Legislator Case Law & Legislation
I Kž-140/2006-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; court upheld conviction for drug trafficking based on corroborated testimony and sentencing guidelines.

Case Number I Kž-140/2006-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by defendant R. D. against the first-instance conviction for drug trafficking. The court rejected the claim that the lower court erred in factually establishing the case based on the defense of co-defendant M. M., finding no evidence to support the assertion of coerced confessions. Consequently, the court confirmed the original verdict and the imposed sentence of six months in prison.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 379. st. 1. ZKP; Čl. 382. ZKP; Čl. 387. ZKP; Čl. 50. KZ; Čl. 6. KZ: An appeal based on alleged factual errors regarding coerced confessions is inadmissible if the lower court's assessment of the defense's credibility is supported by the totality of evidence and does not violate the law.

Keywords

AI generated
drug trafficking conviction coerced confession defense factual error appeal sentencing guidelines criminal appeal dismissal corroborated testimony credibility assessment

Cited Legislation

AI generated
Čl. 379. st. 1. ZKP
Kako, dakle, žalba optuženika nije osnovana i kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, nije nađeno povreda zakona na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, to je sa žalbom opt.
Čl. 382. ZKP
Čl. 387. ZKP
postupljeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 387. ZKP.
Čl. 50. KZ
Čl. 6. KZ

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 140/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te Senke Klarić- Baranović i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv opt. A. I. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbi opt. R. D. izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 30. lipnja 2005. godine br. K-59/03, u sjednici održanoj 6. veljače 2008. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. R. D. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja proglašeni su krivima opt. A. I., K. F. i R. D. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, a opt. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ, sve pobliže opisano u osuđujućem dijelu te presude, time da je opt. A. I. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine, opt. K. F. uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, na kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci, a opt. R. D., također uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, na kaznu zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci. Opt. M. M. je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca time da je prema njemu primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od jedne (1) godine.

Istovremeno je protiv opt. R. K. na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP odbijena optužba, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ.

Protiv te presude žalbu je podnio samo opt. R. D., zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, da se pobijana presuda u odnosu na njega ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 140/06-3

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st.

1. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje zato što je svoju odluku o krivnji optuženika temeljio na obrani opt. M. M. koju je on iznio u nazočnosti svog branitelja pred redarstvenim vlastima, iako je kasnije tu obranu opovrgao.

Točno je da je opt. M. M. u istrazi i na glavnoj raspravi pokušao prikazati kako je njegovo priznanje pred redarstvenim vlastima iznuđeno i dano pod prisilom. Međutim, u pravu je sud prvog stupnja kada je takovu obranu opt. M. odbacio ocijenivši da takovom izmijenjenom obranom pokušava pomoći opt. D. i da njegova tvrdnja o navodno iznuđenom iskazu pred redarstvenim vlastima nije ničim potkrijepljena. Činjenica je, naime, da je opt. M. pred redarstvenim vlastima u nazočnosti svog branitelja iznio opširnu i detaljnu obranu u kojoj je iskazao da je od opt. D. doista krajem 1999. godine i početkom 2000. godine kupovao u najmanje četiri navrata po dozu droge LDS, svaki put za 100,00 kn koju bi mu naknadno platio i da je tada o nabavci droge heroina također govorio, ukazujući da ju je nabavljao od određene osobe, preko druge osobe (u istom postupku sada opt. K. F. i da je i to u istrazi i na glavnoj raspravi pokušao bezuspješno poreći). Međutim, niti tijekom prvostupanjskog postupka a niti sada u žalbi ne navode se nikakvi razlozi iz kojih bi opt. M. zlonamjerno teretio upravo opt. D. s kojim je od djetinjstva poznat i u dobrim odnosima, a ne npr. neku drugu osobu. Osim toga, pri ocjeni cjelovite obrane ovog optuženika i obrane opt. D., koji poriče djelo, pravilno je sud prvog stupnja uočio, kako ni te obrane nisu posve sukladne, ma koliko su nastojali iste uskladiti. Tako je opt. D. u obrani iskazao kako mu je opt. M. odmah po davanju obrane pred redarstvenim vlastima kazao kako ga je pred policijom teretio (tobože lažno), dok je sam opt. M. to porekao, pa je i iz tog detalja jasno, da se radi o naknadnom pokušaju obojice optuženika da opt. M. promijeni iskaz u kojem više neće teretiti opt. D. kao prodavatelja droge LSD.

Stoga, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, a niti je presuda nezakonita zato što se temelji na terećenju jednog počinitelja od strane drugog počinitelja. Takva obrana predstavlja valjani dokaz i sud je ovlašten podvrći je ocjeni, kao što je to ovdje i postupljeno i zato iznijeti valjane razloge, kao što je to ovdje također postupljeno.

Kako je sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon, to nije osnovana ni žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona.

Iako optuženik nije isticao niti obrazložio žalbenu osnovu zbog odluke o kazni, u situaciji kada se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona, mora se uzeti kao da se žali i zbog odluke o kazni, pa je ispitana pobijana presuda i u tom dijelu, sukladno čl. 382. ZKP.

I Kž 140/06-3

Međutim, nije osnovana žalba optuženika niti zbog odluke o kazni. Iako je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio mlađa osoba, te je od počinjenja djela prošlo više godina, činjenica je, da je predmet inkriminacije višekratna prodaja droge LSD koju je optuženik prodao tada maloljetnom M. M., pa te okolnosti njegovom djelu daju teži značaj. Osim toga, sud je pri odmjeravanju kazne ovom optuženiku uzeo u obzir da mu je to bio jedini sukob sa zakonom i već je primijenio odredbe o ublažavanju kazne. Stoga se izrečena kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, za kazneno djelo za koje je tada bila prema zakonu propisana kazna od jedne do 12 godina, i po stajalištu ovog suda, ukazuje primjerenom i nužnom da poluči sve zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl.

6. KZ.

Kako, dakle, žalba optuženika nije osnovana i kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, nije nađeno povreda zakona na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, to je sa žalbom opt. R. D. postupljeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 6. veljače 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v. r.