Revr-23/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 23/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B. protiv tuženika K. H. k.d. Z., kojeg zastupa odvjetnik R. P. iz O. društva P. & R. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. Gž-660/08 od 30. listopada 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P- 521/07-8 od 3. ožujka 2008., u sjednici održanoj 11. ožujka 2009.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je odluka tuženika od 31. ožujka 2004. o otkazu ugovora o radu nedopuštena, da se odredi sudski raskid ugovora o radu s danom presuđenja te naloži tuženiku da tužitelju na ime izgubljene zarade isplati iznos 416.858,60 kn s pripadajućim kamatama. Pod toč. II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku isplati trošak postupka u iznosu 60.572,25 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tužitelj, zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu pred izmijenjeno vijeće na ponovni postupak uz naknadu troškova parničnih troškova tužitelju.

Tuženik u odgovoru na reviziju pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku (čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/05, 2/07 i 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

Ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava, te iskaza svjedoka (A. M., R. V., V. A., L. M., D. B., Z. R., S. Z., V. K. i dr.). Naime, prvostupanjski sud je detaljno i jasno obrazložio povezanost činjenica utvrđenih na temelju priloženih isprava provedene kontrole 25. i 27. ožujka 2004. kao i interne kontrole 29. ožujka 2004. Prvostupanjski sud je detaljno analizirao iskaze svakog svjedoka, jasno obrazlažući kojim iskazima svjedoka poklanja vjeru, a kojima ne. U presudama su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje ukazuje revident, a ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na ponovljeni zahtjev tužitelja za izuzeće drugostupanjskih sudaca u ovom predmetu, valja reći da je o istom zahtjevu već odlučio predsjednik Županijskog suda u Slavonskom Brodu rješenjem posl. br. 21-Su-157/08-5 od 17. srpnja 2008. pa je ovakav revizijski prigovor bespredmetan uključujući i onaj odbijanja zahtjeva za izuzeće suca koji ne predstavlja uskraćivanje prava na nepristrano i pošteno suđenje, sukladno čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1., 4., 6., 7. i 11.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom sporu.

Stoga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 7., čl. 221. st. 4., čl. 220. st. 2. i čl. 375. st. 1. ZPP.

U reviziji tužitelj prigovara ocjeni provedenih dokaza (posebno iskaze svjedoka) čime faktično prigovora pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, odredbom čl. 385. ZPP navedeni su razlozi zbog kojih se revizija može izjaviti, a među njima nije razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi u tom pravcu nisu ni uzeti u razmatranje.

Predmet spora je zakonitost odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika na rukovodećem mjestu od 31. ožujka 2004. s prijedlogom sudskog raskida ugovora s danom presuđenja i isplatom naknade na ime izgubljene zarade. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je odlukom od 31. ožujka 2004. o redovitom otkazu ugovora o radu za radnike na rukovodećim mjestima, tužitelju otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa utvrđene prilikom kontrole 25. i 27. ožujka 2004., a kršenje se sastoji u ne kontroliranju narudžbi, utvrđenju velike količine roba s istekom roka te neurednog odjela jela i pića sa pomiješanim datumima robe baš kao i odjela neprehrane, nepridržavanje standarda sniženja cijena, na odjelu mesa izostanka, registrator knjiga poklona dobavljača sa nepravilno vođenom dokumentacijom, a internom kontrolom odnosno revizijom od 29. ožujka 2004. je utvrđeno da su dokumenti nepravilno vođeni posebno za rad u skladištu,

- da tužitelj nije osporavao utvrđene nedostatke, smatrajući da su takvi nedostaci uobičajeni odnosno da nisu takve prirode da se smatraju teškom povredom obveze iz radnog odnosa, jer da se radilo o vremenu pred Uskrs kada do takvih propusta može doći, te da je tužitelja za vrijeme godišnjeg odmora od 24. do 29. ožujka 2004. mijenjala D. B. koja je obavljala poslove voditelja poslovnice II a koja je po hijerarhiji izjednačena s tužiteljem,

- da uočeni propusti nisu nastali u tijeku jednog dana odnosno godišnjeg odmora, već da su odraz dužeg nesistematskog rada,

Iz tih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tužitelj takvim radom odnosno propustima u radu kao voditelj PJ Slavonski Brod kršio obveze iz radnog odnosa, zbog čega postoji opravdani razlog za redoviti otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja.

Naime, prema opisu radnog mjesta tužitelja – voditelj PJ Slavonski Brod (voditelj poslovnice u uhodavanju u sektoru Poslovnice u poslovnom području Prodaja), osigurava i nadzire kompletan rad Poslovnice, odgovara za pridržavanje svih pravnih propisa, za kontrolu živežnih namirnica i higijene, provođenje svih mjera koje su potrebne za postizanje planiranog prometa, rezultata inventure, donosi mjere za ostvarivanje planiranih zaliha i dr., sve da bi ostvario ciljeve koristeći postojeće sustave i sredstva i treba predstavljati uzor definiran u kodeksu časti, a odgovoran je i za primjenu stila rukovođenja (list 104 spisa).

Prema Pravilniku o ustrojstvu poslovnih jedinica tuženika (list 138 do 142 spisa, čl. 3. toč. 5.) zamjenik voditelja privremeno preuzima vođenje poslova PJ, sve dok voditelj PJ bude spriječen obavljati svoju dužnost duže od 30 dana uzastopno. U skladu s navedenim, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovane navode tužitelja da ne bi odgovarao za uočene nepravilnosti zbog toga što je od 24. do 29. ožujka 2004. bio na godišnjem odmoru, posebno imajući na umu da je većina utvrđenih nepravilnosti odraz dužeg nesistematskog rada tužitelja, a ne nepravilnosti nastalih u kratkotrajnom razdoblju korištenja godišnjeg odmora.

Obzirom na navedena utvrđenja glede kršenja obveza iz radnog odnosa, a imajući na umu da je tužitelj prije preuzimanja navedene poslovnice (14. siječnja 2004.) i ranije radio na istim poslovima te da je bio obučavan šest mjeseci za poslove voditelja poslovnice, pravilno su sudovi zaključili da nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da ga prije otkazivanja ugovora o radu pismeno upozori u smislu čl. 117. st. 1. Zakona o radu.

Naime, pravilno su ocijenili da je takvim postupanjem tužitelja došlo do kršenja obveza iz radnog odnosa, jer je poslove svog radnog mjesta (radnika na rukovodećem mjestu – voditelja Poslovne jedince Slavonski Brod) obavljao nesavjesno, nestručno i neodgovorno, pa je tuženik imao opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem tužitelja, sukladno čl. 113. st. 1. al. 3. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje: ZR).

Na temelju naprijed navedenih utvrđenja pravilno su sudovi ocijenili da je tuženik kao poslodavac dokazao da je tužitelj kršio obvezu iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem), odnosno da u konkretnom slučaju postoje opravdani razlozi za otkazu ugovora o radu, pa je ista odluka tuženika pravilna i zakonita.

Stoga su odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odredbe čl. 113. st. 1. al. 3., u vezi čl. 117., čl. 118., čl. 120. ZR, te naprijed citirane odredbe akata tuženika.

Ne postoji, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st.

1. toč. 3. u vezi čl. 392. a. st. 1. ZPP.

Na temelju čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju valjalo je odbiti, jer je riječ o trošku koji nije bio potreban radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 11. ožujka 2009. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.