Revr-695/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 695/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. I. d.o.o, OIB: ..., R., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-549/18-2 od 9. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1257/16-33 od 20. veljače 2018., u sjednici održanoj 19. studenog 2019.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je odluka o otkazu ugovora o radu od 12. travnja 2016. nedopuštena (točka I. I. izreke), da radni odnos zasnovan 25. srpnja 2014. na temelju ugovora o radu između tužitelja i tuženika nije prestao (točka I. II. izreke) te da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 8 dana (točka I. III. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju navodeći da je podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Iako je tužitelj u reviziji naveo da podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP, imajući u vidu da je presuda donesena u sporu o prestanku radnog odnosa, to je ovaj sud reviziju tužitelja razmatrao u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj u reviziji ukazuje na apsolutno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, iz razloga što smatra da je obrazloženje presude manjkavo i da ima nelogičnosti.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Kroz razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ukazuje na povredu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP navodeći da sud nije uzeo u obzir i obrazložio kako je cijenio sve utvrđene činjenice.

Kod utvrđivanja relevantnih činjenica ocijenjen je svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Pri tom valja reći da je time što provedene dokaze drugostupanjski sud nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP, a u vezi s čl. 8. ZPP.

Revident u reviziji kroz razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka zapravo osporava i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Takvi navodi u kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju svoje odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi članka 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Slijedom svega navedenog ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka o otkazu ugovora o radu od 12. travnja 2016. te da radni odnos nije prestao.

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu na temelju ugovora o radu od 27. svibnja 2014. na radnom mjestu pomoćnog geobušača, pomoćnog priučenog radnika te povremeno na radnom mjestu vozača teretnog motornog vozila;

- da je tužitelj pismenim upozorenjem od 23. ožujka 2016. upozoren na počinjenje povrede obveze iz radnog odnosa od dana 16. veljače 2016. kada je prilikom nadzora nad obavljanjem zadatka popravljanja potrošenih bušaća spirale dovarivanjem utvrđeno da ne koristi zaštitnu opremu koju je bio dužan koristiti (zaštitne naočale, zaštitni kožni bavarski prsluk i zaštitni šljem) te da istovremeno dok vari puši cigaretu i od dana 11. ožujka 2016. kada je prometna policija zaustavila vozilo kojim je upravljao na koje je prikopčao priključno vozilo kojemu je istekao preventivni tehnički pregled, i da je upozoren da mu u slučaju ponovljenog kršenja obveze iz radnog odnosa prijeti mogućnost otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja;

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. travnja 2016. zbog kršenja obveze iz radnog odnosa;

- da je u obrazloženju odluke navedeno da je tužitelj pisano upozoren 23. ožujka 2016. na dužnost ispunjavanja obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa, da je 11. travnja 2016. ponovno počinio povredu radnih obveza time što prilikom obavljanja radnog zadatka ispitivanja radnog stroja nije koristio propisanu zaštitnu opremu i to zaštitni šljem i prsluk, a na usmeno upozorenje da je prilikom ispitivanja radnog stroja dužan nositi zaštitnu opremu se oglušio te niti tada nije stavio zaštitni šljem i prsluk;

- da je tužitelj odluku o otkazu o radu pročitao i odbio potpisati i preuzeti.

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev ocijenivši da je odluka o otkazu dopuštena, zaključivši da situacija kada je tužitelj nakon pisanog upozorenja, opetovano prekršio obveze iz radnog odnosa koje su takve vrste da je poslodavac izgubio povjerenje u njega, predstavlja opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja te su stoga ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR).

Kao razlog pogrešne primjene materijalnog prava navodi da je pogrešno primijenjena odredba čl.135. st. 3. ZR te odredba čl. 119. st. 2. ZR.

Kroz razlog pogrešne primjene čl. 135. st. 3. ZR revident sadržajno ukazuje i na pogrešnu primjenu čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR.

Odredbom čl. 119. st. 2. ZR je propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Međutim na pravilnost pobijane odluke ne utječe revizijski navod da je tužitelju trebalo biti omogućeno iznošenje obrane. Naime, propust poslodavca da radniku prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem radnika omogući iznošenje obrane samo po sebi ne dovodi do nezakonitosti otkaza ako, kao što je to u ovom predmetu slučaj, postoje okolnosti (tužitelj je već bio upozoravan) zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stoga je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i odredbe čl. 119. st. 2. ZR.

Odredbom čl. 135. st. 3. ZR propisano je da slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

Kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 135. st. 3. ZR tužitelj zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu ocjenu postojanja opravdanog razloga za otkaz. Takvi navodi u kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju svoje odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi članka 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odredbom članka 115. st. 1. toč. 3. je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju (između ostalih) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno tijekom nižestupanjskog postupka s jedne strane te citirane odredbe ZR ovaj revizijski sud je ocijenio da je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR kada je ocijenio zakonitom i dopuštenom tuženikovu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju. Po mišljenju ovog suda, tuženik je dokazao tužiteljevo kršenje obveza iz radnog odnosa, a takvo opetovano kršenje obveza iz radnog odnosa, a pogotovo sagledavajući ga po sadržaju, koje posljedice takvog ponašanja mogu poslodavcu uzrokovati niz pravnih i materijalnih neugodnosti, opravdan je razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

Zbog navedenog su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenim otkaza ugovora o radu, kao i da radni odnos nije prestao.

Slijedom izloženog, nisu ostvareni revizijski razlozi na koje je ukazao tužitelj u predmetnoj reviziji, pa je valjalo njegovu reviziju odbiti kao neosnovanu primjenjujući odredbu čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. studenog 2019.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.