Kžzp-33/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 33/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu tog suda mr. sc. Branku Brkiću, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagatelja B. Ž. (starijeg), predlagatelja B. Ž. (mlađeg), predlagateljice Z. Ž. i predlagateljice K. T., svi iz Z., te predlagetljice B. S. iz M., koje sve zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, odlučujući o žalbi predlagatelja podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2009. broj Kzp-7/09, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 2. srpnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba predlagatelja B. Ž. (starijeg), predlagatelja B. Ž. (mlađeg), predlagateljice Z. Ž., predlagateljice K. T. te predlagetljice B. S., ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2009. broj Kzp-7/09 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je zahtjev predlagatelja B. Ž. (starijeg), B. Ž. (mlađeg), Z. Ž., K. T. te B. S. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u kaznenom postupku Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-831/00, protiv optužene K. K., zbog krivičnog djela iz članka 166. stavak 2. i 3. u svezi s člankom 174. stavak 2. i 4. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (dalje u tekstu: KZ RH), koji je podnesen na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07 i 113/08 – dalje u tekstu: ZS).

Protiv navedenog rješenja predlagatelji su, putem punomoćnika R. M., odvjetnika iz Z., pravovremeno podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi se navodi da su predlagatelji pokrenuli parnični postupak u kojem potražuju naknadu štete u vezi s predmetnim kaznenim djelo. No, taj je postupak prekinut do donošenja odluke u ovom kaznenom postupku pa prema tome nastavak parničnog postupka broj Pn-6286/93 u kojem je postavljen zahtjev za naknadu štete ovisi o tijeku kaznenog postupak. Stoga smatraju da su u predmetnom kaznenom postupku ovlašteni podnijeti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku iz članka 27. stavak 1. ZS-a.

Žalba predlagatelja je osnovana.

Osnovani su navodi žalbe predlagatelja da je neprihvatljivo stanovište Županijskog suda u Zagrebu, prema kojem nepostavljanje imovinskopravnog zahtjeva od strane predlagatelja u kaznenom postupku u kojem oni imaju svojstvo oštećenika i koji naknadu štete nastale predmetnim kaznenim djelom ostvaruju u parničnom postupku, prekinutom do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi kod sada Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ko-831/00, predstavlja smetnju u smislu članka 27. stavak 1. ZS-a da se u konkretnom predmetu odlučuje o nekom njihovom pravu i obvezi.

Naime, odredbom članka 27. stavka 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Navedeni propis oslanja se na odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 – ispravak – dalje u tekstu: Ustav) i članka 4. ZS-a, kojima se jamči pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno odredbu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu nakon 5. studenog 1997. stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 –ispravak i 14/02 – dalje u tekstu: Konvencija).

U primjeni članka 6. stavka 1. Konvencije pravo na pošteno suđenje uključuje i pravo na suđenje u razumnom roku u sporovima o nekom građanskom pravu ili obvezi, pri čemu valja istaknuti da bi se radilo o onim postupcima čiji ishod ima izravan učinak na određivanje ili ispunjavanje sadržaja nekog privatnog prava, odnosno obveze. Prema ocjeni ovog suda, isti smisao ima i odredba članka 27. stavka 1. ZS-a u odnosu na opseg i sadržaj zaštite prava na suđenje u razumnom roku, kada spominje „prava i obveze“.

Budući da je rješenjem o prekidu parničnog postupka koji se vodi u povodu tužbe ovdje predlagatelja radi naknade štete nastale počinjenjem predmetnog kaznenog djela, odlučeno da će se taj postupak nastaviti kada se pravomoćno okonča kazneni postupak u odnosu na koji su predlagatelji podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, to, prema stanovištu ovog suda, trenutak donošenja tog rješenja ima izravan učinak na ispunjavanje predlagateljevih prava građanskopravne prirode u odnosu na predmetni kazneni postupak. Ovo stoga što ispunjavanje tog njegovog prava u građanskom postupku ovisi o završetku kaznenog postupka, zbog čega, u smislu odredbe članka 27. stavak 1. ZS-a, predlagatelji donošenjem rješenja o prekidu parničnog postupka koji će se nastaviti po pravomoćnom završetku kaznenog postupka, stječu pravo na podnošenje zahtjeva za suđenje u razumnom roku u odnosu na kazneni postupak, bez obzira što kao oštećenici u tom postupku nisu postavili imovinskopravni zahtjev.

Stoga se zaključak suda prvog stupnja o neispunjenu jedne od pretpostavki iz članka 27. stavak 1. ZS-a, zbog čega je zahtjev predlagatelja odbijen, za sada, ne može prihvatiti pa je pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Sud prvog stupnja će u novom rješenju navesti točno duljinu pravno relevantnog razdoblja (s obzirom na mjerila za računanje početka i kraja pravno relevantnog razdoblje, pri čemu kao početak pravno relevantnog razdoblja valja uzeti datum donošenja rješenja o prekidu parničnog postupka) te će detaljno i valjano obrazložiti poduzimane radnje tijekom cijelog pravno relevantnog razdoblja, kao i okolnosti na kojima će utemeljiti svoju odluku, imajući pritom na umu primjedbe iznesene u ovom rješenju.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 i 123/08 – ispravak – dalje u tekstu: ZPP), u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje na temelju odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.), žalbu predlagatelja valjalo je uvažiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. srpnja 2009.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.