Rev-2529/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2529/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.I. iz P., P. P. …., kojeg zastupa Ž.O., odvjetnica iz P., protiv tuženice P. prehrambena industrija p.o. K., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Požegi br. Gž-837/94 od 9. lipnja 1995., kojim je ukinuta presuda suda prvog stupnja br. P-258/93 od 25. ožujka 1994. i tužba odbačena, u sjednici održanoj dana 27. veljače 1996.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je presuda suda prvog stupnja i tužba tužitelja odbačena.

Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj iz revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže da se pobijano rješenje ukine.

U odgovoru na reviziju tuženica pobija navode revizije tužitelja i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se poništi rješenje tuženice o prestanku radnog odnosa tužitelja.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj odluku o prestanku radnog odnosa primio dana 12. ožujka 1993. i protiv odluke izjavio prigovor (nazvan žalba) dana 13. svibnja 1993. a koji prigovor je tuženica rješenjem od 14. lipnja 1993. odbacila kao nepravovremen.

Navodi revizije kojima se osporava iznijeto utvrđeno činjenično stanje po nižim sudovima ne mogu se uzimati u obzir pri odlučivanju o reviziji, jer se revizija temeljem odredbe čl. 385. st. 3. ZPP ne može izjavljivati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odredba čl. 80. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (NN br. 34/91, u daljnjem tekstu: ZOPRO) propisuje da radniku pripada pravo podnijeti prigovor u roku od 15 dana od dana uručenja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od dana kada je saznao za povredu prava. Odredba čl. 83. st. 2. ZOPRO propisuje da zaštitu pred sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji osim prava na novčano potraživanje, a što znači da radniku koji nije tražio zaštitu pred organima organizacije u rokovima propisanima zakonom ne pripada pravo da osnovano zahtijeva zaštitu pred sudom.

Traženje zaštite pred nadležnim organom u organizaciji, a u roku propisanom zakonom, procesna je pretpostavka za pokretanje postupka pred sudom i kad je u postupku utvrđeno, da tužitelj u propisanom roku nije uložio prigovor osnovano je pobijanim rješenjem njegova tužba odbačena.

Iz iznesenih razloga a uz primjenu odredaba čl. 400. st. 4. i čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 27. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.