Rev-3502/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3502/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pok. S.Š. po nasljednicima Š.Š. i A.Š. i mldb. I.Š., a mldb. I. zastupana po majci i zakonskoj zastupnici Š.Š., svi zastupani po punomoćnicima T.T. i I.U., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika C.o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. lipnja 1994. br. Gž-2325/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 1. veljače 1993. br. Pn-2684/88 ispravljena rješenjem od 7. siječnja 1994. br. Pn-2684/88, u sjednici održanoj 29. siječnja 1998.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja se prihvaća te se ukidaju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. lipnja 1994. br. Gž-2325/94 i Općinskog suda u Zagrebu od 1. veljače 1993. br. Pn-2684/88 ispravljena rješenjem od 7. siječnja 1994. br. Pn-2684/88 pa se predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje kojom prilikom valja odlučiti i o troškovima revizijskog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

Tužena je dužna tužitelju isplatiti 70.000 HRD, sa zakonskim kamatama od 22.VIII 1988. godine, pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak ovoga postupka, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu odnosno preinače.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je osnovana.

Dana 16. lipnja 1988. je Š.I. upravljajući traktorom udario u automobil sada pok. tužitelja Š.S. i oštetio ga. U ovoj parnici tužitelj je zatražio da se tuženiku, kod koga je

spomenuti traktor bio osiguran od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, naloži da naknadi štetu izazvanu udarom traktora u automobil.

Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe čl. 21. Zakona o osiguranju imovine i osoba ("Narodne novine", br. 53/77), jer da je sada pok. tužitelj bio vlasnik i traktora koji je udario u njegov automobil pa da se stoga u smislu zakona ne smatra trećom osobom. Tijekom postupka tužitelj je tvrdio i nudio za to dokaze da je još 14. travnja 1988., dakle, prije štetnog događaja prodao sporni traktor Š.I., pa da stoga u to vrijeme više nije bio vlasnik traktora tako da i on ima pravo kao treća osoba zahtijevati da mu tuženik naknadi štetu na automobilu. Nižestupanjski sudovi nisu međutim prihvatili tužiteljevu tvrdnju da je prije štetnog događaja on prestao biti vlasnikom spornog traktora, jer da je za prijenos traktora bitna pismena forma ugovora i ovjerA. Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno. Traktor je pokretna stvar, a u smislu odredbe čl. 34. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 9/92 i 77/92) se pravo vlasništva na pokretnu stvar na temelju pravnog posla stječe predajom te stvari u posjed stjecatelja. Prema tome ako je na temelju ugovora o prodaji od 14. travnja 1988. sada pok. tužitelj predao sporni traktor u posjed Š.I., tada je ovaj potonji postao vlasnikom traktora neovisno o tome što ugovor od 14. travnja 1988. nije bio ovjeren i neovisno o tome što "nije bio izvršen prijenos vlasništva" pod čime se očito misli na to da traktor nije bio registriran na ime Š.I.. Ta registracija nije naime pretpostavka prijenosa prava vlasništva, što znači da vlasnik spornog traktora ne mora biti osoba na čije je ime on registriran.

Inače, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, tako da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) na koju ukazuje revident, a ne postoji ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Iz navedenih razloga je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP riješeno kao u izreci.

U nastavku suđenja potrebno je dopuniti dokazni postupak te utvrditi okolnosti o kojima zavisi odgovor na pitanje da li je u trenutku štetnog događaja sada pok. tužitelj bio vlasnik spornog traktora.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 29. siječnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.