Prekršajnim sudom u Zagrebu pokrenut je temeljem optužnog prijedloga PU Zagrebačke od 08. listopada 2008.g. i taj optužni prijedlog priložen je uz ostalu dokumentaciju u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-1286/09 (list 7 i 8). Temeljem odredbe čl. 11. ZKP-a nitko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka. U slučaju da je okrivljenik u ovom kaznenom postupku proglašen krivim za događaj od 29. rujna 2008.g. to bi značilo da je okrivljenik proglašen krivim u dva sudska postupka za potpuno isto ponašanje, u isto vrijeme i prema istim osobama. Činjenice za koje je utvrđeno da predstavljaju prekršaj (prema pravomoćnoj presudi Prekršajnog suda u Zagrebu) iste su onima koje su okrivljeniku stavljene na teret optužnim prijedlogom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 18. svibnja 2009. godine i to za dan 29. rujan 2008. godine.

Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je iz izreke presude ispustio inkriminirani događaj od 29. rujna 2008. godine, jer je za radnje od 29. rujna 2008.g. okrivljenik kažnjen po prekršajnom sudu, a te radnje su identične opisanim radnjama iz podnijetog optužnog prijedloga ODO-a u Zagrebu. U protivnom, prvostupanjski sud bi povrijedio kazneni zakon jer se za događaj od 29. rujna 2008.g. radi o presuđenoj stvari (čl. 368. toč. 3. ZKP-a).

U žalbi se spominje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/1953/2006, međutim ne radi se o identičnoj situaciji kao u ovom predmetu, a i navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske donijeta je 10. srpnja 2008.g., a presuda Europskog suda za ljudska prava, na koju se poziva prvostupanjski sud u obrazloženju presude, donijeta je 25. lipnja 2009. godine. U odredbi čl. 11. ZKP-a ne pravi se razlika između prekršajnih djela i kaznenih djela ili prekršajne pravomoćne sudske odluke i kaznene pravomoćne sudske odluke. Prekršajni sudovi u Republici Hrvatskoj nisu administrativna tijela nego sudovi, pa kada je prekršajni sud u konkretnom slučaju donio pravomoćnu presudu u vezi ponašanja okrivljenika dana 29. rujna 2008.g., onda se radi o presuđenoj stvari, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud.

U daljnjem dijelu žalbe navodi se da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz razloga što je u izreci presude navedeno da se okrivljenik oslobađa od optužbe temeljem odredbe čl. 354. st.

3. ZKP-a, a da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je okrivljenik oslobođen od optužbe temeljem odredbe čl. 354. st. 1. ZKP-a. Žalitelj se upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude (str. 4) gdje je jasno navedeno da je nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio kako nema dokaza da bi okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, dakle i obrazloženje prvostupanjske presude, u odnosu na osnovu za oslobađajuću presudu, sukladno je izreci pobijane prvostupanjske presude.

Prvostupanjski sud dakle nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka kako to pogrešno smatra ODO u Zagrebu.

U odnosu na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ovaj sud je na žalbene navode u vezi povrede kaznenog zakona odgovorio obrazlažući neosnovanost žalbenih navoda u odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

U odnosu na žalbene tvrdnje da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, treba navesti da prvostupanjski sud opravdano nije izvodio dokaz čitanjem pismenog podneska I. J. – J. od 08. listopada 2008.g. jer se radi o prijedlogu za kazneni progon, a to može biti dokaz jedino u procesno-pravnom, a ne u materijalno-pravnom smislu. U žalbi se također navodi da je trebalo voditi računa o inkriminiranom periodu od lipnja mjeseca 2008.g. te da se u obrazloženju prvostupanjske presude uopće ne spominje period od lipnja do listopada mjeseca 2008.g., međutim sud je vezan sadržajem optužbe, a nesporno je da su okrivljeniku stavljene na teret radnje od početka lipnja 2008.g. do 08. listopada 2008.g., ali uopće se u optužnom prijedlogu ne opisuju nikakve radnje okrivljenika u odnosu na lipanj, srpanj ili kolovoz mjesec 2008.g. Zbog toga nije osnovana žalba ODO-a u Zagrebu niti u odnosu na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, zbog čega smatra da tijekom postupka nije dokazano da bi, radnjama koje su navedene u izreci pobijane presude, okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 215.a KZ-a.

Iz iznijetih razloga trebalo je odbiti žalbu ODO-a u Zagrebu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda, a temeljem odredbe čl. 387. ZKP-a.

U Koprivnici, 25. kolovoza 2010. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Irena Jurlina v.r.

Ivan Deković v.r.