Rev-1807/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1807/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. F., M. F., A. Š. i A. F., svi iz Z., i svi zastupani po punomoćniku D. I., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. L. iz P., P., zastupanog po punomoćnicima M. P. i M. P. , odvjetnicima u I., radi naknade štete, odlučujući o reviziji treće i četvrtotužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-168/12 od 24. listopada 2013., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom broj P-531/08 od 14. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2014.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija treće i četvrtotužitelja A. Š. i A. F. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke prihvaćeni su zahtjevi tužitelja F. F., M. F. i A. F. te je naloženo tuženiku da tužiteljici F. F. isplati iznos od 220.000,00 kn, tužitelju M. F. iznos od 220.000,00 kn i tužitelju A. F. iznos od 75.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. lipnja 2011. pa do isplate. U toč. II izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice A. Š. kojim je tražila da joj tuženik na ime naknade štete plati iznos od 75.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenje presude pa do isplate. Ujedno je prvostupanjskom presudom naloženo tuženiku da tužiteljima F. F., M. F. i A. F. solidarno isplati iznos od 40.629,36 kn. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je istome naloženo da naknadi tužiteljici F. F. iznos od 220.000,00 kn i tužitelju M. F. iznos od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a koja kamata teče od 14. lipnja 2011. pa do isplate. U toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice A. Š. te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev ove tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 75.000,00 kn sa zatraženom zateznom kamatom. U toč. III. izreke drugostupanjske presude djelomično je prihvaćena kao osnovana žalba tuženika I. L. te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev A. F. za naknadu štete u iznosu od 75.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2011. pa do isplate, na način da se tužbeni zahtjev ovog tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

U toč. IV. izreke drugostupanjske presude preinačena je odluka o parničnom trošku kojom je tuženik I. L. obvezan tužiteljima F. F., M. F. i A. F. solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 40.629,36 kn na način da ista glasi da se nalaže tuženiku I. L. da u roku od 15 dana naknadi parnični trošak tužiteljima F. F. i tužitelju M. F. u ukupnom iznosu od 38.745,00 kn, dok se odbija zahtjev ovih tužitelja u dijelu kojim su zahtijevali od tuženika solidarnu naknadu parničnog troška, kao i daljnji zatraženi parnični trošak. Drugostupanjskom presudom također je naloženo tužiteljici A. Š. i tužitelju A. F. da u roku od 15 dana naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.553,00 kn, a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg zatraženog troška.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice A. Š. i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na tu tužiteljicu te u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika A. F. i odbijen zahtjev tog tužitelja, reviziju su izjavili tužitelji A. Š. i A. F. na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev tužitelja A. Š. i A. F. prihvati u cijelosti.

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji treće i četvrtotužitelji naveli su dva materijalnopravna pitanja koja se u bitnom odnose na to da li im u konkretnom slučaju pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe obzirom na konkretne okolnosti slučaja. Tako postavljena materijalnopravna pitanja su činjenične naravi obzirom da odgovor na tako postavljena pitanja ovisi o svim konkretnim okolnostima u svakom pojedinačnom slučaju. Dakle, ne radi se o pravnim pitanjima za koje bi bilo potrebno tumačenje u svezi primjene prava, već se radi o pitanjima kod kojih odgovor ovisi od svih konkretnih okolnosti slučaja te utvrđenih činjenica u svakom konkretnom predmetu.

Stoga je temeljem čl. 392. b) st. 2. ZPP valjalo reviziju treće i četvrtotužitelja odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 26. studenoga 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.