Legislator Case Law & Legislation
Gž-1008/2025-2 AI generated

Consumer loan jurisdiction appeal dismissed; court found no unfairness in bank's choice of Zagreb venue.

Case Number Gž-1008/2025-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal dismissed the bank's appeal regarding the consumer loan dispute's venue, upholding the first-instance court's rejection of the consumer's objection. The consumer argued the bank's choice of Zagreb as the venue was unfair due to distance, but the court found the travel time under three hours and the claim value low. Consequently, the court ruled the jurisdiction clause did not create a significant imbalance in rights and obligations.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 70. st. 1. i 3. ZPP; Čl. 20. st. 1. i čl. 21. st. 1. ZPP; Čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima: A prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti nije ništetna ako ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, uzimajući u obzir udaljenost i vrijednost predmeta.

Keywords

AI generated
consumer loan dispute jurisdiction clause unfair contract term venue objection balance of rights access to court consumer protection

Cited Legislation

AI generated
čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku
čl. 70. stavka 1. ZPP
čl. 70. stavka 3. ZPP
čl. 40. stavka 2. Zakona o sudovima
čl. 380. toč. 3. ZPP-a
Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo uvažiti i preinačiti pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, te riješiti kao u izreci.

Cited Case Law

AI generated
Građanski odjel Županijskog suda u Splitu od 29. siječnja 2020.
Dopuna od 13. listopada 2020.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text



Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1008/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice specijalistice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene Reiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-254/2021-9 od 20. veljače 2025., 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se tuženikova žalba, preinačava se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-254/2021-9 od 20. veljače 2025. u dijelu pod točkom I. izreke i rješava:

I. Uvažava se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

II. Nalaže se prvostupanjskom sudu spis dostaviti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu.

2. Protiv tog rješenja pravodobno se žali tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP). Predlaže žalbenom sudu pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj 8. travnja 2021. prvostupanjskom sudu podnio tužbu radi isplate, da je tuženik prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu, nakon čega je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje. Prvostupanjski je sud ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, smatrajući da ugovorena klauzula o mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu odredbu Ugovora o kreditu te kao takva da uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

6. Pregledom priloženog Ugovora o kreditu broj 148-50-3921900 od 14. veljače 2007. utvrđeno je da su stranke za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda prema sjedištu banke, dakle suda u Zagrebu.

7. Odredbom je članka 70. stavka 1. ZPP propisano, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Stavkom 3. istog članka propisano je da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

8. Sporazum o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Kreditora, a to je Općinski sud u Zagrebu, je jasna i razumljiva, a u skladu je s odredbom članka 70. ZPP. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti ne isključuje se niti otežava pravo tužitelja kao potrošača ostvariti svoja prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom jer je ugovorena nadležnost upravo u skladu s odredbom članka 46. stavka 1. ZPP-a (određena je po općoj mjesnoj nadležnosti za tuženika).

9. U tom se smislu, ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ne može smatrati nepoštenom odredbom ugovora prema odredbi članka 49. stavaka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, a potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Ugovorna odredba kojom se ugovara mjesna nadležnost bi eventualno bila nepoštena odredba kada bi kao takva pretjerano ograničavala pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu ili izvršavanje prava koja su mu dodijeljena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Nadalje, odredba Ugovora kojom se u slučaju spora ugovara nadležnost nekog suda sama po sebi ne može dovesti do pretjeranog ograničenja prava potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu niti takva nadležnost isključuje mogućnost da potrošač sudjeluje u postupku i da istakne prava koja ima na temelju Direktive 93/13. To bi pretjerano ograničavalo prava potrošača u situaciji kada bi sud pred kojim bi se parnica vodila bio previše udaljen od njegovog prebivališta pa bi mu prouzročilo prevelike troškove putovanja koji bi ga mogli odvratiti od upuštanja u postupak.

11. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u presudi Suda Europske unije u predmetu Aqua Med sp. z o. o. od 3. travnja 2019. broj C-266/18 koja je donesena povodom zahtjeva za prethodnu odluku Okružnog suda u Poznanju, Poljska o tumačenju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u vezi s mjesnom nadležnošću nacionalnih sudova za odlučivanje o tužbi za plaćanje kupoprodajne cijene koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio protiv potrošača.

12. Navedeno pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 29. siječnja 2020., prema kojem je za ocjenu je li prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštena, a posljedično i ništetna, potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Nadalje, shvaćanje je podudarno i s dopunom navedenog stava sjednice odjela od 29. siječnja 2020. (dopuna od 13. listopada 2020.) prema kojem: "Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) uvijek uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ukoliko putovanje od mjesta prebivališta tužitelja (potrošača) do suda mjesta sjedišta tuženika (banke) i natrag traje duže od tri sata."

13. Odredbom članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20) pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda.

14. U postupku je utvrđeno da je vrijednost predmeta ovoga spora 11.000,00 kuna, da tužitelj ima prebivalište u Karlovcu a udaljenost od Karlovca do Zagreba je približno 60 km. Tužitelj ne navodi u kojoj mjeri financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u Zagrebu mogu utjecati na njegovu inicijativu za vođenje ove parnice, ne navodi eventualne zapreke zbog kojih njegov dolazak na sud u Zagreb ne bi bio moguć ili bi bio otežan, ne opisuje svoje opće imovno stanje i ne navodi druge bitne okolnosti koje u konkretnom slučaju mogu dovesti do zaključka da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ništetna jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. K tome, njegovo putovanje od mjesta prebivališta do mjesta sjedišta tuženika na udaljenosti od 60 km ne traje duže od tri sata.

15. U tom smislu promatrano, žalbeni sud ocjenjuje da je s obzirom na činjenicu da za suđenje u konkretnom slučaju nije određena isključiva mjesna nadležnost, stranke su imale mogućnost sporazumjeti se o nadležnosti suda u mjestu sjedišta tužene i sporazumjele su se o tome. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tužene (banke), s tim u vezi i mogućnost dolaska na sud punomoćnika tužitelja i samog tužitelja, ovaj sud je stava da nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu neće tužitelja odvratiti od njegovog prava na pristup sudu, koji je zajamčen člankom 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

16. Stoga sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbe čl. 70. st. 1. i 3., čl. 20. st. 1. i čl. 21. st. 1. ZPP kada je odbio prigovor mjesne nenadležnosti tužene. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo uvažiti i preinačiti pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, te riješiti kao u izreci.

Split, 8. srpnja 2025.

SUTKINJA:

Ankica Matić